Bjelopoljka Marija Raosavljević se bavi neobičnim hobijem - izradom unikatnih lutaka od šišarki, drveta i recikliranog materijala, čija je družina dobila naziv „Nolens-Volens“, koje su za kratko vrijeme postale popularne i van granica Crne Gore.
Zaljubenik u prirodu i umjetnost, uspjela je da svoju kreativnost ispolji u svim oblastima života. Iako je po vokaciji pravnica i teoretičarka muzike bavi se i slikarstvom, crtanjem, fotografijom, plesom, a modni modeli pod nazivom „JA ŠILA”, našli su svoje kupce u Čikagu.
Osnovnu školu je zavrsila u Bijelom Polju, srednju u Podgorici, a Pravni fakultet i Muzičku akademiju u Beogradu. Radila je kao pedagogica i nastavnica muzičkog. Smisao za modu i ljubav prema slikarstvu i muzici je naslijedila od oca Velibora, koji se iz hobija bavio muzikom i slikarstvom, a sluh i ljubav prema radu na majku Vesnu. Naziv vesele družine od šišarki potiče od latinskog „htio ne htio“ i vezan je za jedan poseban period života od prije dvije godine.
"'Htio - ne htio' znači kada nešto mora da se uradi, bez obzira na lično raspoloženje, kakvo je bilo moje prije dvije godine", kaže ona. Sve je počelo kada je ova nadarena Bjelopoljka iz zdravstvenih razloga morala da promijeni sredinu i često odlazi u borove šume, gdje je sakupljala šišarke. Tako su se kući gomilali ‘suveniri’.
"Prva lutka je nastala u jednom od tih stanja kada sam od muke počela da čupam latice šišarke. Iako sam bila veoma loše, dobila sam snažnu želju da ih oživim i tako su počele da se roje ideje i likovi, a ubrzo potom slijedili su sitni šavovi, štepovi, faltice, pletene kapice...“, priča Marija.
Čak i na prvi pogled Marijini Nolensići izgledaju kao da imaju preslikan karakter. Ona objašnjava da je za izradu jedne lutke potrebno pet do osam, a ponekad i više časova, dok veliki dio vremena potroši upravo na oslikavanje karaktera.
„Sve češće mi prijatelji pošalju putem vibera fotografiju osobe kojoj žele da namijene lutku. Mnogo vremena je potrebno da se da lik loptici i da to ima smisla".
Marija je nedavno sa prijateljicom arhitekticom Enom Alihodžić započela zajednički modni projekat pod nazivom "Ja šila”. Drugačiji osoben stil koji gaje mlade Bjelopoljke stvorile su mali tim sklon ka improvizaciji i vrlo hrabrim modnim kombinacijama.“U pitanju je poigravanje sa formom, teksturom kroz modni dizajn. Sebe ne smatramo dizajnerkama ali volimo da eksperimentišemo sa formom i materijalima”, kaže ona.
Sve svoje kreacije, dizajn, modelovanje, šivenje, reprezentaciju, fotografije rade same, otuda i naziv ‘brenda’. Od materijala Marija najviše voli kamen. Još kao mala, dok su se druga djeca igrala napolju, Marija je bojila kamen poigravajući se sa sjenkama i bojama. Voljela je da pravi mape i karte živjeći u nekom svom svijetu. Kao mala pravila je krpene lutke, a u srednjoj školi se okušala u dizajniranju enterijera.
“Sve je počelo slučajno kada sam nekim gazdama lokala dok su se raspravljali šta da urade objasnila kako bi bilo najljepše. Kada su to uradili, počele su da stižu pohvale, ali i preporuke. Uređivala sam enterijer više različitih prostora, butika, bavila se dizajniranjem lampi, stolova...”, objašnjava ona. Oslikavala je flaše, tanjire, dekorativne vaznice, zdjelice od keramike, vaskršnja jaja.
Marija smatra da čovjek uvijek treba da se igra i njeguje dijete u sebi, jer da nije sve to isprobala ne bi ni znala šta sve umije da radi. Ne vezuje se za lutke jer zna da će nekog usrećiti.
Mnoge lutkice završile u Parizu, Londonu, Skandinaviji, Rusiji...
Marija Raosavljević je do sada izradila više od 200 lutkica od šišarki i krpica. Njeni proizvodi planuli su kada ih je putem društvenih mreža pokazala prijateljima. Mnogi od Nolens Volens lutkica su završile u Srbiji, Parizu, Londonu, Skandinaviji, Rusiji, Americi.
Najviše se traže personalizovane lutke, ali njih je i najteže izraditi. Svaka lutka je unikat. “Dizajn je najkomplikovaniji, uklopiti garderobu uz nečiji karakter i stil. Ostalo ide lako.
Iako Nolense kupuju za djecu, mnogo češći kupci su odrasli. Cijene se kreću od osam do 12 eura”, kaže Marija.
Galerija
Bonus video:
