Koji su to najčešći unutrašnji strahovi?
Gotovo svi poznajemo nekoga čije su reakcije kod određenih strahova pretjerane ili smo i sami jedna od tih osoba. Neki od nas nose strah od kontakta i bliskosti sa drugima. Mnogi nose strah od izlaganja što je u suštini strah da će biti viđeni onako (lošima) kako se osjećaju da jesu unutra, što se manifestuje kao trema. Nekada ta trema aktivira snažne tjelesne reakcije kao npr. gastrointestinalne probleme i glavobolje.
Neko nosi pretjerani strah od neuspjeha i strah od kritike koji ih tjera da budu perfekcionisti u onome što rade kako ne bi nešto pogriješili i bili kritikovani. Ovaj strah je mnoge ljude doveo do velikih poslovnih i drugih uspjeha ili su često jako cijenjeni kao odlični i pouzdani radnici, ali se postavlja pitanje koliko visoku cijenu u zdravlju i kvalitetu unutrašnjeg života plaćaju za to.
Mnogima je poznat strah od usamljenosti koja je nepodnošljivo stanje i zbog kojeg pristaju na loše odnose, jer sve je bolje nego da ostanu sami.
Neki pak poznaju strah od odbacivanja zbog čega se teško odlučuju na dublje veze i kada se veza poljulja uvijek odbacuju partnere prvi kako ne bi sami bili odbačeni.
Ovi i mnogi drugi slični unutrašnji nesvjesni strahovi mogu u ljudima aktivirati različita stanja, od unutrašnjeg nemira zbog kojeg teško spavamo, preko anksioznosti od koje pati daleko veći broj ljudi nego što se misli, do napada panike.
Kao ekstremni primjer neopravdanih strahova čiji se korijeni nalaze u carstvu nesvjesnog moramo spomenuti fobije zbog kojih te osobe imaju snažan odbrambeni poriv za izbjegavanjem svakog susreta sa predmetom fobije.
Kako nastaju naši unutrašnji strahovi?
Svjesni dio nas priznaje da postoji samo ono čega se sjećamo, a naše nesvjesno se zapravo formiralo u prvim godinama života, prije razvoja eksplicitne memorije, pa se tog perioda naravno ne možemo ni sjećati. Tek kada krenemo sa dubljim radom na sebi počinjemo da otkrivamo koliko su nas odredila najranija iskustva iz prvih par godina i kako su nastajali naši najgori strahovi koji ni tada nisu bili racionalni, ali su bili primjereni nezrelom umu jako malog djeteta i kao takvi su ostali u nama.
Svako od nas nosi različita iskustva koja radom na sebi može polako osvijestiti i pritom proraditi potisnute i blokirane emocije koje su u podlozi pretjeranih emocionalnih i tjelesnih reakcija. Osvešćavanje je bitno, ali u nekim situacijama nije ni neophodno jer možemo da radimo sa strahom i kada ne znamo kako je nastao.
Kako unutrašnji strah i nemir upravljaju našim životima?
Racionalan ili opravdan strah je dobra i korisna emocija. Ono što kvari kvalitet života su unutrašnji iracionalni strahovi zbog kojih imamo snažne emocionalne reakcije i neprijatne tjelesne senzacije. Unutrašnji strah poznajemo kao onaj neprijatni osjećaj stisnutosti u tijelu, neki ljudi ulaze u stanje hiper aktivnosti, a neki u stanje obamrlosti i paralize. Ponekad osjećamo tremor ili drhtanje u tijelu, koji se po pravilu opisuje kao pritisak u grudima, stegnutost u grlu, zavrtanje i težinu u stomaku, plitko disanje.
Kako bi bilo kada bismo živjeli oslobođeni od unutrašnjih iracionalnih strahova?
Ego svjesnost je organizovana tako da ima cijeli arsenal odbrambenih mehanizama koji joj pomažu da se izbjegne kontakt sa unutrašnjim strahovima i koji je štite. Osvještavanje i razrješavanje unutrašnjih strahova je zato delikatan proces koji zahtijeva stručno vođstvo i podršku psihoterapeuta.
Osim što je stanje u umu, unutrašnji strah je i stanje u tijelu. Stoga je u toku psihoterapije i rada na rješavanju unutrašnjih strahova, pored razgovora, važno raditi i na dubljem nesvjesnom nivou koji upravlja tijelom i psihom jer izlazak iz stanja unutrašnjeg straha je zapravo promjena stanja u organizmu. Integralna tjelesna psihoterapija njeguje nježan pristup u radu sa strahom na način da ne aktivira strah i da ne dolazi do retraumatizacije. Rad sa strahom je samo jedna od niza tema sa kojima možemo poboljšati kvalitet života kroz integralnu tjelesnu psihoterapiju. Pored individualnog pristupa izuzetno je moćan grupni rad kroz programe IPD Centra i škole: Rani razvoj – uticaj na život (RAR) i “Osobni razvoj”(OR) jer se izgradi osjećaj sigurnosti i duboke podrške grupe, ali i dobije važno teorijsko razumijevanje zašto smo takvi kakvi jesmo. IPD Centar i škola djeluje u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Splitu i Rijeci, a trenutno su upisi u programe ličnog razvoja i školu za psihoterapeute integralne tjelesne psihoterapije otvoreni i u Podgorici.
Kako možete raditi na sebi kroz integralnu tjelesnu psihoterapiju saznajte na besplatnom predavanju putem Zoom-a u četvrtak, 14.10. sa početkom u 17:45h nakon kojeg u 19:30h možete ostati na info susretu o programima IPD Centra u Podgorici.
Za predavanje se prijavite na podgorica@ipd-center.eu .
Više informacija na www.ipd-center.eu.
