Brojne delegacije iz država bivše SFRJ okupiće se danas i sjutra na Tjentištu, gdje će obilježiti 79. godišnjicu čuvene bitke na Sutjesci, a u Dolini heroja neće biti Podgoričanina Zarije Vukašinovića - posljednjeg živog heroja sa Ljubinog groba.
Razlog izostanka je Vukašinovićevih stotinu godina, koje je doživio iako je još prije gotovo osam decenija lako mogao izgubiti glavu na planinskom prevoju na Zelengori, gdje je zauvijek i ostalo pedesetak njegovih drugova - boraca Četvrte crnogorske udarne brigade.
”Bilo je teško, ali se preživjelo”, kazao je Vukašinović “Vijestima” i dodao da je danas mnogo gore - “neka shvati ko kako hoće”.
Posljednji junak sa Ljubinog groba napunio je 100 godina 30. januara, boravi u svom domu u Ulici kralja Nikole u Podgorici, kaže da se osjeća dobro i da redovno prošeta.
Starina je i ranije pričao za “Vijesti”, a i danas kaže da se jasno sjeća pojedinosti slavne bitke o kojoj su učile generacije đaka u bivšoj Jugoslaviji, jer Ljubin grob - nije smio pasti...
Ni prevaljeni vijek ga ne sprečava da kaže da bi volio još jednom da posjeti prevoj na kojem je izginula praktično cijela Druga četa Trećeg bataljona Četvrte crnogorske, iako se kreće uz pomoč štapa. Rado bi, veli, pošao kada bi ga neko poveo, da pogleda kako danas izgleda Ljubin grob, na kojem je izgrađen i spomenik...
Peta neprijateljska ofanziva, operacija Švarc (Crno) vođena je od polovine maja do polovine juna 1943. godine, a podvig Crnogoraca na Ljubinom grobu samo je dio herojstva i požrtvovanja koji je omogućilo proboj glavnine partizanske vojske i Vrhovnog štaba na čelu sa Titom iz njemačkog obruča. Ishod bitke na Sutjesci umnogome je odredio sudbinu partizanskog pokreta i buduće Jugoslavije, a plaćena je sa više od 7.000 poginulih boraca, od čega oko 2.000 iz Crne Gore...
Delegacija SOBNOR-a Crne Gore, sa predsjednikom Radojicom Radojevićem na čelu, položiće danas vijence i pokloniti se sjenima heroja, tokom obilježavanja 79. godinšnjice epopeje na Sutjesci.
Najavljeno je da će skupu kraj monumentalnog spomenika na Tjentištu prisustvovati i delegacije OBNOR-a 1941-1945. iz Bara, Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja, Berana, Pljevalja, Herceg Novog, Kotora, Tivta, Budve, Danilovgrada, Cetinja, Andrijevice i Plužina, odnosno više od 200 ljudi.
Na Tjentište će doći i delegacije OBNOR-a gradskih opština Golubovci i Tuzi, koje baštine jugoslovensku ideju, i položiti vijence.
Radojević je rekao da će biti odata počast herojima, rodoljubima, slobodarima i junacima bitke na Sutjesci, jedne od najvećih i najkrvavijih u Drugom svjetskom ratu na prostoru bivše Jugoslavije.
”To je bila herojska borba slobodarske mladosti protiv nacističko-fašističkih zločinaca. Na ovim prostorima, u Dolini heroja, od 15. maja do 15. juna 1943. godine rađala se sloboda krvlju natopljena, jačalo bratstvo i jedinstvo, stvarali uslovi za život dostojan čovjeku”, kazao je Radojević za “Vijesti”.
Ocijenio je da je bitka na Sutjesci najbolji primjer zajedničke borbe pripadnika svih naroda s cijelog prostora bivše SFRJ, koji su, vođeni slobodarskom idejom, bili spremni da daju svoje živote.
Prema istorijskim izvorima, dvadesetak hiljada partizana, sa oko tri hiljade teških ranjenika, mjesec dana se “klalo” sa više od 120 hiljada Njemaca, Italijana, Bugara i domaćih izdajnika. Obruč je probijen 10. juna ujutro, kod Balinovca, kada je Prva proleterska Koče Popovića u jurišu razbila njemačke snage. U sljedećih nekoliko dana, tim pravcem prošle su i preostale partizanske snage, uključujući i Vrhovni štab i komandanta Tita, koji je ranjen 9. juna.
Najtežu partizansku bitku životom je platilo gotovo 7.500 boraca, među kojima i gotovo 600 žena. Praktično sve brigade imale su trećinu poginulih od ukupnog broja ljudstva.
Poginuli su mnogi partizanski komandanti i istaknuti revolucionari: Sava Kovačević, Vasilije Vako Đurović, Nikola Nino Marković, Veselin Masleša, dr Simo Milošević, Nurija Pozderac, Ivan Goran Kovačić, Olga Popović Dedijer, Pero Ćetković...
Ordenom narodnog heroja odlikovano je 258 boraca sa Sutjeske, među kojima i 45 poginulih, ali i 16 brigada.
Odlikovana je i Četvrta crnogorska, a Zarija Vukašinović zaslužio je - život. On je jedan od 13 boraca brigade koja je formirana godinu ranije, baš na Zelengori.
Vujošević je ranije za “Vijesti” govorio o sjećanjima na Sutjesku, periodu poslije završetka Drugog svjetskog rata, boravku na Golom otoku...
I danas kaže da pamti imena, toponime, a sjeća se i nakon 79 godina da su Njemci napadali minobacačima, pješadijom, pa kad partizani odbiju te napade, povuku se sa samog vrha prevoja, jer onda stiži avioni - “štuke”.
”Tito nam je poručio da se Ljubin grob mora braniti po cijenu života. U četi našoj bili su iz Bjelopavlića, nas trojica iz Zete i jedan borac iz Bugojna (BiH). Radisav Raspopović bio je komandir čete”.
U najtežim okršajima, branioci Ljubinog groba, odbijajući sve juriše neprijatelja, poslali su poruku Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije i Vrhovnom štabu čuvenu poruku:
”Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera”.
Na pola udžbeničke stranice spala je bitka na Sutjesci - najveća grobnica crnogorskih partizana, za vrijeme višedecenijske vlasti koja se deklarativno zaklinjala u tekovine Narodnooslobodilačke borbe.
Na dan kada se na Tjentištu obilježava 79. godina bitke, u Istoriji za 9. razred je svega nekoliko pasusa, o čemu su “Vijesti” ranije pisale.
Za razliku od osnovaca koji su nekada detaljno izučavali Petu neprijateljsku ofanzivu i junaštvo proletera, znali sve važnije toponime za ishod bitke i njene heroje - od Krekova, Donjih i Gornjih bara, Ljubinog groba, Vučeva i Balinovca... - crnogorski polumaturanti iz udbenika danas mogu da nauče tek sitnice.
Ratni zločini nad ranjenicima i civilima
Prema istorijskim izvorima, veliki broj poginulih partizana bili su iscrpljeni borci i ranjenici koje su pobili Njemci i četnici.
Nakon što Treća udarna divizija Save Kovačevića, koji je poginuo prilikom pokušaja proboja, s glavninom centralne bolnice nije uspjela da se izvuče iz obruča, na Tjentištu je 12. juna, prema njemačkim izvorima, izbrojano 214 mrtvih partizana, a 34 su zarobljeni. U njemačkom izvještaju se pominje i masovna grobnica tifusara i da su sva okolna sela spaljena zbog straha od zaraze...
U izvještaju njemačke 1. brdske divizije piše: “Zarobljeno 498, od toga strijeljano 411”.
Većinu nepokretnih ranjenika, oko 700, partizani su sakrili na Pivskoj planini, ali su gotovo svi pobijeni.
Ubijen je i veliki broj civila - samo u mjestu Dola u Pivi esesovci su 7. juna pobili 522 ljudi, među kojima i 109 djece.
U selu Grab, prema njemačkim izvorima, strijeljano je 70 žena i djece, nakon što je zapovjednik 118 lovačke divizije posumnjao da snabdijevaju partizane hranom.
Juriš proletera skršio obruč za pet minuta
Njemci su bili potpuno iznenađeni, tako da nisu uspjeli da organizuju otpor, napisao je Rodoljub Čolaković u Zapisima iz oslobodilačkog rata, nakon razgovora sa komandantom Prve proleterske Danilom Lekićem
”Vatru su otvorila samo dežurna oruđa, ali ona nisu bila dovoljna da zaustave juriš čitave brigade. Poslije kratkog zastoja, izazvanog dejstvom vatre dežurnih oruđa, brigada je ponovo kao talas krenula naprijed i najbrži borci već su uskakali u neprijateljske rovove. U sukobu prsa u prsa Njemci su primali borbu samo da dobiju onoliko vremena koliko im je bilo potrebno da bi mogli pobjeći, inače do nekog organizovanog otpora uopšte nije došlo. Zahvaćeni panikom, Njemci su pojedinačno i u manjim grupama bježali kroz šumu ostavljajući za sobom naoružanje i ratnu spremu. Tako se bitka za Balinovac, i pored toga što se neprijatelj sa brojnim stanjem nešto većim od naših snaga nalazio u utvrđenim položajima i što je protiv njega jurišala izmučena i iscrpljena brigada, završila u roku od 5 do 6 minuta. Nepoznat mi je neki drugi slučaj da se za tako kratko vrijeme, u jednom sudaru, postigne tako značajan uspjeh - da se probije obruč i osvoje položaji s kojih je bilo daleko lakše i uspješnije manevrisanje”.
Bonus video:
