Od početka godine do 13. aprila Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (SPI) podnijeta je ukupno 3.491 žalba u vezi sa pristupom podacima, od čega je gotovo polovinu (2.206) podnijelo fizičko lice E.M. i njen punomoćnik, podgorički advokat Dejan Klikovac.
To je “Vijestima” kazao direktor Agencije Ivan Medojević, koji smatra da se radi o “očiglednoj zloupotrebi prava na slobodan pristup informacijama”.
”Vijesti” su nedavno objavile da je E.M. preko punomoćnika Klikovca tražila platne liste nastavnika podgoričkih škola za 2020. i 2021. Klikovac je, odgovarajući na pitanje novinara da li se protiv nastavnika vodi neki postupak, kazao da radi o “informacijama koje su između mene i klijenta, pa Vam to ne bih otkrivao”.
Direktor Agencije je, u razgovoru za “Vijesti”, precizirao da je od početka godine do 13. aprila Agenciji dostavljeno 906 tužbi pred Upravnim sudom, a da je 224 podnio upravo Klikovac i to od 1. do 13. aprila.
Medojević kaže i da se u narednom periodu očekuje još veći broj, s obzirom na to da se Agencija upoznaje sa tužbom onog trenutka kad joj je dostavi Upravni sud Crne Gore na odgovor.
On podsjeća da je Skupština Crne Gore na sjednici od 29. decembra razriješila predsjednika i člana Savjeta Agencije Sretena Radonjića i Bojana Obrenovića, pa zbog se od tada ne može odlučivati po žalbama, s obzirom na to da se odluke donose većinom od tri člana.
”Dozvolite mi da ukažem da ovakvi slučajevi, odnosno podnošenje velikog broja zahtjeva u vrlo kratkom vremenskom periodu, što dovodi do opterećenja organa kojem se traže informacije, zatim žalbi i na kraju tužbi, nije novost, već su se ove mogućnosti koristile i u prethodnih nekoliko godina. Dakle, bez obzira što svaka osoba ima pravo na pristup informaciji, bez obrazloženja svog zahtjeva, radi se o očiglednoj zloupotrebi prava na pristup informacijama, koja za cilj nema pristup infomaciji, već, usudiću se reći, ima za osnovni cilj sticanje materijalne koristi, po osnovu naplaćenih sudskih troškova. Sve ovo nažalost dozvoljava važeći normativni okvir”, kazao je Medojević.
On ističe da je na tu pojavu, odnosno zloupotrebu prava, Agencija agrumentovano ukazivala prilikom javnih rasprava vođenih na temu pravnog okvira u oblasti slobodnog pristupa informacijama, svih javnih skupova vođenih na ovu temu, kao i u svojim godišnjim izvještajima, koje Agencija podnosi Skupštini.
”…Iako je zloupotreba prava prepoznat pravni insitut u zakonodavstvima u regionu i Evropskoj uniji, Crna Gora nije ovaj institut uključila u zakonodavni okvir. Ova pojava u suštinskom smislu obesmišljava pravo na slobodan pristup informacijama”, poručuje Medojević.
Kako funkcioniše šema zloupotrebe i kako se stiču na stotine hiljada eura koristi
Pojašnjava da je, kad je u pitanju slučaj E.M. i njenog punomoćnika Klikovca, u obavezi da ukaže na to da su, prema saznanjima Agencije, svim osnovnim i srednjim školama na teritoriji glavnog grada, podnijeli “u prosjeku od 200 do 500 zahtjeva za slobodan pristup informacija, pri čemu u narednom periodu očekujemo još veći broj žalbi, s obzirom da zahtjevi nisu podnijeti istovremeno, pa samim i rokovi nisu isti”.
”Škola je u obavezi da za svaki pojedinačan zahtjev donese pojedinačno rješenje, bez obzira što se radi o de facto istoj pravnoj stvari. Razlog ovome je što Zakon o upravnom postupku više ne dozvoljava spajanje postupaka kada se radi o istoj pravnoj stvari. Rok za odlučivanje po zahtjevima za slobodan pristup informacijama je 15 dana. Da ovo ukazuje na sumnju da se radi o unaprijed razrađenom planu, svjedoči i pojava još jedne nevladine organizacija i fizičkog lica, kao njenog osnivača, koji su na isti način, prethodnih skoro 10 godina na ime sudskih troškova naplatili stotine hiljada eura. Naime, radi se o nevladinoj organizaciji “Temida”, koja je godinama, sa hiljadama zahtjeva opterećivala tri škole, kao i Ministarstvo prosvjete. Prije nego je osnovao ovu nevladinu organizaciju to fizičko lice je i samo, ovim školama podnosilo zahtjeve. Sadržina zahtjeva koji su podnošeni i od strane tog fizičkog lica, kao i kasnije od strane ove NVO, čiji je osnivač upravo to fizičko lice, je istovjetna”, navodi Medojević.
Naglašava da je ta NVO, u postupku pred Upravnim sudom angažovalo je i punomoćnika D.D., advokata iz Nikšića, koji je podnio do sada hiljade tužbi.
”U međuvremenu se to isto fizičko lice pojavljuje kao osnivač još jedne nevladine organizacije ‘Glorija’, pa je tako prethodne godine opteretio i ovu Agenciju sa zahtjevima u kojima je tražio informacije u predmetima u kojima se pojavljivao on, u svojstvu fizičkog lica, kao stranka u postupku. Napominjem da su predmeti za koje su podnijeti zahtjevi, oni u kojima je izgubio sporove pred Upravnim i Vrhovnim sudom Crne Gore, te u njima nije uspio naplatiti troškove postupka”, napominje Medojević.
Procedure
Direktor Agencije naglašava da, ukoliko se desi da prvostepeni organ ne odgovori na zahtjeve, Zakon propisuje da se može podnijeti žalba zbog ćutanja administracije, što stranke u postupcima slobodnog pristupa informacijama uvijek koriste.
”Skoro pa je ustaljena praksa da se već 16-tog dana Agenciji podnosi žalba zbog ćutanja administracije. Žalbe se, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama i Zakonu o upravnom postupku, mogu podnijeti direktno drugostepenom organu, što u ovakvim slučajevima predstavlja glavni korak u zloupotrebi prava! Naime, kao po pravilu, ovi podnosioci zahtjeva žalbe dostavljaju direktno Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama i to na način što se podnosi jedan list papira na kojem se navede datum kada je zahtjev podnijet te da na isti nije odgovoreno. Kako Agencija shodno ZUP-u i ZoSPI ne može da odlučuje bez spisa predmeta, kao i bez obavještavanja prvostepenog organa da postoji žalba, mora da uputi dopis prvostepenom organu kojim ga obavještava o postojanju žalbe i zatraži od njih kompletiranje spisa predmeta”, pojašnjava Medojević proceduru.
Nakon odgovora prvostepenog organa, kaže on, i kompletiranja spisa predmeta često se konstatuje da ne postoji ćutanje već da je prvostepeni organ postupio po zahtjevu i donio rješenje.
”U tom slučaju Savjet Agencije je u obavezi da od podnosioca zahtjeva zatraži izjašnjenje da li je dobio rješenje prvostepenog organa i da li odustaje od podnijete žalbe. Nakon izjašnjenja istog, ili proteka zakonskog roka, pristupa se izradi rješenja i odlučivanju po predmetnoj žalbi. Rok za odlučivanje po žalbama za slobodan pristup informacijama je 15 dana. U ovom roku neophodno je da se sprovede kompletna gore navedena procedura, što je nemoguće. Ovo znaju i ovi podnosioci zahtjeva pa to i koriste kako bi mogli da zloupotrebljavljajući zakonsko pravo dobiju spor i naplate sudske troškove, jer ukoliko Agencija u roku od 15 dana od dana podnošenja žalbe ne odluči o istoj, podnosilac žalbe izjavljuje tužbu Upravnom sudu”, ističe direktor Agencije.
Ukoliko se, pak, desi da prvostepeni organ, u predmetnom slučaju osnovne i srednje škole u Podgorici, odgovore na oko 500 zahtjeva za slobodan pristup informacijama i donesu rješenja po zahtjevima - Zakon dozvoljava da se na ista uloži žalba, bez obzira da li je ili nije odgovoreno u korist podnosioca zahtjeva, kao što je u konkretnom slučaj.
Medojević ističe da je baš kao i kod ćutanja administracije prvostepenih organa “i ovdje identična procedura oko kompletiranja spisa predmeta, te ukoliko Agencija u roku od 15 dana od dana podnošenja žalbe ne odluči o istoj u zakonskom roku, podnosilac žalbe izjavljuje tužbu Upravnom sudu, ali ovaj put na ćutanje Agencije”.
”Ovom prilikom nije moguće pisanim putem objasniti sve vidove zloupotrebe na koje nailazimo u radu, ali su ovo najbitnije. Posebno ukazujem na ograničene administrativne kapacitete Agencije, te da prethodnih godina niko nije imao sluha da se u budžetu obezbjede sredstva za dodatno zapošljavanje, i pored konstantnih zahtjeva Agencije, kao i pored kontituiranih izvještaja Evropske komisije o neophodnosti jačanja administrativnih kapaciteta Agencije. Takođe, nerazumijevanje za ograničenost kapaciteta Agencije od strane civilnog sektora, kao i nerazumijevanje za uvođenje instituta zloupotrebe prava na sloboban pristup, otvara pitanje da li se radi o nezainteresovanosti ili o nekim drugim motivima”, zaključio je Medojević.
Ilustrativni slučaj
Medojević, kao ilustraciju, ali i potvrdu da se radi o zloupotrebama, “Vijestima” precizirao ukupni broj žalbi i udio onih, koje je u prethodne tri godine podnijela NVO “Temida”.
”U 2019. bila je ukupno 3.531 žalba, od čega su NVO Temida i njen osnivač podnijeli 1.510 žalbi. U 2020. bilo je ukupno 3.000 žalbi, od čega su NVO Temida i njen osnivač podnijeli 766 žalbi. U 2021. bilo je ukupno 5.400 žalbi, od čega su NVO Temida i njen osnivač podnijeli 2.175 žalbi”, precizirao je Medojević.
Lacmanović: Pojedini se dobro okoristili
Ekspert za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović kazao je “Vijestima” da se “zloupotreba prava na slobodan pristup informacijama javlja godinama i protiv te pojave, čini se, da za sada nema efikasne odbrane”.
”Prije nekoliko godina, kolegama iz tadašnjeg Savjeta Agencije predložio sam, a oni prihvatili da se u takvim slučajevima pozovemo na član 15 Zakona o upravnom postupku, koji propisuje obavezu javno pravnog organa da spriječi zloupotrebu prava. Naknadno smo to obrazložili i sudijama Upravnog suda, što su oni i prihvatili. Jedno vrijeme Savjet Agencije i Upravni sud su imali ujednačenu praksu. Kada se vjerovalo da smo onima koji su u suštini koristili Zakon o SPI za dobru zaradu stali na put, došla je presuda Vrhovnog suda koja je opovrgla to naše nastojanje”, kazao je Lacmanović.
Navodi da, bez namjere da komentariše tu presudu, mora istaći da ga obrazloženje nije zadovoljilo.
”Naravno nikome, a posebno meni nikada nije padalo na pamet da se pod zloupotrebom prava izgovaramo za nedostavljanje informacija. Naprotiv, smatrao sam da za tako nečim treba posezati samo i isključivo u slučajima kada se jasno vidi da su broj zahtjeva i tražene informacije iscjepkane u više zahtjeva, umjesto u jedan, pa prestavljaju očigledno zatrpavanje organa kojima su upućeni i ometanje njihovog redovnog rada”, kazao je Lacmanović.
Kaže i da Zakon o SPI nijedan organ “ne smije da doživljava kao teret, a što je često slučaj, već kao Ustavom zagarantovano pravo i za njih šansu da se transparentnim radom približe građanima”.
”Neke od zemalja regiona u Zakonu o slobodnom pristupu informacijama imaju odredbu o sprečavanju zloupotrebe prava što nije slučaj sa nama. U saznanju sam da su se neki dobro okoristili podnoseći tužbe i dobijajući troškove postupka, koji se kreću u različitim iznosima, prije svega zavisno da li je angažovan advokat ili ne. Sistem balansa ili strogo vođenja računa o pravu javnosti da zna, ali čuvanju sredstava poreskih obveznika je pitanje okome se mora voditi računa. Srećom za sada to nije teško, jer Agenciji je poznato ko to radi, ali je problematičan pravni osnov da bi se tome stalo na put. Možda takav mehanizam treba propisati Zakonom o slobodnom pristupu informacijama čije predlog u skupštinskoj proceduri. Naravno mora se voditi računa da se ne ostavi prostor za zloupotrebu od strane organa kojima se zahtjevi podnose”, zaključuje Lacmanović.
Bonus video:
