Društvene mreže postale su jedna od glavnih platformi za političko obračunavanja u Crnoj Gori, pa je sve više partijskih aktivista sa čijih se naloga najčešće zloupotrebljava sloboda govora, šire dezinfromacije i lažne vijesti, ali se i žestoko atakuju nesitomišljenici, koristeći primitivne uvrede, prijetnje, što čini javni diskurs izuzetno toksičnim.
Ovako sagovornici “Vijesti” komentarišu sveprisutniji uticaj “botova”, političkih partija i medija na gušenje slobodne izgovorenu misao na društvenim mrežema, koji se naročito intenzivirao tokom pandemije koronovirusa.
U smjernicima Komiteta ministara Savjeta Evrope se navodi da nacionalne vlade, medijske organizacije i nevladine organizacije treba da teže da osiguraju zaštitu slobode izražavanja i informisanja, posebno u vremenima krize, kroz dijalog i saradnju, kao i da razmotre uspostavljanje dobrovoljnih “foruma” kako bi se olakšalo ostvarivanje tih prava.
”Društvene mreže postale su jedna od glavnih platformi za političko obračunavanje u Crnoj Gori. Kako se povećao broj političara koji koriste društvene mreže, tako se i povećao broj partijskih aktivista ali i onoga što se kolokvijalno naziva ‘bot’ i ‘trol’. Njihove aktivnosti posebno dolaze do izražaja tokom važnih društveno-političkih dešavanja u zemlji. Nažalost, upravo sa takvih naloga najčešće zloupotrebljava sloboda govora, šire se dezinfromacije i lažne vijesti, ali se i žestoko atakuju nesitomišljenici. To dovodi do sve veće polarizacije, ali i obeshrabruje aktivizam i konkstruktivnu kritiku, budući da se autori često mogu naći na meti anonimnih profila”, navodi analitičar u Digitalnom forenzičkom centru (DFC) Milan Jovanović.
On kaže da pojedine političke partije, Demokratska partija socijalista i Demokratski front imaju veliku mrežu aktivista i pristalica na društvenim mrežama koju koriste, dok manje partije poput Građanskog pokreta URA mjesecima unazad koriste lažne naloge za promociju i targetiranje poltičkih oponenata na Fejsbuku.
Profesorka na Fakultetu dramskih umjetnosti Sandra Vujović, koja je kako priznaje i sama često žrtva ‘botova’ na društvenim mrežama, navodi da je teško dati učinkovit savjet o tome kako se boriti ili nositi sa armijama botova, ali da je važno da građani znaju da imaju pravo na slobodu govora i pravo da iznose javno svoje stavove i da u tome niko i ništa ne bi trebalo da ih pokoleba.
Ona smatra i da se način komunikacije na društvenim mrežama, u posljednje dvije godine, znatno izmijenio, pa si se tako ranije otvoreno i odvažno iznošenje kritika dnevnopolitičke situacije i stavova na svakodnevne aktuelne teme uglavnom moglo čitati sa pseudonimskih profila.
”Malo ko se usuđuvao da sa svog ličnog profila javno iskazuje nezadovoljstvo određenim dešavanjima ili uputi otvorene kritike institucijama ili pojedinim akterima javnog života. To su najčešće radili građanski aktivitsti. Svako od nas ko ima profile na mrežama, mora biti svjestan da je to javni prostor, a da je taj profil koji posjeduje, zapravo njegov lični medij, odnosno kanal komunikacije, kao i da su pratioci koje ima njegova publika. To nas sve čini mikroinfluenserima. Činjenica je da kada veći broj influensera istovremeno iznosi identične ili slične stavove, onda oni kreiraju mišljenje ili mijenjaju stavove šireg auditorijuma i to možda čak brže i uvjerljivije od tradicionalnih masovnih medija. U posljednje vrijeme, sve više korisnika društvenih mreža se usuđuje da javno iznosi stavove putem svojih profila. I taj trend me iskreno raduje”, kaže Vujović.
Međutim, ocjenjuje da političke partije ne dijele sa njom radost i entuzijazam kada je taj trend u pitanju, pa putem svojih ‘botova’, pokušavaju da ga uguše.
”Sredstva kojima se koriste nisu relevantna ili validna kontraargumentacija, već najčešće primitivne uvrede, prijetnje i razni drugi pokušaji omalovažavanja i diskreditacije ili internet bullyinga. Sve to čini javni diskurs izuzetno toksičnim, pa na mnoge građane utiče obeshrabrujuće. U toj toksičnosti, trenutno je mrtva trka između Twitter botova i botova na Fejbuku. Često i sama budem njihova žrtva”, zaključuje Vujović.
Preporukama i deklaracijom Komiteta ministara SE u oblasti medija i informacionog društva je garantovana sloboda govora na internetu, koja podrazumijeva političke stavove, poglede o religiji, mišljenja koja se smatraju neuvredljivim, ali i ona koja nekog mogu uvrijediti, šokirati ili uznemiriti. Ograničenja se jedino mogu primijeniti na izraze koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje, a ta ograničenaj moraju biti zakonita.
Reakcija države izostaje
Upitan da ocijeni ulogu državnih institucija u regulisanju sadržaja na društvenim mrežema, Jovanović navodi da ona potpuno izostaje, pa adresa sa kojom bi trebalo sarađivati po pitanju regulisanja svega onoga sto krši pravila platformi samo ohrabruje takvo djelovanje.
”Uzmite za primjer kontinuitet izostavljanja pitanja dezinformacija iz zakonodavnog okvira (ni u medijskim zakonima koje je ovih dana Ministarstvo dalo na javnu raspravu: Nacrt zakona o medijima, Nacrt zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama i Nacrt zakona o javnom medijskom servisu Crne Gore se termin ‘dezinformacija’ ne spominje ni u jednom članu), koje zasigurno neće biti afirmativan korak i doprinijeti rješenju tog problema. Sasvim suprotno - izostanak akcije nadležnih ohrabruje dalje širenje neistina u javnom prostoru”, smatra on.
Bonus video:
