Inspirasini prošlošću, nadahnuti prirodnim ljepotama, osnaženi tradicijom, učesnici radionice “Sve boje Crne Gore” odlučili su da ove godine spoje praistoriju i moderne tokove, da “upredu” u vunu snagu i značaj Crvene stijene, najznačajnijeg arheološkog nalazišta u Crnoj Gori i jednog od najznačajnijeg u svijetu.
U Istraživačko-posjetiteljskom centru “Crvena stijena’’, u selu Petrovići, pedesetak kilometara od Nikšića, njih tridesetak je spojilo nauku, tradiciju i umjetnost i pokazalo kako se, sa nekada primarnom tekstilnom materijom u Crnoj Gori, vunom, može biti poseban i kreativan u umjetničkom izražavanju.
Ovogodišnja radionica je nosila naziv “Paleodesign’”, a učesnici su u organizaciji JU “Muzeji i galerije” Nikšić, a podržani od Narodnog muzeja Crne Gore, pričali svoju priču koja je trajala pet dana, a koja je nadahnuta pričom koja traje 150 hiljada godina.
“Petrovići su izabrani iz dva razloga. Kao prvo, Crvena stijena je u fokusu našeg Muzeja zbog prekograničnog projekta ‘Zanimljivi muzeji’ koji je u toku i u sklopu koga ćemo tokom ljeta završiti građevinske radove na jednom objektu u arheološkom centru. Rekonstrukcijom stare škole dobićemo moderan centar za posjetitelje. Učesnike radionice smo upoznali sa aeheologijom Crne Gore i željeli smo da tu kopču osvježimo i napravimo je zanimljivom. Uostalom, naša najznačajnija zbirka je arheološka koja ima preko pet hiljada zaštićenih predmeta. Drugi razlog je taj što je ovca pripitomljena u neolitu, pa smo zato htjeli da radionica bude baš ovdje. Uloga i prisustvo vune i ovce u Crnoj Gori je staro stotinama hiljada godina i upotreba vunenog prediva i arhetipskog materijala nije se bitnije promijenila od praistorije do danas”, kazala je Jelena Đukanović, direktorica nikšićkih “Muzeja i galerija” i glavni “krivac” što umjetnici, studenti, naučnici, preko Nikšića, Šavnika, do Petrovića, nekim novim bojama “boje Crne Goru”.
Ovogodišnji učesnici radionice posebno su bili oduševljeni lokalitetom. Kako rekoše - Petrovići plijene ljepotom, a Crvena stijena, koja im je bila nepoznata, nadahnjuje ih istorijom.
Istoričarka umjetnosti Violeta Vukosavljević približila im je značaj Crvene stijene, a istorija i ambijent su uradili svoje - inspirisali ih da budu što kreativniji i da vunom, koju su bojili prirodnim bojama, ispričaju svoju priču o poznatom arheološkom nalazištu.
“Očekivali smo da ih sam ambijent i lokacija, sa pogledom na Bilećko jezero, da ih snaga Crvene stijene, inspirišu za stvaralaštvo i nijesmo pogriješili. Naslov ovogodišnje radionice je ’Paleodesign’, savremeni dizajn povezan sa praistorijom. Upravo smo htjeli da inspirišemo i motivišemo učesnike radionice da te jednostavne praistorijske forme koriste u savremenom dizajnu i savremenom izrazu”, kazala je Đukanović.
Pokretačka snaga i ove, kao i prethodne dvije radionice, bili su studenti Fakulteta primenjene umetnosti iz Beograda, predvođeni šeficom katedre, profesoricom Ivanom Veljović.
“Ovdje su studenti završne godine, dvije master studentkinje i i jako sam srećna što su se našem pozivu odazvale i koleginice koje su završile fakultet. Opčinio nas je ambijent, priroda i sam materijal, vuna, a mene dodatno motivišu i moji studenti, jer svaka generacija je na svoj način interesantna. Ono što je posebno inspirativno djelovalo na sve nas je Crvena stijena”, kazala je Veljović.
Teodora Topolić je prije četiri godine završila masters studije, radi u srednjoj školi za dizajn “Bogdan Šuput” u Novom Sadu gdje predaje tkanje, i vuna joj nije, ni privatno ni profesionalno, nepoznata.
“Radila sam sa djecom vunu, ali samo upredenu. Imala sam čast da sa Gold Rej, umjetnicom uz Južne Amerike, radim i da me ona nauči da pravim skulpture od vune. Vuna je jako inspirativna, mada je ljudi zanemaruju, a ovdje je još inspirativnija jer tu je Crvena stijena, lokalitet koji je ostavio poseban utisak na sve nas”, kazala je Teodora i dodala da u svom radu često kombinuje prirodne materijale – pamuk i vunu sa metalom i drvetom, da voli da nosi filcane šešire od vune, i da hekla, plete, ali i veze sa vunom.
Tana Laketića, studenta četvrte godine Fakultet primenjene umetnosti, vuna tek osvaja.
“Imali smo priliku da na trećoj godini studija radimo tapiseriju od upredene vune, ali smo radili sa sintetičkim bojama. Ovo je nadogradnja tog iskustva, a ono što je posebno značajno je bojenje vune prirodnim bojama. Bitno je da su biljke koje su korišćene za bojenje sa ovog područja. Učili smo iz dana u dan i nadam se da ćemo stečeno znanje moći da primijenimo, posebno ovo bojenje prirodnim bojama. Vjerujem i da ću i ja kasnije uraditi nešto što će biti vezano za vunu”, kazao je Tane.
Učesnici radionice bile su i crnogorske umjetnice bez kojih su “Sve boje Crne Gore” nezamislive - Ana Miljkovac, Olivija Ivanović Strugar, Jelena Pavićević i Anka Gardašević.
“Iako sam iz Crne Gore, ovdje sam prvi put i oduševljena sam prirodom, potencijalom ovog mjesta, sa mogućnošću da se vidi Crvena stijena, koja nas je sve nadahnula, i sa kojom smo se brzo i lako ‘konektovale’. Vjerovatno ću još nekoliko puta doći ovdje, a Crna Gora mora da od ovog lokaliteta napravi svjetski prepoznatljivu veliku priču koja neće biti poznata samo ljudima iz arheološkoškog svijeta, već i široj javnosti”, kazala je Olivija Ivanović Strugar.
Botaničarka, dr Nada Bubanja, učesnicima radionice približila je bojenje prirodnim bojama, a imali su priliku i da pogledaju film “Sve boje Crne Gore”, sa radionice u Šavniku koja je održana 2019. godine.
Bugari podučavali o vezu gajtanom
Specijalni gosti ovogodišnje radionice bili su iz Etnografskog muzeja na otvorenom ETAR, iz Gabrova u Bugarskoj. Učili su o bojenju vune prirodnim bojama, a oni učesnike radionice podučavali o vezu gajtanom.
“Riječ je o gajtanu koji je obojen svijetlim i tamnim bojama i od koga se prave razne stvari, ukrasi koji se mogu naći na odjeći, nacionalnim kostimima, dizajnerski nakit. Sve što riješite možete da napravite, čak i suvenire”, kazala je Elena Minkovska, animator u ETAR-u, koja je održala radionicu o vezu gajtanom.
Kako je kazala, i njih je oduševila priroda, odlična organizacija, a bojenje prirodnim bojama je za njih bila novost.
Direktorica Etnografskog muzeja na otvorenom, Svetla Dimitrova, kazala je da imaju dosta edukativnih programa kojima čuvaju stare zanate, a da će sada moći da primijene i dio koji se odnosi na vunu i prirodno bojenje. Posebno je oduševilo to što su svi učesnici radionice mogli da pričaju na svom maternjem jeziku i što su svi jedne druge razumjeli. Prevodilac im nije trebao. Tako je, valjda, kada je kultura u pitanju. Ona dovoljno govori sama za sebe.
“To je predivno. Uvijek treba da tražimo mjesta koja nas spajaju, a ne razdvajaju, da na tome insistiramo. Uostalom, bliski smo jedni drugima. Zahvalna sam Jeleni što smo počeli ovu priču o Zapadnom Balkanu i sada možemo raznim projektima da širimo veze. Možemo organizovati izložbe, radionice, gostovanja, učešća na konferencijama, razmjenu stručnjaka, predstavljanja… Uvijek je lako, kada je kultura u pitanju, naći vezu, jer ona je duševna hrana koja stiže do svih djelova tijela, ona je nešto što ljude spaja i gdje se najlakše ostvaruju veze”, kazala je Dimitrova.
“Sve boje” stigle i u Muzej Hercegovine u Trebinju
Učesnici radionice bili su i etnolozi i kustosi Muzeja Hercegovine iz Trebinja gdje je prije nekoliko dana, u sklopu manifestacije „Trebinjsko kulturno ljeto“, otvorena izložba “Sve boje Crne Gore”. Posjetioci su imali priliku da vide radove nastale tokom radionica održanih na nikšićkom Bedemu i Šavniku, 2018. i 2019. godine, da pogledaju kako to izgleda kada se od vune stvore umjetnički proizvodi.
“Pored toga što možemo da pratimo proces proizvodnje, važno je da možemo da pokažemo šta smo mi to već uradili. Izložba je izazvala veoma pozitivne reakcije i veliku pažnju, a imali smo mnogo pitanja i potpitanja, jer sam proces odabira i pripreme biljnog materijala, obrada sirove vune, njeno bojenje, predenje, tkanje ili pletenje, su atrakcije same po sebi. Mi bojimo vunu biljnim bojama, istražujemo, eksperimentišemo i pretvaramo u umjetničke proizvode”, kazala je Jelena Đukanović i dodala da je nova izložba već zakazana za 10. jul u Jablanici, u Muzeju “Bitka za ranjenike na Neretvi”.
Etnolog u trebinjskom Muzeju Hercegovine Božana Đuzelović kazala je da se svakodnevno susreće sa vunenim predmetima, a da je tokom radionice imala priliku da vidi kako vuna može da posluži kao vrlo lijep materijal od koga se mogu stvarati umjetnička djela.
“Inspirativno mi je sve ovo, a posebno što se do sada nijesam susretala sa bojenjem vune prirodnim bojama, kao ni sa tehnikom filcovanja. Mi u Muzeju subotom imamo radionice za djecu, uglavnom za osnovce, tako da će nam vuna biti jedna od sljedećih radionica jer je fenomenalna ideja, jako kreativna. Iskreno se nadam da ćemo i mi u skoroj budućnosti organizovati sličnu radionicu”, kazala je Đuzelović.
Bonus video:
