Dvanaestogodišnji Božo Filipović iz Zagarača, kaže da neće zaboraviti prethodni vikend - mećava, snijeg, a priznaje da ga je bilo malo i strah. Sa ocem, majkom i sestrom, Božo je prethodnog vikenda bio na Lukavici, tridesetak kilometara od Nikšića, gdje njegova porodica svake godine izdiže sa stokom.
I dok je novinarsku ekipu, koja je kolima došla do Bara Bojovića, a do Filipovića i Raičevića, ispod Malog Žurima, traktorom vozio Rade Bečanović, jer se pojedini nameti ne mogu savladati kolima, a ni pješke, Božo je na svom konju Lasti išao ispred i pokazivao koliki su nameti na pojedinim mjestima bili prethodne večeri.
A na Lukavici prava zimska idila. Upeklo sunce, snijega ima, ali ne previše, nameti ostali kao svjedoci prethodne večeri, a Veliki i Mali Žurim stoje kao gordi čuvari.
"Toliko je snijega bilo da se nijesu vrata od kolibe mogla otvoriti. Danas je dobro okopnio, pa je bolje. Ali, ne predajem se ja lako. Borac sam i kroz život i sa nevremenom. Jedino mi je bilo zbog stoke jer nisam očekivao snijeg ovako rano, pa nisam pripremio sijeno", kazao je Rajko Filipović i u šali dodao da sunce najavljuje bolje dane.
Petak veče i subota ne mogu se, kako je rekao, opisati riječima. To treba doživjeti.
"Bilo je mećava i ranije, ali ovakve nikad. Ovce su mi bile na 80 centimetara snijega, krave u nametu od metar. Srećom došao mi je šura, Rade Bečanović, sa prijateljima, i doćerao sijena. Da njih nije bilo, teško bi mi stoka opstala bez hrane. Mislio sam da ostanem do 1. novembra, ali čim se put pročisti, moram se vraćati. Ne smijem čekati drugi snijeg“, kazao je Rajko koji od stoke drži 150 ovaca, devetoro govedi, četvoro konja i nekoliko koza.
Njegov komšija iz Zagarača, ali i sa Lukavice, Petar Mišo Raičević je u subotu veče, po nevremenu, sa suprugom Stankom od Bara Bajovića do ispod Malog Žurima, gdje im se nalazi katun, išao pješke.
"Bio sam u Podgoricu kod porodice, jer je bila krsna slava i morali smo da se vratimo nazad zbog stoke. Nekako smo uspjeli da stignemo kolima do Bara Bojovića, a onda nas dvoje, oboje bolesno, po onoj mećevi i nevremenu pješke do katuna. Oko dva i po kilometra prešli smo za skoro dva sata, ali smo stigli“, priča Raičević.
Kako kaže obećao je Filipoviću, da ga neće iznevjeriti i ostaviti samog da se "bori" sa planinom.
"Ovdje su uglavnom sve vikendaši koji dođu samo ljeti. Samo Rajko i ja smo ovdje od stočara“, kazao je Raičević koji drži četiri krave, troje krmadi i oko 45 ovaca.
Njegova supruga Stanka priznaje da je ponosna što je uspjela da se izbori sa nevremenom.
"Ovo je prvi put da na planini doživim nevrijeme i dobro smo se snašli. Ostaćemo do 20. oktobra i onda nazad za Zagarač“, kazala je Stanka.
Ratko Ljumović je čim je svanulo sa stadom krenuo sa dijela piperske Lukavice, iza Malog Žurima, pješke za Pipera. Kaže, mora se bježati od nevremena jer ne zna šta noć može donijeti, bez obzira na sunčan dan.
"Teško je bilo. Snijega je bilo dosta, nameta do metar. Namjeravali smo otac i ja sa stadom da ostanemo još makar dvadesetak dana, ali snijeg nas je natjerao ranije. Bilo je i ranije nevremena, ali ovakvog nikada. Rano je za naše katune da bude ovakvo nevrijeme“, kazao je Ljumović, koji ima oko 300 brava sa kojima će preći pješke put preko Štitova, Ponikvice, i tako do Pipera.
Noć će ih, kako očekuje, zateći kod Štitova, gdje će prenoćiti, a onda ujutro opet dalje. Nada se da će za tri dana stići kući.
Kada je novinarska ekipa krenula nazad, ovoga puta pješke do Bara Bojovića, nad Velikim i Malim Žurimom nadvili su se tamni oblaci. Planina je to, rekoše Filipovići i Raičevići. Da planina, od koje i ljeti i zimi zastaje dah.
Bonus video:
