Medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore Zoran Terzić istovremeno je predsjednik konzilijuma koji predlaže pacijentima liječenje u inostranstvu, ali i komisije Fonda za zdravstveno osiguranje koja kontroliše te predloge i daje “zeleno svjetlo”.
Sagovornici “Vijesti” tvrde da je riječ o sukobu interesa i da treba preispitati legitimitet odluka koje Terzić potpisuje.
”Ljekarska komisija je prvostepeno vijeće koje odlučuje o potrebi liječenja crnogorskih pacijenata u inostranstvu, a na osnovu konzilijarnog mišljenja. Komisija kontroliše da li je nekome indikovano liječenje u inostranstvu, odnosno kontroliše predloge konzilijuma. U navedenom slučaju, isto lice daje predlog za liječenje i kontroliše svoj predlog”, pojasnio je sagovornik.
Terzić juče nije odgovarao na pozive i sms “Vijesti”.
Na sajtu obje ustanove, i KCCG i FZO, nijesu objavljeni ažurirani sastavi konzilijuma, odnosno komisije, kao ni odluke o njihovom formiranju koje su donesene tokom 2021.
Odlukom KCCG iz maja ove godine, a u koju su “Vijesti” imale uvid, direktorica KCCG Ljiljana Radulović izmijenila je odluke o obrazovanju konzilijuma u KCCG iz 2017.
Tim dokumentom, ona je promijenila sastav Konzilijuma za liječenje u inostranstvu osiguranih lica starijih od 18 godina i za predsjednika imenovala Terzića. Za članove konzilijuma izabrani su Dragica Milikić i Predrag Bajić, koji je inače predsjednik odbora KCCG, dok su za zamjenike članova imenovani Aleksandar Jušković i Boris Đurović.
Radulović je, istom odlukom, samu sebe postavila za predsjednicu Konzilijuma KCCG za odobravanje ljekova koji nisu na osnovnoj listi.
Da je Tezić istovremeno i predsjednik Komisije za liječenje u inostranstvu FZO, potvrdili su iz te ustanove u odgovoru “Vijestima” na molbu da dostave sastav tog vijeća i odluku o njenom imenovanju.
Iz FZO je saopšteno da je Terzić predsjednik te komisije, dok su stalni članovi Saša Uskoković i Elvir Mučić. Iz te ustanove dostavili su i spisak deset promjenjivih članova te komisije, ali nisu odluku o njenom formiranju.
Prema propisima, postupak za upućivanje radi liječenja u inostranstvo, izuzev Srbije, pokreće se po zahtjevu pacijenta, odnosno osiguranika ili zdravstvene ustanove u kojoj se liječi. Zahtjev se dostavlja Fondu, uz predlog konzilijuma i medicinsku dokumentaciju o prethodnom liječenju.
”Predlog konzilijuma doktora sadrži: postavljenu dijagnozu, obavljene dijagnostičke pretrage i liječenje, razloge zbog kojih se predlaže liječenje, naziv zdravstvene ustanove i države u kojoj se predlaže upućivanje na liječenje, predlog liječenja koje treba sprovesti (ambulantno liječenje, bolničko liječenje, dijagnostičko ispitivanje, produženo liječenje, nastavak liječenja, kontrolni pregled i sl.), dužinu liječenja u inostranstvu i drugo...”, navodi se na sajtu FZO.
Procedura je da u postupku odlučivanja po zahtjevu, nalaz i mišljenje daje Komisija za liječenje u inostranstvu, a na osnovu čega FZO donosi rješenje o upućivanju ili odbija zahjev osiguranika.
”Rješenjem Fonda o upućivanju određuje se država i zdravstvena ustanova u koju se osigurano lice upućuje radi liječenja, način i dužina trajanja liječenja, način plaćanja troškova liječenja, pratilac osiguranog lica u odlasku i povratku, pratilac za vrijeme trajanja liječenja ako je potreban, vrsta i način prevoza, akontacija troškova prevoza, smještaja, ishrane i eventualnih troškova liječenja, rok u kojem se podnosi izvještaj sa potrebnom dokumentacijom o obavljenom liječenju... Rješenje kojim se odbija zahtjev osiguranog lica za liječenje u inostranstvu sadrži razloge odbijanja”, piše na sajtu te ustanove.
Bonus video:
