Oikos IV-5 iz Nikšića, Fondacija kojoj je skromnost vrlina, a znanje mjerilo uspjeha, rijetka je na ovim prostorima.
Osnovali su je 2011. godine, prilikom proslave 30 godina mature, bivši učenici IV-5 odjeljenja biologa nekadašnjeg Srednjoškolskog centra, koje je 1980. proglašeno za najbolje u bivšoj SFRJ, kako bi sačuvali uspomenu na odjeljenje i razrednog starješinu i jednom godišnje, putem donacija i dobrovoljnih priloga, dodijelili novčanu nagradu u iznosu od hiljadu eura najboljem nikšićkom srednjoškolcu.
Od 2012. godine najbolji među najboljima konkurišu za nagradu koju dodjeljuju učenici “zlatnog odjeljenja”, kako su ih zvali, koje je brojalo 28 djevojaka i šest momaka i imalo prosječnu ocjenu 4,72.
Ove godine članovi komisije bili su na slatkim mukama - kome dodijeliti nagradu od prijavljenih šest kandidata.
”U prošlosti smo imali problem da nijesmo imali dovoljno dobre kandidate po kriterijumima koje smo postavili, dok smo ove godine imali slatke muke. Od šest kandidata, skoro svi su imali preduslove da dobiju nagradu. Smatrali smo da nagrada treba da ode učeniku koji je imao najbolje rezultate iz prirodnih nauka i mislim da smo izabrali pravog kandidata”, kazao je mr Željko Radojević, biznismen koji živi i radi u Londonu i jedan je od onih koji je pokrenuo osnivanje Fondacije kojoj je cilj da mladom naraštaju trasira put znanja.
Danijel Aleksić, svršeni maturant nikšićke Gimnazije “Stojan Cerović”, a od jeseni brucoš na Medicinskom fakultetu u Podgorici, prema jednoglasnom mišljenu komisije, dobitnik je ovogodišnje nagrade. To je zavrijedio osvojenim medaljama, prije svega iz hemije, ali i iz matematike.
”Nagrada mi mnogo znači i počastvovan sam što mi se uopšte pružila prilika da se prijavim. Moram priznati da sam prije pola godine od profesora koji su mi predložili da konkurišem saznao za Fondaciju i bio sam prijatno iznenađen da postoji cijelo odjeljenje koje se trudi da promoviše prirodne nauke, da postoji neko ko cijeni znanje i mladima daje podstrek. Zato je dobiti nagradu od njih posebna privilegija”, kazao je Aleksić.
Još kao osnovac zavolio je prirodne nauke. Kako je kazao, za to je kriva matematika koja ga je “na prvu loptu” osvojila.
”To je prva grana prirodnih nauka koja me zainteresovala. Ona je i dalje moja velika ljubav. Onda je došla hemija koja me osvojila zbog činjenice da povezuje matematiku, biologiju, medicinu. Krenula su opštinska, državna, međunarodna takmičenja, nagrade, a ova nagrada je krunisala sav moj dosadašnji rad jer je neko, van resornog ministarstva, prepoznao da postoje učenici koji se trude da budu što bolji i uspješniji”, kazao je budući student medicine koji priča da bi volio da jednoga dana bude hirurg.
Na konkurs Fondacije ne mogu da se prijave “prosječni” učenici, niti oni koji imaju “samo” sve petice, jer Fondacija traži više od toga - učenike koji su se odvojili od svoje generacije ambicijom, kreativnošću i rezultatima na takmičenjima, ne samo u Crnoj Gori nego i šire.
A takvi su bili ovogodišnji kandidati. Od njih šestoro, petoro su završili srednju školu, dok će Luka Jakić, učenik trećeg razred Gimnazije imati još dvije šanse da konkuriše za nagradu “zlatnog odjeljenja”. Pored njih dvojice, ove godine su za nagradu konkurisale i četiri izuzetne mlade dame - sestre Ljubica i Mikica Mirković, koje su završile Gimnaziju i Srednju muzičku školu i upisale arhitekturu, odnosno farmaciju u Podgorici, Borjana Karadžić, bivša gimnazijalka a od jeseni studentkinja farmacije, i Jovana Jaredić, koja je završila Srednju muzičku školu i upisala Fakultet muzičke umetnosti, smjer muzička pedagogija, u Beogradu.
”Nagrada i uspješni mladi ljudi su naša karika s prošlošću, s danima kada smo mi bili u njihovim cipelama. Ono što nas je oduševilo i što nam je stvorilo ‘muke’ nijesu samo njihovi uspjesi, već i njihovo shvatanje pravih vrijednosti. Ovo su toliko zdrava djeca i kada bi nam sva bila ovakva i imala ovakav pogled na svijet, kada bi njegovali prave vrijednosti, onda bi mogli i mi da kažemo, kao što je Tito govorio: ‘Narod koji ima ovakvu omladinu ne mora da brine za svoju budućnost’”, vidno ponosan bio je Radojević.
Prvi put nagrada je dodijeljena 2012. godine i dosadašnji dobitnici su Petar Tadić, Janko Radulović, Jelena Lalić, Milena Roganović, Rade Dačević, Marko Petrušić, Vuk Jovović, Vladimir Bošković, Rajka Pejanović i Milena Radović, laureati koji su uspjesima u kasnijem školovanju pokazali da je nagrada otišla u prave ruke.
Dr Mira Joksović, predsjednica Fondacije, zahvalila je donatorima i izazila zadovoljstvo što je u Nikšiću filantropija zaživjela i što se sve veći broj firmi i pojedinaca javlja da pomogne Fondaciji, a samim tim i uspješnim mladim ljudima.
Ovogodišnji sponzori bili su Pivara “Trebjesa”, Elektroprivreda Crne Gore, Prva banka i Dekor “Iva”.
Profesor Brajušković “dijamantska kopča ogrlice”
Fondacija “Oikos” nosi ime po đačkom nadimku razrednog starješine “zlatnog odjeljenja”, pokojnog profesora Slobodana Brajuškovića koji je bio, kako to bivši učenici vole da istaknu, “dom” za njihovu tinejdžersku dušu.
”Oikos” u prevodu znači kuća, dom, a Brajušković nije bio samo profesor koji je znao da učenicima “ulije” znanje i “zarazi” ih naukom, već neko ko ih je okupljao, učio prijateljstvu i poštovanju, bio, kako je Radojević kazao, “dijamantska kopča ogrlice sastavljene od 34 dragocjene perle rasute po cijelom svijetu”.
Brajušković, koji je 18 godina radio u Nikšiću, a 22 u Podgorici, preminuo je 20. avgusta 2014. godine i iza sebe ostavio generacije uspješnih i zahvalnih učenika, a najbolji od njih su osnivači Fondacije “Oikos”.
Bonus video:
