Najtraženija dijeta - za sedam dana skida sedam kilograma, Američka dijeta svaki dan topi po jedan kilogram, Dijeta poslije koje ćete smršati za tri dana, “Super brza dijeta za ljenivce - do -23 kg mjesečno, zagarantovano”...
To su samo neki od naslova tekstova u kojima se dijele savjeti, planovi ishrane i dijeta, a na koje prosječan korisnik društvenih mreža naiđe bar nekoliko puta dnevno.
Sudeći prema broju pregleda i komentara, vrlo su čitani, a često ih prenose i mediji, koji slove za “ozbiljne”, a koji na taj način dezinformišu čitaoce.
Iza sadržaja stranica koje se “bave” ishranom i “znaju” kako do savršene linije i zdravlja, na društvenim mrežama, najčešće, ne stoje imena stručnjaka iz oblasti higijene i dijetoterapije.
Ta činjenica nije smetala tridesetosmogodišnjoj Tanji B. da već tri godine bezuspješno pokušava da se riješi viška kilograma, isprobavajući različite “dijete” na koje je nabasala na društvenim mrežama. Priznaje da do sada nije potražila pomoć struke za svoj problem.
”Pridržavajući se raznih režima ishrane, na koje sam nailazila na interentu, dobijala sam kratkotrajne zadovoljavajuće rezultate. Međutim, čim bih prekinula te dijete, kilogrami bi se vraćali”, rekla je ona.
Navodi da je probala, takozvane, UN, VMA i još mnoge dijete kojima je i zaboravila ime.
”Takođe i hrono ishranu i autofagiju. U mom gradu ne postoji stručnjak za ishranu, a moj izabrani ljekar mi je davao savjete koji nijesu donosili nikave rezultate. Pored toga, namirnice koje mi je preporučio bile su preskupe i nijesam ih mogla priuštiti na duži rok”, priča ona.
Kaže da je, prateći neke planove ishrane, imala određenih zdravstvenih problema, poput vrtoglavice, nedostatka energije, pada imuniteta, nekad i nizak krvni pritisak. No, nada se da nijesu ostale trajnije posljedice.
Stručnjaka malo, savjeti često u suprotnosti s medicinom
Tekstovi koji se tiču hrane i načina ishrane, kaže doc. dr Snežana Barjaktarović-Labović, specijalista higijene i uži specijalista dijetoterepije, dominantni su među zdravstvenim temama, kako u tradicionalnim medijima, tako i na društvenim mrežama. Međutim, upozorava ona, većina tih tekstova je za “duboku analizu”, a često i u “potpunoj suprotnosti s medicinom, fiziologijom i načinom funkcionisanja našeg organizma”.
”Nije to neobjašnjivo. Objašnjenje za to je činjenica da mi u Crnoj Gori, a rekla bih i šire, imamo vrlo malo stručnjaka koji se bave naukom o hrani i ishrani. To je jedan od razloga zbog kojeg mnogi, poslije vikend, mjesečnog ili dvomjesečnog kursa, daju sebi za pravo da izađu u javnost i pokušaju da utiču na nečije navike u ishrani i izbor hrane. To je vrlo opasno”, tvrdi ona.
Dr Barjaktarović-Labović kaže i da su građani vrlo skloni da prihvate bilo kakve savjete o ishrani, bez provjere koliko znanja iza njih stoji. Novinari, objašnjava, često griješe, jer ne provjeravaju biografije onih s kojima razgovaraju o hrani i ishrani. Na taj način dezinformacije nalaze prostor i u tradicionalnim medijima. Struka i mediji, prema njenim riječima, zajednički bi trebalo da suze prostor za dezinformacije iz oblasti zdravlja.
Navodi primjer Hrvatske, gdje je prije nekoliko godina, “napravljena organizacija, koju su činili novinari i ljekari”. Država je tada ustanovila i obavezu da svaki tekst na temu zdravlja mora da prođe recenziju tog udruženja. To je, tvrdi doktorka, “sjajan način da se ljudi spasu od dezinformacija”.
U Crnoj Gori je svega devet specijalista higijene, šest ih radi u Institutu za javno zdravlje, a po jedan je u Baru, Bijelom Polju i Beranama. Nedostatak kadra te vrste, objašnjava doc. dr Barjaktarović-Labović, omogućava dominaciju “kursadžija i pseudostručnjaka u javnom prostoru”.
Najveći problem ugroženost djece
U Institutu za javno zdravlje (IJZ) Crne Gore postoji, kaže ona, Specijalistička ambulanta za poremećaje ishrane.
”Sigurno je da treba malo više raditi na promociji ustanova i malobrojnih ambulanti gdje pacijenti mogu dobiti savjete od stručnjaka. Pored toga, pod hitno treba raditi na omasovljavanju stručnog kadra iz oblasti higijene ishrane, koja je jedna od osam oblasti higijene”, kaže ljekarka.
Da ja odlučujem, dodaje ona, “svaka bi zdravstvena ustanova imala specijalistu higijene i na primarnom nivou zdravstvene zaštite”.
”Taj specijalista bi se osim higijenom ishrane bavio i komunalnom higijenom, koja je na našim prostorima potpuno posrnula, školskom higijenom, ali i svim drugim preventivnim aktivnostima koje imaju za cilj da smanje rizike vezane za zdravlje i poboljšaju uslove sredine u kojoj čovjek živi”, kaže dr Barjaktarović-Labović.
Ona podsjeća na rezulate istraživanja o stanju uhranjenosti. U svim populacionim grupama, objašnjava, “imamo veliki broj onih koji imaju prekomjernu tjelesnu masu ili su gojazni”, ali najveći problem je, upozorava, to što su djeca ugrožena.
”Danas znamo da gojazno dijete često bude i gojazna odrasla osoba. Takođe znamo da gojaznost kao bolest često predstavlja uvod u veliki broj drugih hroničnih nezaraznih bolesti, koje kako kod nas, tako i širom svijeta, nose najveći broj života… Treba nam dobro i, što je još važnije, tačno informisan roditelj, jer on utiče na formiranje navika u ishrani djeteta. Iz istog razloga nam treba i dobro i tačno informisan vaspitač, učitelj, nastavnik”, kaže doktorka.
Njen stav je da o hrani i ishrani često pogrešne savjete daju i ljekari, koji nijesu specijalisti higijene. To, smatra, stvara dodatni problem,”jer su čak i ti savjeti često neutemeljeni u naučnim dokazima”.
Preporučuje “da svako treba da se bavi svojim poslom, odnosno onim za šta se školovao”.
”Jedino neko ko je stekao bazično medicinsko znanje može na pravi način objasniti opasnosti ‘naglog’ mršavljenja, izbacivanja čitavih grupa namirnica iz ishrane, lošeg odabira namirnica, neadekvatnog načina pipreme…”, zaključuje dr Barjaktarović-Labović.
Preporuke moraju biti zasnovane na istraživanjima
Njena koleginica iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore, specijalista higijene dr Enisa Kujundžić, podsjeća da su “principi i preporuke za pravilnu ishranu propisani od strane zdravstvenih autoriteta”. Temelje se, kaže, na rezultatima višedecenijskih, naučnih istraživanja u kojima je učestvovao veliki broj ljudi i koje su provjerene da imaju određene zdravstvene benefite”.
”Zato predlaganjem plana ishrane, posebno kod osoba koje imaju određeni zdravstveni problem, a gojaznost, na primjer, je dijagnoza, jedino mogu da se bave ljekari koji su u okviru svoje edukacije imali dijetoterapiju. Međutim, svi smo svjedoci da su u posljednje vrijeme mediji i društvene mreže preplavljeni savjetima i planovima ishrane od strane osoba koje sebe nazivaju stručnjacima za ishranu na osnovu samo jednog kratkog kursa i koji nijesu u stanju da interpretiraju određene naučne činjnice na adekvatan način. To ljude, koji čitaju njihove preporuke na osnovu ‘naučnih podataka’, može dovesti u zabunu i navesti ih da neselektivno primjenjuju takve savjete”, objašnjava ona.
Kaže da “osobe koje ne poznaju principe fiziologije i patofiziologije funkcionisanja organizma ne mogu znati kako se određeni, posebno popularni plan ishrane, kojim se garantuje brzo gubljenje kilograma na duže staze, može odraziti na zdravlje”.
To se, prema njenim riječima, posebno odnosi na dijete koje isključuju jednu grupu namirnica, ili je svode ispod preporučenog minimuma.
”Takve dijete mogu rezultirati nutritivnim nedostacima koji se ne mogu odmah prepoznati, što može dovesti do ozbiljnog narušavanja zdravlja. Bez uvida u zdravstveno stanje i individualnog prilagođavanja plana ishrane, nećemo dobiti rezultate na duže staze, kao ni zdravstvene benefite koje očekujemo od propisanog režima ishrane”, upozorava ona.
Mediji da budu pažljivi, građani da sumnjaju
Doktorka Kujundžić smatra “da je neophodno da se na državnom nivou reguliše ko može davati savjete u vezi s ishranom i zdravljem, ko može propisivati planove ishrane i slično. Tako će, ocjenjuje, i medijima biti lakše da izaberu sagovornika na ovu temu.
”Za sve za šta ne postoji neka vrsta zakonskog ograničenja ili makar propisanih standarda od strane države, postoji mogućnost zloupotrebe ili upotrebe na neadekvatan način. Tako i u ovom slučaju, ostavljeno je jedno vrlo široko i važno polje nepokriveno i prepušteno često nekritičnoj procjeni od strane medija, nekad samo u svrhu popunjavanja medijskog prostora”, tvrdi ona.
Njen je stav da “sudeći prema broju upita prema IJZ, većina medija u Crnoj Gori ima svijest o tome koga bi trebalo pozvati da govori na temu ishrane”. Međutim, kaže, i dalje svjedočimo “davanju značajnog medijskog prostora nestručnim osobama”.
Način da se takve situacije svedu na minimum, preporučuje, su da se “na neki način, medijima podigne svijest o tome ko su osobe koje mogu da govore na određenu temu, kao i opasnost nesvjesnog favorizovanja nekog čiji savjeti mogu narušiti zdravlje ljudi koji ih gledaju, slušaju ili čitaju njihove preporuke”.
Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić podsjeća na ogromnu odgovornost medija da vode računa kako izvještavaju, posebno o temama od javnog značaja.
”Ako govorimo o zdravlju, nužno je osloniti se na relevantne medicinske izvore i više njih, te uputiti čitaoce/čitateljke na te izvore. To ne znači da mediji treba da zatvore prostor za tradicionalne i alternativne pristupe, ali moraju biti višestruko oprezni i prostor davati samo onima koji su naučno provjereni, nijesu štetni po zdravlje i dozvoljeni su zakonom”, kaže ona.
Za čitaoce je važno, dodaje, da sumnjaju u sadržaje koji im se plasiraju i da ih provjeravaju iz više izvora.
”To je posebno važno kod informacija koje se plasiraju putem društvenih mreža ili zatvorenih vajber ili druguh grupa.”
Iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore preporučuju građanima da se detaljno raspitaju i o referencama onih od kojih traže savjete.
Olivera Nikolić dodaje da “ima mnogo onih koji profitiraju od dezinformacija o zdravlju”.
Ističe da Institut za medije dosta polaže na medijsku pismenost, koja je veoma važna u eri borbe protiv lažnih vijesti i ozbiljnih posljedica koje one donose, uključujući i zdravlje ljudi.
Bonus video:
