Institucija Zaštitnika ljudskih i manjinskih prava konstatovala je da je došlo do povrede garantovanih prava djece time što radnje različitih institucija nisu dale rezultate na rješavanju složene porodične situacije.
Analizirajući dostavljeni materijal o postupanju podgoričkog Centra za socijalni rad, primjećuje se, kako se navodi, duboko narušen odnos bivših supružnika i dominantno odražavanje njihovog razdora na samu djecu “uz očekivanu manipulaciju roditelja sa kojim djeca žive i odrastaju”.
Djeca žive sa ocem, a Centar od 2018. godine prati situaciju sa ovom porodicom.
U zaključcima se navodi da većina kontakata sa majkom, koje je otac bez protivljenja omogućio, nisu izvršena upravo zbog negodovanja djece. Ove situacije su se dešavale više puta od 2018. godine. “Ukoliko bi se kontakt i ostvario nakon njega bi nerijetko uslijedile prijave za nasilje i različite zloupotrebe od strane drugog roditelja, što ukazuje na duboko narušene odnose i izostanak namjere da se isti harmonizuju u najboljem interesu djece”, navodi se u mišljenju koje potpisuje zamjenica zaštitnika Snežana Mijušković.
Ove činjenice ukazuju da, između ostalog, Centar za socijalni rad nije imao ili nije koristio sve raspoložive mehanizme kako bi pravovremeno zaštitio najbolji interes djece i adekvatno procijenio roditeljske kompetencije.
Činjenica da se u ovoj porodici paralelno vodi nekoliko sporova, a pomenute su i određene prijave policiji, ukazuje na narušene odnose koji se sa sigurnošću višestrano reflektuju na djecu.
”Roditelji moraju uz pomoć organa starateljstva razumjeti, prihvatiti i unaprijediti svoje kompetencije i roditeljske dužnosti kako bi se izbjeglo da u budućnosti koriste nesuglasice i konfliktne situacije u cilju ostvarivanja ličnih interesa, što može lako dovesti do manipulacije i instruisanja djece/djeteta protiv drugog roditelja što se u konkretnom slučaju tokom vremena evidentno dogodilo. Zaštitnik smatra da je protok vremena i odrastanje djece u manipulativnoj atmosferi, koja je očekivana u datim okolnostima kada imamo roditelje koji se međusobno sukobljavaju, nanio nesagledive posledice djeci a rezulatat toga se ispoljio prilikom poslednjeg preuzimanja djece od strane majke kada je otac lišen slobode zbog neizvršavanja sudske presude”, navodi se u zaključcima.
Zamjenica zaštitnika primjećuje da je izostala koordinacija između nadležnih organa – suda, policije i Centra za socijalni rad.
Stiče se utisak da se ovo izvršenje moralo tog dana izvršiti, iako je izvršna isprava iz novembra mjeseca i nakon toga je kontakt ostvarivan između majke i djece u februaru i otac je dozvoljavao ostvarivanje kontakta u nekoliko navrata, ali djeca nisu željela da odu kod majke.
Mijušković navodi da ostaje nejasno iz kog razloga se sudija odlučio da u očigledno nepripremljenom terenu bez voditelja slučaja i iskusnog predstavika organa starateljstva, bez prethodne pripreme djece sprovede ovo lišavanje slobode, a da pritom na licu mjesta nisu prisutni ni sudija niti sudski izvršitelj. Zakon jasno predviđa obaveznost prisustva sudije koji izvršava predaju, upravo zbog delikatnosti samog izvršenja i višestrukih uticaja na dijete.
”Očigledno je da socijalni radnik na terenu bez sudije nije smatrao da može da prekine izvršavanje, te je samim tim učestvovao u situaciji dovođenja djece u ozbiljno stanje stresa, bez umijeća da pomogne niti njima niti policiji koja je tu sa jasnim uputima šta mora da uradi bez obzira na okolnosti”, navodi se u mišljenju.
Mijušković je dala niz preporuka, među kojima je i Vladi da inicira donošenje pravnog akta kojim će se detaljno urediti postupanje organa i službi koje učestvuju u prinudnom izvršenju presuda u vezi sa oduzimanjem i predajom djece drugom roditelju. Jedna od preporuka Centru je da bez odlaganja intenzivira savjetodavni rad sa oba roditelja, a Osnovnom sudu da u svakom slučaju vodi računa o najboljem interesu djeteta.
Bonus video:
