U sedmom mjesecu trudnoće su me hitno prebacili iz Nikšića u Podgoricu jer je počeo porođaj. Izgurasmo nekako do Podgorice. Matiju sam rodila prirodnim putem, imao je 1.480 grama, 41 centimetar dugačak, a Lazar se popriječio, nije mogao da izađe i morali su me na carski voditi. On je imao 1.570 grama i 43 centimetra. Od momenta kad su me probudili, oko pet ujutro, počinje moja agonija. Bebe su prebacili na neonatologiju, u drugoj zgradi, a ja ne mogu da ustanem iz kreveta. Podignu me u sjedeći položaj, ja padam... Zovnem na neonatologiju, kažu mi - “bez promjena”... I sad mi suze idu kad se sjetim te riječi. Koliko to para uši kad očekuješ makar neki pomak.
Tako o svojim “palčićima”, a sada “divovima” priča Zorica Blagojević iz Nikšića, humanitarka, žena koja stoji iz Fejsbuk grupe “Ana Đoković in memoriam”.
Ona najbolje zna kako je biti u koži majke prijevremeno rođene bebe i koliko strepnje nosi odrastanje tih malih-velikih boraca.
Njeni Matija i Lazar najbolje znaju kako prijevremeno rođene bebe, koje najčešće zovu “palčićima” i “malim divovima”, mogu da izrastu u “velike divove”. A “mali divovi” su kako bebe, tako i njihovi roditelji, jer treba velika snaga da se sve to izgura do kraja i da se iz te bitke izađe kao pobjednik.
Nikšić će biti u znaku ljubičaste boje
U svijetu se svake godine prije vremena rodi 15 miliona beba, a u Crnoj Gori taj broj je godinama između 600 i 800. Od 2011. godine, 17. novembar se obilježava kao Međunarodni dan prijevremeno rođene djece, u cilju podizanja svijesti o svim izazovima takvih beba, ali i o saosjećanju sa njihovim roditeljima. Toga dana, u mnogim zemljama svijeta zgrade opštine i važnih institucija budu osvijetljene ljubičastom bojom koja je postala simbol za obilježavanje tog datuma. Ljubičasta boja je izabrana jer je to boja koja osvjetljava inkubatore u kojima borave prijevremeno rođana djeca...
Ove godine i Nikšić će biti u znaku ljubičaste boje, boje koja simbolizuje toplinu, ali i jedinstvenost.
Grupa “Ana Đoković in memoriam”, koja je u međuvremenu postala nevladina humanitarna organizacija, odlučila je da na simboličan način pruži podršku svoj djeci rođenoj prije vremena, ali i njihovim roditeljima, ne manjim borcima.
”Spremili smo lijepu donaciju za neonatologiji u vidu posteljina za sve krevetiće i inkubatore, zatim flašice i cucle koje će nam donirati djeca iz vrtića ‘Bajka’. Naručeno je da se ispletu hobotnice koje se postavljaju kod beba u inkubatorima. Ponijećemo im i jorgane, ćebad i robicu za bebe. Nakon uručivanja donacije pustićemo ljubičaste balone u znak podrške svim ‘palčićima’ koji se trenutno bore u inkubatorima”, kazala je Zorica Blagojević.
Hobotnice su obavezno pomoćno medicinsko sredstvo u inkubatorima. Njihovi kraci podsjećaju bebe na pupčanu vrpcu i daju im osjećaj sigurnosti, kao u maminom stomaku, a i smiruju mališane kako ne bi čupali sonde, jer ih eventualno ponovno priključivanje sondi i bilo koji drugi nadražaj iz spoljašnje sredine dodatno uznemiruje.
Centralno obilježavanje Dana prijevremeno rođenih beba biće u Nikšiću, na Trgu slobode, gdje će biti organizovan kulturno-umjetnički program, a članovi grupe će spremiti iznenađenje za malene goste iz vrtića i osnovnih škola.
”Ponosna sam što će u mom gradu zgrada Opštine biti osvijetljena u ljubičastu boju i što smo dobili podršku od čelnih ljudi iz lokalne uprave. Hvala im na tome. Pozivamo građane koji mogu doći u Podgoricu ili Nikšić da nam se pridruže da zajedno, na simboličan način, damo podršku malim bebama, kao i njihovim roditeljima”, kazala je nikšićka humanitarka.
Prošle godine su, kako su javili mediji, zgrade opština u Baru i Herceg Novom bile osvijetljene ljubičastom bojom, a prije dvije godine i most Milenijum u Podgorici. Ove godine možda i zgrade najvažnijih institucija u državi budu “obojene” bojom “malih divova”.
Osim ljubičaste boje, simbol prijevremeno rođene djece je i niz od deset dječijih čarapica, jer u čitavom svijetu jedna od deset beba rodi se prije vremena. Čarapicama svake godine medinski radnici ukrase odjeljenje neonatologije u Podgorici, a najmanja od tih čarapica simbolizuje jednu prijevremeno rođenu bebu.
Prošlo je, voli vas mama najviše na svijetu
“’Palčići’ u prvim danima dožive više analiza, pregleda, transfuzija, operacija, nego neki ljudi za cio život. Oni su akteri kriza, bitaka i najvećih pobjeda koje se dešavaju u inkubatorima. Oni moraju odmah po rođenju biti odvojeni od majke i čekati danima, nekad i mjesecima, da prvi put čuju mamin glas i osjete njen dodir. Njima je potrebno mnogo truda, ali se zato pobjede zauvijek pamte i vrednuju i zato zaslužuju našu podršku”, kaže Zorica.
Ona najbolje zna koliko je potrebna podrška najmanjim, a najsnažnijim borcima, i njihovim roditeljima.
”Moja trudnoća, sama po sebi, je bila rizična. Cijelo vrijeme sam krvarila, i kako mi je život bio ugrožen u trećem i petom mjesecu doktorica je htjela da mi makne bebe, a u petom je predlagala prinudni porođaj. Nisam dala, iako nisam mogla ustati iz kreveta. Doktorica je bila izričita da me ugrožavaju, ali ja sam vjerovala u njih”, ne bez ponosa kaže Zorica.
I bila je u pravu. Matija i Lazar su se grčevito borili kako u njenom stomaku, tako i u inkubatoru, i izborili.
Zorica priča da odlično pamti dan kada je prvi put vidjela svoje malene borce.
”Treći dan sam, na svoju ruku, izašla sa porodilišta samo da ih vidim. Pustili su me na intenzivnu, kod inkubatora. Gledam ih i u momentu mi se ruši svijet. Milion priključaka na njih, nešto pišti, nešto svijetli, jedan pomjeri rukicu, drugi nogicu... Doktorica prilazi i samo kaže: ‘bez promjena, pratićemo, sve je neizvjesno’. Kako će išta biti izvjesno kad nema organa koji je bio razvijen, kad ih hrane na sondu po pet ili deset mililitara. Dobiju na kilaži po deset grama, a sjutradan izgube 30 grama. Ali, i dalje sam vjerovala u njih. Znala sam da će se boriti do zadnjeg atoma snage, jer su se već borili sedam mjeseci u stomaku”.
Svaki porođaj prije navršene 37. sedmice trudnoće računa se kao prijevremeni, a oko 15 odsto prijevremeno rođenih beba je iz višeplodnih trudnoća (blizanci, trojke).
Prijevremeno rođene bebe zahtijevaju posebnu medicinsku njegu i praćenje, jer se kod njih često i poslije pojavljuju razne razvojne poteškoće.
”Boli ta nemoć. Gledaš ih, a ne možeš ništa da promijeniš. Čekaš momenat da te puste kod beba i to traje vječnost, dok je boravak kod njih svega par minuta. Nema goreg osjećaja za majku nego da dođe kući praznih ruku. Iako me kući čekao stariji sin Miloš, boljelo je jer je pola mene bilo na neonatologiji. Agonija je trajala mjesec dana. Onda odlazim kod njih i hranim ih na tri sata. Majčina blizina, dodir, glas, dojenje, sve to malim ‘palćićima’ daje snage da iz dana u dan budu jači i snažniji. Neonatologija je nešto najbolje gdje su moje bebe mogle da budu. Od rođenja im se svaki organ prati, bilo kakva anomalija odmah se primijeti i na vrijeme rješava, a o stručnosti komplet ekipe, i ljekara i sestara, je suvišno i pričati”, ističe Zorica.
Neizvjesnost je trajala do prvog rođendana, jer nikad se ne zna da li se nešto može iskomplikovati. Majkama je u tom periodu potrebna podrška, neko da im kaže da će sve biti u redu. Zna ta Zorica, ali i mnoge članice humanitarne organizacije “Ana Đoković in memoriam”.
”Imamo u planu da kroz grupu damo podršku svim mamama čije su bebe na neonatologiji, da znaju da nisu same, da imaju nas koje smo to već proživjele, a to je jako bitno u tim momentima, pogotovo što u tim najtežim danima nemamo ni stručnu pomoć kao podršku”.
Matija i Lazar nijesu imali nikakvih posljedica. Nakon uspješno završene osnovne škole, školovanje su nastavili u Podgorici i u Kotoru. Dobri su učenici, vrijedna djeca i veliki ljudi.
”Za djecu rođenu prije vremena kažu da će imati ili neke posljedice ili da će biti hiperaktivni. E moji su ovo drugo... I dan-danas kada čujem sirene hitne pomoći sjetim se 1. februara 2006. godine, 23 časa i našeg odlaska za Podgoricu. Suze same krenu, vrati se osjećanje neizvjesnosti, bola, straha, tuge. Onda zagrlim njih dvojicu i kažem: Prošlo je, voli vas mama najviše na svijetu.
Bonus video:
