Među 16.500 učesnika, koji su danas u 9.30 sati sa Olimpijskog stadiona u Amstedamu započeli jedan od najpopularnijih evropskih maratona biće i Kolašinac Nebojša - Neno Ćetković.
Čuveno atletsko takmičenje njemu znači više u odnosu na druge takmičare - u Holandiju je, kaže, otišao za “još jedno parče sebe i još jednu pobjedu nad sobom“.
Prvu je upisao nakon učešća na Beogradskom maratonu. Učešćem u maratonima, Nebojša obilježava mjesece bez droge i alkohola. U paklu zavisnosti, taj četrdesetdvogodišnjak, a nekadašnji sportista, bio je od devedesetih godina minulog vijeka do prošle godine.
“U Amsterdam idem za dio onog nekadašnjeg Nebojše košarkaša. Kažu “ako želiš da promijeniš život, istrči maraton”. U mom životu ta rečenica ima bukavalno značenje i učešće na Beogradskom maratonu bila moja životna prekretnica. Beogradski je bio posvećen mojoj majci i mojoj djeci, ovaj drugi maraton znači da sam probudio sebe. U Beogradu sam proveo mnogo vremena u svijetu droge i alkohola, pa mi je bilo mnogo važno da se u tom gradu vratim ponovo sportu”.
Vrijema za koje će savladati stazu dugu nešto više od 42 km, koja prolazi pored najvećih znamenitosti Amsterdama, kaže Kolašnac, nije bitno.
Njemu su atletske trke način da pokaže kako se i iz “začaranih krugova zavisnosti može izaći”. Važan je, tvrdi Nebojša, taj jedan trenutak “kada se iskreno suočite sa tim ko ste postali i počnete prikupljati snagu za borbu sa sobom”.
“Raspad mog života počeo kad i raspad Jugoslavije. Zanemario sam ono što sam bio, čemu me majka učila, oko mene se rušio cijeli jedan sistem vrijednosti, sve što sam volio i cijenio… Podlegao sam, pa sam umjesto da “muškost” pokazujem brojem šutnutih koševa i brojem treninga, počeo dokazivati količinom popijenih pića. Kasnije je došla droga, sve vrste…I tako je počeo zaboravljanje onoga što sam i ko sam. Na sreću nijesu me narkotici i alkohol potpuno uništili, ostalo je ono što me kasnije natjeralo da im se uspješno otrgnem”.
Nebojša kaže da je njegovo ozdravljenje počelo odlaskom kod porodičnih prijatelja u Švedsku. Tamo mu je nekadašnja sugrađanka Marina Vlahović pružila podršku i motivaciju, sa njom je počeo da trči. Prve pobjede nad sobom ostavario je, sjeća se, “trčeći vikinškim šumama”.
“Marina je čudesna žena, između ostalog, i dobra maratonka. Pored ogromne sestrinske podrške i ljubavi, ulila mi je samopuzdanje i vjeru da mogu da se vratim u Kolašin i pogledam sugrađanima u oči. S njom sam učio ponovo da “hodam”. Vratila me svemu onome što sam ostavio zbog droge i alkohola. Nije bilo lako kada sam se vratio. Mnogo je tegobno izaći na ulicu, među ljude, s teretom nekadašnjeg narkomana i alkoholičara. Ipak, mnogo ljudi me podržalo, mnogo njih su povjerovali da je moguće izlječenje, da ću imati snage…”
Svjestan je Nabojša da je pred njim još mnogo i životnih i atletskih trka. Za sve, kaže, osjeća snagu. Plan mu je da učestvuje i na maratonima u Čikagu, Bostonu, Tokiju, Londonu. Krunom njegove karijere biće ako uspje da trči na maratonu u Australiji.
“Mislim da mogu to. Mislim i da su mnogi sposobni za slične borbe. Živimo sa stavom da smo junačka zemja sa herojskom prošlošću. Zbog čega svako od nas ne bi odlučio da bude junak svakodnevice, pobjedama sada i ovdje, mijenjanjem onog što truje život, što razara porodicu, onoga što šteti i nama i drugima, što nanosi bol…? To je hrabrost.”
Kad trči, prvih 30 kilometara misli samo na majku
Preduslov da se dijete sačuva od poroka, kaže Kolašinac, su porodica i podrška oba roditelja. Od majke je uvijek, priča, dobijao ljubav, podršku, nježnost. To nije bilo dovoljno, jer je rastao bez oca. Taj “hendikep”, tvrdi Nebojša, obilježio je njegovu adolescenciju.
“Možda je i presudan trenutak za moj preobražaj bio kada sam shvatio da svojoj djeci radim isto. Prepuštam se porocima i ostavljam ih bez oca. To me, vjerovatno, osvijestilo. Te emocije, djeteta koje je raslo bez očeve ljubavi, još su jake u meni. Na prijmjer, kad trčim, prvih 30 km maratona mislim na majku, na njenu brigu i zaštitu, a pred kraj mislim samo na oca. Srce počne da pumpa i dobijem snage za mnogo dužu stazu…”
Poslodavci, ne zazirite od zapošljavanja bivših zavisnika
Nebojša će, kaže, ostatak života posvetiti misiji da pokaže mladima da droga i alkohol nijesu svrha. U tu svrhu planira i osnivanje udruženja, koje bi bilo utočište za sve one koji žele da izađu iz čeljusti zavisnosti, ali i mjesto za edukaciju mladih.
“Moj apel poslodavcima je da ne prezaju od zapošljavanja bivših narkomana i alkoholičara. Nijesmo gori radnici od drugih. Možda bi se moglo reći da imamo drugačiju, prodorniju snagu, koju smo pokazali u borbi sa svojom bolešću. Tražimo novu šansu, borci smo. Zaposlenje će biti pružena ruka za put u zdrav život”. Kolašinac se zalaže za što strožiju kontrolu točenja alkohola maloljetnicima. To je, kaže on, od presudne važnosti. Malopljetnicima ne smije da bude dotupna ni kap alkohola.
Bonus video:
