Stručnjaci ocjenjuju alarmantnim stavove crnogorskih građana o seksualnom nasilju nad djevojkama i ženama. Smatraju da će do napretka doći ekonomskim osnaživanjem i osamostaljivanjem žena.
Skoro polovina muškaraca u Crnoj Gori smatra da ženama na poslu prija seksualna pažnja muških kolega, trećina muškaraca tvrdi da žene ponekad izmišljaju seksualno nasilje kako bi od poslodavca iznudile novac.
To su rezultati istraživanja od 8. oktobra, koje je nevladina organizacija Sigurna ženska kuća ocijenila "alarmantnim".
Više od četvrtine ispitanika/ca vjeruje da su žrtve silovanja zapravo žene koje su imale seksualni odnos, ali su se "predomislile" nakon njega.
Četvrtina smatra da žene koje kažu da su doživjele seksualno nasilje izmišljaju ili pretjeruju sa tvrdnjama o zlostavljanju ili silovanju.
Petina muškaraca smatra da žena i kada kažu "NE" zapravo misle "DA".
Četvrtina muškaraca smatra da silovanje u braku ne postoji. Ukoliko je žena silovana, gotovo petina ispitanih vjeruje da je uradila nešto što je dovelo do toga.
Šta determiniše ovakve stavove?
"Većina konstatacija iz istraživanja su samo vrh ledenog brijega", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) psiholog Radoje Cerović.
"Taj vrh ledenog brijega pripada jednom opštem kulturnom podešavanju i načinu razmišljanja, koji duboko i neraskidivo pripadaju kulturi Crne Gore, u ovom trenutku. Ali, ne samo Crne Gore, već niza nama srodnih kulturnih cjelina", smatra Cerović.
Profesorica na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, sociološkinja Biljana Maslovarić, uz opasku da je zgrožena stavovima iz istraživanja za RSE kaže da je u pitanju internalizovana dominacija.
To je pogrešno uvjerenje o sopstvenoj vrijednosti, koje ima dominantna grupa, u ovom slučaju, muškarci.
"Ovdje je par excellence vidljiva, to je naučeno ponašanje. Ono opstaje zahvaljujući pogrešnom obrazovanju i izobličenom ciklusu socijalizacije, a svakodnevno ga potkrepljuju iskustva superiornosti, koja samoj toj dominantnoj grupi izgledaju benigno", kaže Maslovarić.
Povezani članci
Termin benigno, objašnjava Maslovarić, odnosi se na činjenicu da oni nijesu svjesni problematičnosti svojih stavova o ženama.
"Ta internalizacija nadmoći počinje u ranom uzrastu, uz pristrasne i netačne informacije koje se dobijaju u kući, u školi, u institucijama, kroz religiju, preko medija, gdje pravo na nešto postaje normalno, očekivano za društveni red. Pravo koje je kao usađeno stiče rođenjem, to vam je ona matrica, muškarci se ponašaju ovako, a žene ovako", dodaje Maslovarić.
I ta vrsta dominacije njima je normalna, kaže profesorica, i to u svakoj vrsti odnosa.
"A potčinjena grupa, u ovom slučaju jasno je da se radi o ženama, biva sistematski prokažena, ponižavana, iskorišćavana, ili maltretirana od strane članova dominantne grupe, odnosno one koja ima moć u društvu. Dok mitovi štite i daju moć dominantnoj grupi, potčinjena grupa ostaje nemoćna i u konfuznom stanju sopstvene potčinjenosti", riječi su Biljane Maslovarić.
Gdje je korijen problema?
Psiholog Cerović objašnjava da ovakvi stavovi muškaraca ne potiču od pogrešnog roditeljskog vaspitanja, kako se često pojednostavljuje i vjeruje.
Već se, kaže Cerović, radi o veoma dubokim psihološkim uslovljavanjima, koja potiču iz onoga što je pojedinac vidio i doživio u porodici.
"Ono što postaje dio nas to je kulturni šablon koji smo vidjeli i kojim smo okruženi. Kao što je odnos između roditelja, odnos majke prema sebi, odnos oca prema majci i odnos oca prema sebi. Ta vrsta automatizma zahtijeva jedan, nažalost, transgeneracijski proces. Ona u velikoj mjeri podrazumijeva i skopčana je sa ekonomskim prilikama i ekonomskom emancipacijom žena", kaže Cerović.
Uzroci "greške" u stavovima muškaraca se nalaze, kaže Maslovarić, u obrazovnom sistemu, dijelom u tradiciji, porodici, u kulturi, institucijama, jeziku i ponašanju pojedinaca.
Ona ocjenjuje da su rezultati istraživanja produkt svijesti dijela muškaraca, koji u ženi vide isključivo objekat, a ne aktivnu članicu društva.
Tome, smatra, doprinose i centralizovane i hiperbirokratizovane institucije koje su brana ekonomskoj i političkoj moći žena, kojih nema tamo gdje se rukovodi, i gdje je moć.
Osim po polu, Maslovarić, vidi još nekoliko segmenata diskriminacije.
"Na primjer, govori se o starosnoj dobi, o tzv. edžizmu (ageism), da za neke godine pripada nešto, a za neke ne pripada. Onda govorimo o fizičkim sposobnostima, pravi se diskriminacija u društvu, ljudi koji imaju određene fizičke poteškoće; religijska uvjerenja, seksualna opredjeljenja", kaže Maslovarić
Povezani članci
Zbog straha, žene žrtve uglavnom ne prijavljuju nasije
Žene, pak, na seksualno nasilje gledaju kao na vrlo važan problem, pokazuje istraživanje.
Čak 56 posto žena smatra da se seksualno nasilje javlja često, a svaka treća između 18 i 34 godine, vjeruje da joj prijeti opasnost od ovog vida nasilja. Kao najčešći razlog navode da "živimo u nasilnom društvu".
Gotovo 80 posto ispitanih smatra da su kazne za počinioce seksualnog nasilja u Crnoj Gori preblage, a skoro 70 posto i da su žrtve unaprijed osuđene od strane društva.
"Najčešči razlozi da ne prijave seksualno nasilje su strah i sramota od javnosti, nedostatak povjerenja u institucije, patrijarhalno vaspitanje i tradicija te sumnja da bi im iko povjerovao", navodi se u istraživanju.
Promjena stavova dugotrajan proces
Rješenja se nalazi, kaže Maslovarić, u promjeni stavova pojedinaca - "a to je proce".
Prema riječima Cerovića, za promjenu ukorijenjenih stavova važno razumijeti da je kulturna transformacija dugotrajan proces, koji treba da uključi i muškarce i žene.
"Naime, i jedni i drugi su nosioci te transgeneracijske transmisije kulturnih šablona o kojima govorimo. Majke, u značajnoj mjeri, prenose transgeneracijski kulturni šablon", ističe Maslovarić.
Cerović kao i Maslovarić, rješenje vide u ekonomskom osnaživanju žena.
"Onog trenutka kada žena ne zavisi u preživljavanju, ni podizanju potomstva od bilo koga, onda postavljamo stvari na egalitarne osnove. Vjerujem da emancipacija žena prolazi, vrlo značajno, kroz ekonomsku emancipaciju", zaključuje Cerović.
Istraživanje javnog mnijenja o percepciji seksualnog nasilja nad djevojkama i ženama u Crnoj Gori za Sigurnu žensku kuću sprovedeno je na, za Crnu Goru, reprezentativnom uzorku od 800 ispitanika/ca starosti 18 do 65 godina.
Crna Gora je Istanbulsku konvenciju, prvi evropski i najdalekosežniji međunarodni ugovor za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, potpisala 2011. godine, a dvije godine kasnije je stupila na snagu.
Bonus video:
