Porodično nasilje je problem cijelog društva i ne može se riješiti samo strogim zakonom i kaznama, već prije svega dobro osmišljenim programima rada sa nasilnicima, jer bez psihosocijalnog tretmana nasilnika i rada sa njima ne možemo imati kvalitetnu i sveobuhvatnu borbu protiv nasilja.
To je saopšteno na konferenciji “Zdravstveni sektor u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici”, u okviru projekta “Zdravlje ima rod”, koji realizuju SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica i NVO Bona Fide Pljevlja u saradnji sa Ministarstvom zdravlja, a uz finansijsku podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.
Kako prenosi PR centar, direktorica NVO Bona fide Pljevlja, Sabina Talović, rekla je da se projektom želi postići unapređenje odgovora zdravstvenog sistema na nasilje u porodici kroz pružanje sveobuhvatnih zdravstvenih usluga žrtvama nasilja i prikupljanje podataka o prevalenci, faktorima rizika i posljedicama na zdravlje, kao i uspostavljanje programa psihosocijalnog tretmana za počinioce nasilja.
“Svrha projekta "Zdravlje ima rod" je da se ojača strateško partnerstvo i međusektorska saradnje OCD i zdravstvenih ustanova, poboljšaju institucionalni mehanizmi zaštite žrtava nasilja u porodici u zdravstvenom sistemu kao i da se obezbijede uslovi za sistemsko obrazovanje i stručno usavršavanje zdravstvenih radnika i radnica kako za rad sa žrtvama nasilja tako i za rad sa počiniocima nasilja”, kazala jeTalović.
Direktorica SOS telefona Podgorica, Biljana Zeković, istakla je da je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) nasilje nad ženama proglasila prioritetnim javnozdravstvenim problemom koji zahtjeva energičnu akciju usmjerenu ka njegovom suzbijanju i prestanku.
Zdravstveni radnici/e su, kako je kazala Zeković, češće od ostalih stručnjaka u situaciji da prepoznaju slučaj nasilja u porodici jer najčešće prvi dolaze u kontakt sa zlostavljanom osobom.
“Samim tim, nepohodno je da imaju dovoljno znanja o specifičnim potrebama takvih pacijenata/kinja, načinu otkrivanja nasilja kao uzroka povreda ili teških mentalnih i somatskoh oboljenja, tretmanu akutnih povreda iz nasilja kao i njihovom detaljnom opisivanju u medicinskoj dokumentaciji, što je veoma značajno za dalji tretman slučaja u sudu, policiji, i drugim institucijama u procesu zaštite žrtve i sankcionisanja nasilnika”, rekla je Zeković.
Ukazala je da je od ključne reforme zakonodavstva u oblasti zaštite od nasilja u porodici započete 2010. godine usvajanjem Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, do danas, došlo do značajnog napretka u radu pravosudnih organa, policijskih i socijalnih službi.
“Međutim, oblast zdravstva kao ključnog činioca zaštite i tretmana žrtava ostala je zapostavljena, što prouzrokuje ozbiljne posljedice po cjelokupan proces zaštite žrtve. Zbog toga je bilo neophodno jačati kapacitete zdravstvenih radnika na osnovu rodno utemeljenih principa rada sa žrtvama nasilja, uspostaviti kvaltetnu multisektorsku saradnju na lokalnom nivou, informisati zdravstveno osoblje, ali i cjelokupnu zajednicu o mogućnostima zaštite od nasilja u zdravstvenom sektoru, što se kroz navedeni projekat i postiglo u velikoj mjeri”, istakla je Zeković.
U cilju jačanja strateškog partnerstva i međusektorske saradnje organizacija civilnog društva i zdravstvenih ustanova formiran je, kako je rekla, koordinacioni odbor projekta koji čine predstavnici Ministarstva zdravlja, organizacija uključenih u realizaciju projekta i nezavisni eksperti.
“Takođe, potpisan je memoranduma o saradnji sa Ministarstvom zdravlja sa jasno razrađenim ulogama i odgovornostima u procesu zajedničkog djelovanja. Izrađena je studija kroz koju je izvršena analiza mehanizama zaštite i podrške ženama sa iskustvom nasilja u porodici u zdravstvenom sektoru. Na osnovu studije izrađen je predlog za poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse u zdravstvenom sektoru koji je prezentovan u četiri crnogorska grada”, rekla je Zeković.
Pripremljena je, kako je dodala, sektorska analiza za oblast nasilja nad ženama koja bi trebala biti ključna za određivanje ciljeva i mjera koje bi Ministarstvo zdravlja trebalo podržavati kroz rad nvo sektora ubuduće.
“SOS Podgorica i Bona Fide su formirale ekspertsku grupu koja će raditi na izradi predloga za izmjene i dopune zakonodavnog okvira i izradile su programe obuka za zdravstvene radnike i radnice za rad sa ženama sa iskustvom nasilja, ali i sa počiniocima nasilja”, navela je Zeković.
Generalna direktorica Direktorata za zdravstvenu zaštitu, farmakologiju i regulisane profesije u Ministarstvu zdravlja, dr. Slađana Ćorić, kazala je da je nasilje nad ženama problem zabrinjavajućih razmjera, prisutan u svim zemljama svijeta.
“Pored očiglednih zdravstvenih posljedica, partnersko nasilje često ima ozbiljne negativne uticaje na emocionalnu i socijalnu dobrobit cijele porodice. Djeca iz domaćinstava u kojima je prisutno nasilje mogu pokazivati povećanu stopu emocionalnih i problema u ponašanju, što može da dovede do ranog napuštanja škole, nezaposlenosti, prestupničkog ponašanja mladih, rane trudnoće i drugih negativnih posljedica”, ukazala je Ćorić.
Prema njenim riječima, urušeno zdravlje žene izazvano nasiljem predstavlja i ekonomski problem, zato što povlači troškove dijagnostike, liječenja i oporavka, socijalnih i pravnih usluga, ali i izgubljenih zarada zbog smanjenja radne sposobnosti žrtve.
“S druge strane, ukoliko se počiniocima nasilja ne pruži adekvatan tretman kroz djelovanje zdravstvenog sistema, zajedno sa pravosuđem i socijalnom zaštitom, nastaće višestruke posljedice prouzrokovane nastavkom nasilničkog ponašanja. Pravilan tretman žrtve i počinioca u zdravstvenom sistemu može sasvim sigurno da umanji posljedice i da preventivno smanji rizik od nastavka nasilja”, kazala je Čorić.
Istakla je da je potrebno voditi računa da medicinski tretman bude samo jedan u ukupnom paketu servisa koji su usmjereni na počinioce nasilja, jer samo „ozdravljenje“ ne podrazumijeva i prestanak nasilničkog ponašanja.
“Zbog svega navedenog Ministarstvo zdravlja je iskazalo spremnost da se na posebno obziran način posveti ovoj problematici i to na različitim nivoima. Prije svega stvaranjem institucionalnih mehamnizama za podršku žrtvama, što podrazumijeva i rad sa počiniocima nasilja, kao i jačanjem sopstvenih kapaciteta da odgovore na potrebe žrtava nasilja . Stim u vezi u svim Centrima za mentalno zdravlje formirani su timovi za rad sa počiniocima nasilja koji čine psihijatar, psiholog, socijalni radnik i medicinska sestra”, rekla je Ćorić.
Dodala je da su stvoreni uslovi za sistemsko obrazovanje i stručno usavršavanje zaposlenih zdravstvenom sektoru, a stručnjaci koji sprovode program za počinioce nasilja moraju, kako je objasnila, biti prije svega senzibilisani po pitanju nasilja nad ženama i poznavati osnovne principe rada sa žrtvama.
Edukacija zaposlenih u zdravstvu biće sprovedena u narednom kvartalu. U istom periodu biće finalizovane i smjernice za rad sa počiniocima nasilja, što će doprinijeti da se mjere psihosocijalnog tretmana koje izriču sudovi na adekvatan način sprovode u praksi.
Psihološkinja SOS telefona Podgorica, Nikolina Boljević, pojasnila je da su programi rada sa počiniocima nasilja preventivni programi, koji sa jedne strane, imaju za cilj da pomognu počiniocima da promijene svoje stavove i nasilno ponašanje, a sa druge strane, da spriječe ponavljanje nasilja u porodici ili partnerskom odnosu.
“U svim programima, sigurnost i potrebe žrtava nasilja su prioritet, a krajnji cilj programa je da se spriječi ponavljanje krivičnog djela i utiče na uspešnu reintegraciju počinilaca u zajednici, bez obzira na to da li žrtva ostaje u zajednici sa počiniocem ili ne”, kazala je Boljević.
Ukazala je da je rad sa počiniocima nasilja važan jer žena u najvećem broju slučajeva obnavlja zajednicu sa počiniocem i nasilje se nastavlja, muškarac ulazi u novu zajednicu u kojoj najčešće ponavlja nasilje.
“Još jedna stavka u kojoj se ogleda značaj rada sa počiniocima jesu i novčane kazne, koje negativno utiču na cijelu porodice i često nisu efikasne u smislu promjene ponašanja. I na kraju imamo i taj momenat gdje sudski postupci i zatvorske kazne mnogo više da koštaju državu nego što bi je koštali programi i sprovođenje tretmana”, rekla je Boljević.
Promjene nastale kod počinilaca nasilja usled koristenja tretmana ogledaju se kroz sticanje uvida i prihvatanje odgovornosti za svoje ponašanje, usvajanje samokontrole ponašanja, učenje socijalnih vještina za konstruktivno rešavanje sukoba, menjanje uvjerenja koja doprinose uspostavljanju nasilnog odnosa, poboljšanje roditeljeskog odnosa prema djeci, kao I poboljšanju dijela koji je najkompleksniji a to je promijena stavova o rodnim ulogama koje doprinose nasilju u porodici.
Kazala je da je prema podacima Ministarstva pravde za posljednjih sedam godina izrečene samo 34 mjere psihosocijalnog tretmana.
Bonus video:
