Zar ima mjesto bolesti i muka
Gdje trpi, pati, strada čovjek živ?
Zar ima mjesto, gdje udara ruka
I živiš s onim koji ti je kriv?
"Neposredno prije početka Pete neprijateljske ofanzive 1943. godine, u mjestu Lukovo, kod Nikšića, u kući Nova Markovića, poznati hrvatski i jugoslovenski pjesnik Ivan Goran Kovačić pročitao je svoju poemu “Jama” Petru Komneniću.
Bilo je to njegovo prvo i jedino čitanje “Jame”, potresne poeme koja govori o stravičnom ustaškom zločinu nad srpskim življem u okolini Livna, kada je veliki broj Srba bačen u kraške jame oko Livanjskog polja.
Tada je Kovačić, Petru Komneniću posvetio pjesmu “Naša sloboda” i na rastanku mu dao “Partizanske pjesme”.
U znak sjećanja na susret pjesnika Kovačića i partizanskog komandanta Petra Komnenića, Udruženje boraca narodnooslobodilačkog rata (UBNOR) i antifašista Nikšić otkrili su spomen ploču na kući Nova Markovića.
“Ovdje u kući ili u kršu iznad nje Goran je Petru Komneniću pročitao Jamu tek napisanu poemu koja po sugestivnosti i umjetniučkom dometu spada u vrh jugoslovenske književnosti, do Njegoša i Mažuranića. Govoreći o stravičnom stradanju nevinog srpskog življa, Goran je znao da su zahvaljujući Petru Komneniću takvu sudbinu izbjegli mnogi Srbi iz hercegovačkih opština na granici Crne Gore. Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije, Komnenić se vratio u rodne Pilatovce da organizuje ustanak. A kad su u susjednim opštinama počeli progoni Srba organizovao je prihvat i zaštitu izbjeglica”, kazao je akademik Zuvdija Hodžić, predsjednik SUBNOR-a Crne Gore.
Kako je istakao, siguran je da su “prekaljenog komunistu Petra i komunističkom ideologijom zadojenog mladog pjesnika” povezala ideje za koje su bili spremni da žrtvuju živote.
“Ovdje je Goran Petru pročitao i posvetio pjesmu ‘Naša sloboda’. U stamenom, i kao granit čvrstom Crnogorcu, vrhunskom intelektualcu, Goran je našao sagovornika, boračku i ljudsku gromadu, ali i istinskog znalca i ljubitelja književnosti”, kazao je Hodžić i dodao da je “Jama” antiratna tvorevina koja “pripovjedajući o zlu, ne gubi vjeru i nadu u ljudsko i pobjedu ideala koji su odredili njegov put”.
Ivan Goran Kovačić je u partizane stupio 1942. zajedno sa poznatim hrvatskim pjesnikom Vladimirom Nazorom, a sredinom jula 1943. godine ubili su ga četnici u selu Vrbnica u blizini Foče.
Predsjednik nikšićkog UBNOR-a Slobodan Bato Mirjačić kazao je da je kuća izgrađena 1928.godine i da je bila stjecište istaknutih revolucionara. Podsjetio je da je Novova supruga bila rodom od Đilasa, bliska rođaka Milovana Đilasa koji je u toku rata često svraćao, a u kući su u nekoliko navrata boravili i Blažo Jovanović i Sava Kovačević.
Dobrodošlicu prisutnima poželjela je Milosava Vujović, kćerka Nova Markovića, dok je njen sin Ranko Vujović otkrio spomen ploču. Stihove Kovačića govorila je Jasmina Nikčević, dok je vijenac položila Sonja Nikčević. Događaju je prisustvovao i zamjenik hrvatskog ambasadora u Crnoj Gori, Tomislav Pavković.
“Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem
na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim/da sad tek živim, makar možda mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim...
Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka
o narod silna, ko sunce visoka”.
Bonus video:
