Pričanje o položaju žena sa invaliditetom u Crnoj Gori nije samo priča o ostvarivanju političkih, ekonomskih i socijalnih prava, već o identitetu i prihvatanju sebe, poručeno je na javnoj debati Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke).
Izvršna direktorka I MI Boke, Miroslava-Mima Ivanović, na javnoj debati "8. mart u svjetlu prava žena s invaliditetom", podsjetila je da je u pokretu za prava OSI aktivna od 17. godine, navodeći da od tada govori da je osoba sa invaliditetom.
"Tek prije par godina sam počela da govorim da sam žena sa invaliditetom. To govori da sam trebala da prođem jedan dugi proces traganja za integritetom, rada na sebi, da od sebe pređem u ličnost sa svim svojim svojstvima. Zato mi je trebalo hrabrosti", rekla je Ivanović.
Ona smatra da je prepoznavanje sebe kao žene sa invaliditetom u Crnoj Gori velika odgovornost.
"To se rijetko čuje. To znači rušiti stereotipe, predrasude i tabue, znači biti predvodnica jednog ogromnog broja žena koje su skrivene, koje se ne vide, koje ćute i koje ne govore o svojim potrebama", istakla je Ivanović.
Smatra da, kako se navodi u saopštenju, pričanje o položaju žena sa invaliditetom u Crnoj Gori nije samo priča o ostvarivanju političkih, ekonomskih i socijalnih prava žena.
"To je priča identiteta, jedna priča prihvatanja sebe i razvijanja sebe u ličnom. To je priča koja sa sobom nosi mnogo aspekata", kazala je Ivanović.
Ona je, predstavljajući istraživanje o nasilju i diskriminaciji nad ženama, djevojkama i djevojčicama sa invaliditetom i vidovima podrške koja je potrebna njima i njihovim porodicama, kazala da je u istraživanju učestvovalo 30 žena i djevojaka sa invaliditetom kao i članovi njihovih porodica.
"Istraživanje je pokazalo da je 55 odsto djevojaka i žena s invaliditetom završilo srednju stručnu školu, dok ih je 30 odsto završilo višu stručnu spremu. Takođe, njih 55 odsto je zaposleno u NVO sektoru, a svega ih je četiri odsto na rukovodećim pozicijama", rekla je Ivanović.
Ukazala je da svega 18 odsto žena i djevojaka sa invaliditetom živi samostalno, dok 82 odsto živi u porodici.
"Mnoge od njih dijele svoja sredstva sa porodicom, ali problem predstavlja da 15 odsto njih nema mogućnost da samostalno odlučuje gdje će njihovi prihodi ići. Čak 41 odsto ispitanica je reklo da nema dovoljno sredstava da pokrije sve svoje životne potrebe uključujući i one koje se tiču invaliditeta, kao što su pomagala, pristupačan prevoz...Taj procenat je kod članova i članica porodica duplo manji, 20 odsto, ali ovaj kod žena i djevojaka zabrinjava“, kazala je Ivanović.
Istakla je da 41 odsto djevojaka i žena sa invaliditetom nemaju potrebu za pomoći druge osobe u zadovoljavanju svojih osnovnih životnih potreba, dok je njih 59 odsto reklo da im treba.
"Za 41 odsto djevojaka i žena sa invaliditetom pomoć pruža porodica, 18 odsto personalni asistent koji pružaju pomoć za vrijeme trajanja projekta. Kad smo pitali ispitanice kojima je potrebna pomoć da li bi koristili personalnu asistenciju da je ona finansirana od strane države ili lokalne samouprave, 78 odsto je reklo da bi, 22 odsto da ne bi“, rekla je Ivanović.
Kazala je da je 44 odsto ispitanica je reklo da ne idu redovno kod ginekologa, navodeći da su neki od razloga strah, negativna iskustva sa ljekarima drugih struka, ali i diskriminacija koja postoji, kao što je nepristupačnost.
Govoreći o preporukama koje su proistekle iz fokus grupa, Ivanović je istakla da se žene i djevojke sa invaliditetom teško otvaraju da govore o iskustvima nasilja, da je potrebna edukacija relevantnog kadra kako bi se obezbijedio siguran i povjerljiv ambijent za prijavu nasilja, kao i da je potrebno prilagođavanje postojećih i osnivanje specifičnih usluga za žene sa invaliditetom: SOS linije, psihološka podrška...
"Potrebno je osnovati Resursni centar za podršku relevantnim institucijama i organizacijama u smislu stručnih znanja i tehničko administrativnih resursa", dodala je Ivanović.
Državni sekretar Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, Bojan Božović, istakao je da stepen zaštite ljudskih prava zavisi iz više uglova i više različitih osnova.
"Prvo, potrebno je da izgradimo institucije. Drugo, potrebno je da stvorimo adekvatne pravne mehanizme koje će primjenjivati te institucije. Ono što je najvažnije, pogotovo kad govorimo o savremenom kontekstu, to je da stvorimo dovoljan nivo svijesti kod svake odgovorne osobe da niti u jednom momentu ne zaboravimo na one koji su najviše diskriminisani", rekao je Božović.
Poručio je da odgovornost svih mora biti veća i snažnija, u suprotnom, kako smatra, ići ćemo unazad.
Šefica Odjeljenja za medije i kulturu Ambasade SAD u Podgorici, Nikol Galager, ocijenila je da, iako je posljednjih godina ostvaren bitan napredak u borbi za jednakost, žene su i dalje nedovoljno zastupljene u mnogim sferama života.
"Nažalost, djevojke i žene s invaliditetom su jedna od najmarginalizovanijih kategorija društva. Osobe ženskog pola su same po sebi smatrane manje vrijednim u patrijarhalnim sredinama, a žene s invaliditetom se suočavaju sa još gorim tretmanom", upozorila je Galager.
Ono što je dodatno zabrinjavajuće je, kako smatra, činjenica da žene i djevojke sa invaliditetom često vide sebe očima sredine koja ih obezvređuje, a da pritom, kako je navela, nijesu svjesne da su žrtve diskriminacije i nasilja.
Galager je podsjetila da SAD preduzimaju konkretne mjere za poboljšanje položaja žena.
Tokom Panela "Kako suzbiti višestruku i intersekcijsku diskriminaciju žena s invaliditetom u crnogorskom društvu?" generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava, Aleksandra Popović, podsjetila je da je Vlada nedavno završila proces izbora članova Savjeta za prava lica s invaliditetom, koji će, kako je pojasnila, primat dati pravima OSI.
"U planu našeg resora je donošenje novog Zakona o zabrani diskriminacije. Radna grupa je radila na prvom nacrtu tog akta. Posebna pažnja je posvećena formulisanju intersekcijske diskriminacije i dodatnom ojačavanju višestruke diskriminacije kroz teže oblike diskriminacije", navela je Popović.
Državni sekretar u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, Janko Odović, smatra da sistem bodovanja projekata mora da se promijeni kad su u pitanju projekti koji se finansiraju iz budžeta.
"Ono što je sistemska greška iz prethodnog perioda i koja mora da se promijeni je da nezavisni procjenjivači često nemaju specifična znanja iz konkretne oblasti, a ocjenjuju neki projekat", naveo je Odović.
Ocijenio je da je potrebno stvaranje jedinstvenog tijela za vještačenje, navodeći da OSI mora da prođe 30 komisija bi se utvrdio stepen invaliditeta.
"Zarad toga pokrenuli smo incijativu da se zakonska regulativa prilagodi u tom smislu, da vidimo kako je to riješeno u okruženju i EU", rekao je Odović.
Glavna savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Dina Knežević, kazala je da u posljednjih nekoliko godina dolazi do porasta broja pritužbi od OSI.
"Povećanje broja pritužbi ne znači ni povećanje broja diskriminacija, već i povećanje svijesti i znanja o pravima OSI", rekla je Knežević.
Ukazala je da u Instituciji ombudsmana u pogledu predmeta koji se tiču nasilja u porodici, nije bilo nijedne pritužbe koja se odnosila na nasilje u porodici, a koja je imala za žrtvu OSI.
Tokom diskusije, poslanica Građanskog pokreta URA Božena Jelušić, rekla je da od ove godine prvi put postoji pokušaj implementacije programskog budžeta i u njemu rodno odgovorno budžetiranje, navodeći da tu vidi priliku da se prepoznaju žene sa invaliditetom.
Javna debata je održana u sklopu projekta koji je podržalo Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava, a nalazi istraživanja su proizašli iz projekta koji finansira Ambasada SAD-a.
Bonus video:
