Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda dala je preporuku Fondu za zdravstveno osiguranje (FZO) da analizira kvalitet usluga koje djeca sa smetnjama u razvoju dobijaju u zdravstvenim centrima u Srbiji.
To je učinjeno pošto se 13 roditelja požalilo instituciji Zaštinika, tvrdeći da u beogradski Institut za patologiju govora “Đorđe Kostić” ne poštuje u potpunosti ugovor sa FZO, a koji se odnosi na časova koje njihova djeca imaju sa logopedima.
Oni su se žalili da djeca nemaju individualne časove u Beogradu, već dobiju, vrlo rijetko, jedan logopedski čas na kojem logoped radi “jedan na jedan” sa djetetom, a na drugom času dijete je uvijek spojeno sa drugim djetetom, da se vrlo često dešava da djeca koja su na istom času nemaju istu dijagnozu i nisu istog starosnog doba, kao ni senzibiliteta...
Takođe tvrde da ovaj Institut ne nudi djeci nista osim logopedskih tretmana, a sva ova djeca zahtijevaju rad sa defektologom i psihologom, tako da roditelji osim što već plaćaju smještaj i hranu, prinuđeni su plaćati dodatno privatne časove kod defektologa.
Među činjenicama koje je utvrdila institucija Zaštitnika je da iako postoji ustanova pri Institutu za bolesti djece - Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju “Ognjen Rakočević”, u crnogorskom zdravstvenom sistemu nema dovoljno stručnih lica – defektologa (logopeda i dr.) za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju.
Zbog potreba za ovom vrstom tretmana kod djece, FZO izdvaja značajna finansijska sredstva koja se uplaćuju inostranim zdravstvenim ustanovama, a ima zaključene ugovore sa dvije iz Beograda - Institutom “Đorđe Kostić” i Zavodom za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju “Dr Cvetko Brajović”.
Roditelji se sami opredjeljuju u koju će ustanovu od navedene dvije djeca biti upućena, a to u najvećoj mjeri bude institut.
Od 2014. godine, svake godine u Beograd uputi se od 200 do 250 djece, a godišnji troškovi FZO se kreću od 500.000 do 600.000 eura.
Iz FZO navode da nisu imali saznanje da su roditelji nezadovoljni dobijenim uslugama i da je sa sadržinom navoda roditelja upoznao Institut.
“Važno je istaći da porodice djece koje se upućuju na liječenje izvan Crne Gore imaju i pored plaćenih tretmana i dodatne finansijske troškove. Najčešće dugotrajna razdvojenost porodice, zbog liječenja u inostranstvu, ima i negativne posledice na funkcionisanje cjelokupne porodice. Imajući u vidu da roditelji ističu da usluga koju dobijaju u Institutut u Beogradu nije adekvatna, odnosno da se sa djecom ne rade individualni tretmani, kako je i ugovorena usluga od strane FZO i te ustanove, mišljenja smo da se to treba ispitati, kako bi djeca i dobila ‘obećane’ usluge,” navodi se u mišljenu zamjenice zaštitnika Snežane Mijušković.
Zaštitnica ističe potrebu, a što je u svom dopisu istakao i Institut za bolesti djece, da je neophodno preduzeti aktivnosti na obezbjeđenju uslova za logopedsko-defektološke tretmane djece u Crnoj Gori, kako bi se roditelji poštedjeli dodatnih troškova odlazaka u inostranstvo, kao i razdvojenosti od ostatka porodice.
Mijušković navodi da razumije da se problem ne može riješiti u kratkom roku.
“Međutim, činjenica je da problem egzistira duže vrijeme, što djecu sa smetnjama u razvoju, koja trebaju usluge logopeda i defektologa, dovodi u situaciju neizvjesnosti. Ovo naročito imajući u vidu značajnu ulogu defektologa u ranom otkrivanju, pravovremenom dijagnostifikovanju, kao i uključivanju ove djece u rani rehabilitacioni tretman. Veoma je važno blagovremeno otkrivanje psihofizioloških kao i govornih poremećaja kod djece. Kasnim otkrivanjem, kao i kasnijom terapijskom intervencijom patološki obrasci uslovljeni razvojnim poremećajima, teško će se ili se nikako neće moći ispraviti”, navodi se u njenom mišljenju.
Mijušković je mišljenja je da treba razmotriti da se otvori studijski program iz ove oblasti, kako bi se u dogledno vrijeme obezbijedio neophodni stručni kadar.
Ona je dala niz preporuka za pet ministarstava i FZO.
Bonus video:
