Nekadašnji radnici beranske fabrike celuloze pokrenuli su pitanje potrage za arhivskom građom koja je nestala iz te ugašene kompanije.
Traže da se utvrdi šta se desilo sa finansijskom dokumentacijom tog preduzeća za period od 1963. do 2004. godine.
Opština Berane ranije je prijavila policiji da su iz bivše upravne zgrade nestala kompletna dokumenta, među kojima i platne liste koje služe za popunjavanje obrasca M4, prilikom odlaska radnika u penziju.
Bišvi radnici ističu da slučaj nije rasvijetljen ni do danas i da se oni zbog toga suočavaju sa ozbiljnim problemima.
“Dokumentacija je, prema našim saznanjima, iznesena iz upravne zgrade i natovarena na kamion. Da li je završila na nekom od smetlišta ili je prodata otkupljivačima starog papira u Podgorici, ne znamo. Bilo kako bilo, radi se o kriminalu, jer je to, sigurno, smišljeno urađeno nakon usvajanja Zakona na osnovu kojeg bivši radnici propalih preduzeća penziju mogu da ostvare sa navršenih 30 godina radnog staža”, ispričao je jedan od bivših radnika.
Tvrde da je to je smišljeni udar na nekadašnje radnike fabrike celuloze i papira koji su potpuno obespravljeni i poniženi upućeni na biro rada.
Nestanak obimne dokumentacije prvi je prijavio Mikan Dabetić, knjigovođa koji je posljednjih 30 godina bio radno angažovan da bivšim radnicima celuloze izdaje neophodne papire.
“Bio sam zaprepašćen kada sam vidio da je sva finansijska dokumentacija fabrike celuloze i papira za period od četiri decenije nestala iz upravne zgrade”, priča Dabetić.
Dodaje da je slučaj odmah prijavio u nadi da će se preduzeti efikasne mjere kako bi se nestaloj dokumentaciji ušlo u trag, ali da ima utisak da se sve se to zataškava.
Dabetić tvrdi da ga svakodnevno presreću bivši radnici tražeći nestale papire koji su im neophodni za regulisanja penzije.
“Bivši radnici su nakon zatvaranja fabrike, radi regulisanja penzije, godinama dolazili i tražili platne liste koje su im služile kao dokaz za popunjavanje obrasca M4. Svakodnevno me zove veliki broj ljudi pitajući šta da rade, a ja prosto ne znam šta da im kažem”, rekao je Dabetić.
Nekada najveća kompanija u gradu na Limu, koja je zapošljavala dvije hiljade ljudi, bila je prva je žrtva antibirokratske revolucije.
Zatvorena je uprkos proračunima kanadskih stručnjaka da bi sa manjim brojem uposlenih mogla optimalno da radi.
Tada je uglavnom i opljačkana od temelja do krova i njen celulozni dio ugašen za sva vremena.
Onda je pred izbore 1997. godine otvoren papirni blok i zaposleno oko 200 radnika.
Samo sedam godina kasnije, polovinom 2004. i ta fabrika je uvedena u klasični stečaj.
Imovina knjigovodstveno vrijedna 12 miliona eura, ustupljena je beogradskom preduzeću Tigoimpeks zvanično za 999.573 eura.
Budući da je beogradski biznismen pljevaljskog porijekla Radoje Gomilanović i sam bio povjerilac, a uz to dobio i odlaganje plaćanja nekih drugih povjerilaca, preko računa preduzeća je prošlo samo oko 200.000 do 250.000 eura.
To je bilo direktno u suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom, kojim je predviđeno da ukoliko u roku od 45 dana kupac ne isplati iznos od 999.573 eura preko žiro računa prodavca, „ugovor će se smatrati automatski raskinutim, sa posljedicama kao da nije ni zaključivan“.
Taj biznismen se brzo oslobodio radnika, a potom rasprodao pokretnu imovinu, vrijedne mašine i opremu. Samo kratko prostorije su bile pod obezbjeđenjem. Onda je i obezbjeđenje ukinuto.
Navodno je fabriku preuzeo neko treći, ko je možda i od početka bio pravi vlasnik.
Sada u krug fabrike i u prostorije može ući ko god hoće.
Da li je neko ušao sa namjerom da uništi arhivsku građu koja je bila u upravnoj zgradi ili je nemar u pitanju...
Kroz tu fabriku je za četiri decenije prošlo oko 15.000 radnika.
Arhive i pisanog traga o tome više nema.
Iz policije još ne odgovaraju ko je i gdje uklonio platne liste bivših radnika
Iz policije ranije su saopštili da su slučaj nestanka arhivskog materijala iz nekadašnje fabrike celuloze i papira predočili Područnom organu za prekršaje i da je nakon toga, na osnovu Zakona o arhivskoj djelatnosti, radi daljeg postupanja predmet proslijeđen Državnom arhivu.
Kazali su da je procedura u toku i da se preduzimaju određene mjere za rasvjetljavanje ovog slučaja.
Iz lokalne uprave, međutim, tvrde da još nijesu dobili povratnu informaciju u vezi sa tim problemom i da ne znaju šta se sa desilo sa vrijednom dokumentacijom. Kažu i da su u međuvremenu formirali komisiju koja je uspjela da spasi i arhivira samo neznatan dio dokumenata.
“Mi smo preduzeli sve odgovarajuće mjere i radnje kako bi se ustanovilo šta se desilo sa dokumentacijom bivše Fabrike celuloze i papira. Stvar smo prijavili policiji, ali još nijesmo dobili odgovor na pitanje ko je i gdje uklonio platne liste bivših radnika i ostale vrijedne papire. U međuvremenu smo formirali ekipu koja je pretraživala bivšu upravni zgradu fabrike i sakupila dokumentaciju koju je našla. Ta dokumentacija je sklonjena pri opštinskoj arhivi. Radi se, možda, o nekih pet odsto od ukupne dokumentacije koja je pripadala ovoj fabrici, dok je sve ostalo nestalo”, kazali su nezvanično iz Opštine Berane.
Bonus video:
