Jedinstvena baza podataka koliko djece u Crnoj Gori živi i boravi na ulicama značajno bi doprinijela rješavanju tog problema, saopšteno je iz Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.
Iz NVO Juventas nedavno su upozorili da djeci i mladima koji žive na ulici nijesu zaštićena osnovna ljudska prava, a da je posebno zabrinjavajuće dječje prosjačenje, koje predstavlja enormno kršenje Konvencija o pravima djeteta i drugih domaćih i međunarodnih instrumenata.
Zamjenica za dječija prava Snežana Mijušković ocijenila je da je problem djece i mladih koji žive, rade i borave na ulici je uvijek aktuelan, ali i veoma kompleksan i da s obzirom da za tu pojavu, kao ni sa problem prosjačenja, ne postoje jedinstvena podataka, ne može se znati tačan obim problema ni ni pouzdano pratiti trendove rasta ili smanjenja.
Ona je kazala da je to je upravo bila jedna od glavnih preporuka Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore nadležnim organima, koja je i dalje aktuelna.
„Na to smo više puta ukazivali i prepoznali kao dugogodišnji problem. Smatramo da bi postojanje takve evidencije značajno doprinijelo borbi protiv ovog problema, kao i postupanju nadležnih“, kazala je Mijušković agenciji MINA.
Ona je navela da je pojava prosjačanja i djece koja žive na ulici izraženija je za vrijeme turističke sezone i da se nerijetko radi o djeci koja su strani državljani.
„Međutim, nezavisno na nedostatak preciznih podataka, zbog višestrukih posljedica koje ima na razvoj ličnosti djeteta i njegov život u takvim okolnostima generalno, postojanje makar i jednog takvog slučaja predstavlja problem“, rekla je Mijušković.
Prema njenim riječima, i pored preduzimanih radnji i mjera i određenog napredka, problem prosjačenja djece i dalje je prisutan.
„Djeca koja se bave prosjačenjem i provode vrijeme na ulici u velikom su riziku da postanu žrtve nasilja, seksualnog zlostavljanja i zloupotrebe, ekonomske eksploatacije ili trgovine ljudima“, upozorila je Mijušković.
Ona je kazala da se Zaštitnik tom temom ozbiljno bavio i kroz trogodišnje istraživanje, koje se odnosili na različite vidove zaštite djece od svih oblika eksploatacije, pa i ekonomske koje je pokazalo da je najrasprostranjeniji vid radne eksploatacije - prosjačenje.
Mijušković je rekla da je na taj problem ukazuje u kontinuitetu i da su date i preporuke nadležnima za unapređenje stanja u oblasti zaštitie ove kategorije djece.
Ona je navela da je Zaštitnik 2011. godine u Posebnom izvještaju preporučio da „u centrima za socijalni rad u saradnji sa upravama policije, školama, zdravstvenim ustanovama i drugim institucijama, ustanovama i organizacijama koje se bave problemom dječijeg prosjačenja ili koje dolaze u kontakt sa djecom koja prosjače uspostavi sistem evidentiranja djece (koja žive) na ulici i/ili se bave prosjačenjem“.
„Tada je preporučeno da se obezbijede pravne i stvarne pretpostavke za uspostavljanje multidisciplinarnog pristupa na rešavanju i suzbijanju problema prosjačenja maloljetnika i da se inicira uspostavljanje regionalne saradnje sa organima susjednih država u cilju uspostavljanja mehanizama za efikasniji protok informacija radi otkrivanja i kontinuiranog praćenja djece koja se bave prosjačenjem“, kazala je Mijušković.
Ona je ocijenila da je na slabosti i nedostatke koji postoje u sistemu prevencije i zaštite djece od različitih vrsti zloupotrebe i iskorišćavanja, Zaštitnik ukazao u posebnim izvještajima „Dječije prosjačenje u Crnoj Gori“, „Seksualno iskorišćavanje djece“ i „Zloupotreba djece putem interneta“, dajući preporuke za njihovo prevazilaženje.
Mijušković je kazala da je Zaštitnik konstatovao da su povodom preporuka koje su upućene nadležnim organima, u vezi sa unapređenjem položaja djece žrtava seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja, preduzete određene aktivnosti.
Ona je ukazala da je, kada je u pitanju zaštita djece koja žive i rade na ulici, djece koja se bave prosjačenjem, Zaštitnik konstatovao da nadležni organi nijesu dostavili informacije o radnjama koje su preduzimali na izvršenju preporuka Zaštitnika, iako je dječje prosjačenje problem koji je prisutan i izražen u našem društvu.
“Zaštitnik očekuje da nadležni organi preduzmo radnje i mjere na izvršenju preporuka s obzirom da one predstavljaju jasne pravce djelovanja u procesu zaštite djece, posebno u dijelu jačanja kapaciteta, sprovođenja preventivnih programa i programa rada sa žrtvama u cilju njihovog efikasnog oporavka i reintegracije”, rekla je Mijušković.
Kako je ocijenila radi se o veoma kompleksnom pitanju za čije uspješno rješavanje je potreban kontinuiran strateško-planski pristup, uz koordiniranu međusektorsku i međuinstitucionalnu saradnju u cilju obezbijeđivanja minimalnog životnog standarda.
Prema njenim riječima, očigledno je da sprovedene brojne edukacije na ovom planu ne daju očekivane rezultate i da ih treba nastaviti.
“Zaštitnik i ovom prilikom podsjeća da uslovi u kojima se nalaze djeca koja prose, posebno to što djetinjstvo provode na ulici, predstavljaju jedan od najtežih i najgrubljih oblika povreda prava djeteta. Takve životne okolnosti nažalost djeci uskraćuju mnoga prava zagarantovana UN Konvencijom o pravima djeteta”, kazala je ona.
Mijušković je rekla da je siromaštvo porodica iz kojih potiču ta djeca jedan od primarnih uzroka ove pojave, pa bi smanjenje stope siromaštva generalno u društvu uticalo i na smanjenje ovih pojava.
„Generalno posmatrano, u našoj državi ne postoji dovoljan broj servisa namijenjenih djeci i zadovoljavanju njihovih potreba, a naročito ne postoje servisi podrške namijenjeni kategroji djece koja žive na ulici i/ili se bave prosjačenjemi kao ni njihovim porodicama“, zaključila je Mijušković.
Bonus video:
