Medijska scena u Crnoj Gori ostaje duboko polarizovana i široko politizivana, pod sjenkom nerasvijetljenih napada na novinare i imovinu medija, u praksi nedovoljno javnim i kompetitivnim sistemom finansiranja iz javnih fondova, slabom samoregulacijom i selektivnom regulacijom, Radio-televizijom Crne Gore, koji ne uspijeva da napravi pomak u istinskoj transformaciji ka javnom servisu svih građana i građanki…
Tome treba dodati i nerazvijenu medijsku pismenost uz rastući, a neregulisani uticaj za odgovornost sadržaja na društvenim mrežama.
To su neki od ključnih nalaza izvještaja o stanju medija u Crnoj Gori “Mediji u lavirintu promjena”, koji je danas predstavljen u Centru za građansko obrazovanje (CGO).
Izvještaj je, kako je saopšteno na predstavljanju nalaza, dio projekta projekta „Mediji za mene!“, koji CGO sprovodi uz podršku ambasade Kraljevine Holandije, Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške i Balkanskog fonda za demokratiju Njemačkog Maršalovog fonda SAD (BTD).
“Mediji u Crnoj Gori nesumnjivo djeluju u izazovnim uslovima, što predstavlja objektivno opterećenje i u tom segmentu je potrebna veća sinergija institucija, crnogorskih i međunarodnih organizacija, i medija kako bi se taj ambijent mijenjao na bolje. Međutim, primjetni su i problemi u dijelu profesionalnog izvještavanja i poštovanja medijskih standarda, a za taj dio ključnu odgovornost nose novinari i medijske kuće”, ocijenila je izvršna direktorka CGO Daliborka Uljarević tokom predstavljanja izvještaja.
Ona je ukazala i na to da je zakonodavni okvir za rad medija u značajnoj mjeri dobar, uz napomenu da su potrebne određene intervencije na Zakonu o medijima, posebno u djelu valjane evidencije medija, zaštite prava građana u odnosu na komentare sa portala, ali i skidanja sa budžeta samoregulatornih tijela “jer se finansiranjem od strane izvršne vlasti takvih tijela obesmišljava koncept samoregulacije”.
Nekažnjivost za napade na novinare, medijski ombudsmani da rade posvećeno svoj posao
Uljarević je naglasila i da Zakon o RTCG nije osigurao samostalnost i pluralnost Savjeta Javnog servisa i da bi to moralo biti prioritetno adresirano predstojećim izmjenama i dopunama ovog zakonskog teksta.
Podsjetila je i na zabrinjavajući bilans napada na novinare i imovinu medija.
“U 2021. godini, bilježimo 21 napad na novinare. To je odraz izrazito loše klime u društvu, nabijene tenzijama, koja očito djeluje podsticajno za one koji u novinarima vide mete, a posebno kada otvaraju neprijatne teme u odnosu na formalne ili neformalne moćnike, ali i nekažnjivosti za prethodne napade. Dobro je što su izmjenama Krivičnog zakonika pooštrene kazne za napade na novinare, ali ključna će biti dalja praksa u procesuiranju napada”, konstatovala je Uljarević.
Naglasila je i odgovornost samih medija za nedostatnu praksu samoregulacije, poručujući da ne treba insistirati na jedinstvenom samoregulatornom tijelu u crnogorskom kontekstu.
“Međutim, treba insistirati na primjeni Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore, i tu podjednako učinkoviti mogu biti i ombudsmani u okviru medija, ukoliko svoj posao rade posvećeno, a kada je to potrebno i proaktivno, i naravno uz uslov da mediji u okviru kojeg ombudsman funkcioniše taj mehanizam koristi kao svoj korektiv”, kazala je Uljarević, ističući da način rada Paule Petričević, ombudsmanke “Vijesti”, može biti uzor i drugim ombudsmanima.
AEM ne uspijeva da ostvari punu nezavisnost i neselektivnost u radu
Glavna autorka izvještaja Vesna Rajković Nenadić osvrnula se na rad Agencije za elektronske medije (AEM).
“Formalno nezavisni regulator ne uspijeva da ostvari punu nezavisnost, nepristrasnost i neselektivnost u radu”, ocijenila je ona i podsjetila na različite stavove oko (ne)zakonitosti izbora direktora AEM-a, ali i pozicija pojedinih članova Savjeta AEM-a.
“U 2020, Agencija je je izrekla 110 upozorenja, od čega 88 po službenoj dužnosti i 22 po osnovu prigovora. Broj upozorenja tokom 2021. godine je značajno veći - 149, od čega 127 po službenoj dužnosti i 22 po osnovu prigovora, što je u postojećoj situaciji pozitivno”, precizirala je Rajković Nenadić.
Ukazala je i na to da “AEM godinama nije adekvatno reagovala da spriječi emitovanje sadržaja iz regionalnih medijskih kuća u kojima se širio sporan govor, ali ni u slučajevima kada su najprizemnijim uvredama etiketirane ličnosti prepoznate kao oponenti tadašnjoj vlasti”.
“Prve takve značanije mjere, i to u suzbijanju govora mržnje, zabilježene su tek tokom 2020. godine, a intezivirane ove godine kada je AEM, u januaru, donijela odluku o zabrani emitovanja četiri emisije srpske televizije Happy na teritoriji Crne Gore u narednih šest mjeseci”, navela je Rajković Nenadić.
RTCG simulira različitost
Kad je riječ o RTCG, Rajković Nenadić je podsjetila na brojne kontroverze koje su pratile izbor dugogodišnjeg aktiviste Borisa Raonića za direktora, a koje se odnose na optužbe u vezi sa sukobom interesa jednog dijela članova Savjeta te medijske kuće.
“Interesantne su i neke oprečne odluke Agencije za sprečavanje korupcije kada je riječ o konfliktu interesa direktora AEM-a i RTCG“, navela je Rajković Nenadić.
Ukazala i na izvještavanja RTCG o pojedinim pitanjima, posebno oko ruske agresije na Ukrajinu.
“RTCG je na dan ustoličenja mitropolita SPC Joanikija na Cetinju, u jeku protesta i velikih tenzija objavila informaciju da ‘su protestanti pucali na policiju’. Ni policija, ni RTCG, međutim, nijesu pružili dokaze za takve tvrdnje”, dodala je ona.
U kontekstu neprimjerenog prilagođavanja uređivačke politike RTCG, Rajković Nenadić istile i primjer kada je RTCG direktno prenosila svečanost ustoličenja episkopa Budimljansko-nikšićkog Srpske pravoslavne crkve Metodija u Beranama, na parlamentarnom kanalu.
“Prenos je komentarisala osoba koja nije zaposlena u RTCG, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je tada kazao da ustoličenje nije trebalo prenositi na parlamentranom kanalu”, navela je Rajković Nenadić.
Prema njenim riječima, RTCG simulira različitost.
"RTCG danas nije istinski javni servis. Mi imamo simuliranu različitost, koja možda ima kvantitativni, ali ne i kvalitativni izraz", poručila je ona.
Tradiocionalni mediji suočeni sa finansijskom održivosti
Rajković Nenadić je naglasila i da su se tradicionalni mediji u Crnoj Gori i ranijih godina, prije pandemije koronavirusa, suočavali sa problemom finansijske održivosti, a tokom pandemije je taj problem bio naglašen.
“Vlada je u više navrata finansijski pomogla medije, a ti postupci su uglavnom sprovedeni netransparentno i nema zvaničnih sistematizovanih podataka koliko je ta pomoć iznosila tokom prethodne tri godine”, kazala je Rajković Nenadić, predstavljajući dijelove izvještaja koji se odnose na finansijsku podršku medijima iz budžeta.
Pojasnila je da se to onosi na subvencije za plate, kredite za obrtna sredstva, odlaganje plaćanja poreza i doprinosa na zarade zaposlenih, odlaganje plaćanja i oslobađanje od dijela naknada AEM-u ili preuzimanje dugova prema RDC-u, jednokratnu bespovratnu pomoć, itd.
Iz CGO su najavili da će uskoro objaviti zaseban detaljan izvještaj koji se odnosi na finansiranje medija iz javnih fondova.
Rastući trend zapaljivog i uvredljivog govora na društvenim mrežama i u komentarima na portalima
Rajković Nenadić se osvrnula i na pitanje medijske pismenosti i pratećih izazova koji se odnose na sporne sadržaje na društvenim mrežama i u komentarima na portalima.
“Društvene mreže, koje su najmanje regulisana oblast, imaju sve veći uticaj u Crnoj Gori, a prepoznate su kao oblast u kojima se širi zapaljivi i uvredljivi govor. Posljednjih nekoliko godina imamo rastući trend uvredljivog govora u onlajn prostoru koji nerijetko prelazi u govor mržnje, kao i širenje dezinformacija i propagande”, kazala je ona, ocjenjujući da “nadležni državni organi nijesu na adekvatan način odgovorili na ove izazove”.
„Istraživanja ukazuju da se zakonske odredbe u dijelu brisanja spornih komentara ne primjenjuju dosljedno i da je potrebno da redakcije ulože dodatan napor kako bi obezbijedile stručne moderatore komentara”, kazala je Rajković Nenadić, naglašavajući i da je na portalima, kroz komentare, ali i na društvenim mrežama, između ostog, “došlo i do eksplozije seksističkog i mizoginog govora”.
Tokom prezentacije izvještaja, naglašeno je i da krivičnopravna i prekršajnopravna zaštita mora samo izuzetno biti korištena kao način ograničenja slobode govora, ali je potrebno obezbjediti balans između slobode izražavanja i zaštite drugih ljudskih prava.
Bonus video:
