Žene i djevojčice sa invaliditetom u Crnoj Gori nedvosmisleno su višestruko diskriminisane i nedovoljno su osnažene da prepoznaju diskriminaciju i bore se protiv nje.
To je poručeno je na panelu Zabrana višestruke i intersekcijske diskriminacije OSI sa posebnim akcentom na žene i djevojčice sa invaliditetom, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru dvodnevne konferencije, prenosi PR centar.
"Ohrabruje me činjenica da u Crnoj Gori, iako su nam žene obespravljene i obeshrabrene, imamo aktivizam koji je sve značajniji. Međutim, i dalje nemamo dovoljnu osnaženost žena i djevojčica sa invaliditeom da prepoznaju diskriminaciju i da se bore protiv nje", rekla je Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG.
Prema njenim riječima, Zakon o zabrani diskriminacje lica sa invalidtetom iz 2015. ne tretira diskriminaciju nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom, iako Konvencija UN o pravima osoba sa invaliditetom u članu 6 i 7 tretira upravo žene sa invaliditetom i djecu sa invaliditetom.
Takođe, kako je dodala, Strategija o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i promociji jednakosti iz prošle godine, iako ima oblast koja se odnosi na žene sa invalidtetom, ne tretira oblast nasilja nad njima, niti prepoznaje sve oblike diskriminacije.
"Ukoliko nijesmo svjesni problema, onda ni politike ne mogu biti adekvatne, ni praksa, a onda smo daleko i od međunarodnih standarda", rekla je Vujačić.
Ona je ponovila i da država i dalje negira da se nasilje nad ženama i djevojčicama OSI dešava, a u većini situacija na prijave nasilja nadležne institucije nijesu odgvorile kako treba.
"Ali poručujem da nas ima nas i biće nas još više koji ćemo aktivno o tome govoriti", zaključila je Vujačić.
Predsjednica Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore Maja Vukčević rekla je da Skupština nije prepoznata kao institucija koj radi dovoljno na promociji prava OSI.
"Ja sam tu kako bismo nešto promijenili ili da zajedno sa nadležnim Ministarstvom pronađemo najbolja zakonska rješenja. Mogu da kažem da postoji volja kod poslanika, ali izgleda da ne postoji dovoljno znanja", rekla je Vukićević.
Kako je rekla, ono što je iznanadilo jeste da se nasilje nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom dešava u primarnim porodicama.
"Prosto me možete da se ne zapitate zašto je to tako, ali je odgovor prilično prost – mi kao društvo još uvijek nijesmo dovoljno napredovali, iako se stalno trudimo da govorimo da smo moderni. Mislim da smo zadržali dosta toga iz naše tradicije, što je trebalo da bude odbačeno", rekla je Vukićević.
Napominje da se roditelji djece sa invaliditetom i djeca sa invaliditetom od samog starta suočavaju sa ozbiljnim problemima i poteškoćama, što kao posljedicu izaziva intersekcijsku diskriminaciju, a to sve vodi siromaštvu osoba sa invaliditetom i njihovih porodica.
"Naš zakonski okvir nije idealan, treba da se mijenja, da se unaprijedi. Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti bi mogao da se unaprijedi, jer u ovom dijelu podrške djeci sa invalidietom i njihovim roditeljima ima prostora za rad”, istakla je Vukićević.
Glavna savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Dina Knežević rekla je da se veoma mali broj žena ostvaruje u partnerskoj zajednica, a samim tim se teže odlučuju da budu roditelji.
Kada je u pitanju rodnozasnovano nasilje, kako je rekla, žene i djevojčice sa invaliditetom ne prijavljuju nasilje i često ga ne prepoznaju.
"Brojna istraživanja pokazuju da je, veliki broj njih koji je upitan da li je proživjela nasilje bilo koje vrste, odgovorilo da nije. Ali, kako su odgovori produbljeni u većini slučajeva su odgovorile da je došlo do nasilja", rekla je Knežević.
Prema njenim riječima, kod prijavljivanja rodnozanovanog nasilja postoji bojazan da će ostati bez njege koja im se pruža.
Knežević je rekla i da žene koje su smještene u ustanovama trpe određeno nasilje, poput prinudne sterilizacije, nedavanja ljekova ili prisilne medikalizacije i slično.
Ona je napomenula i da određeni problemi postoje i prilikom zapošljavanja, kao i da ne postoje podaci koliko je među nezaposlenima žena sa invaliditetom koje su na marginama, žena romkinja, žena koja se zavisnice od psihoaktivnih supstanci.
Knežević je istakla da je Nacrtom zakona o zabrani diskriminacije i promociji jednakosti prepoznata intersekcijska diskriminacija i da se nada da će novi zakon o biti okosnica poslije koje će se svi jače i odlučnije boriti protiv diskriminacije.
U toku diskusije navedeno je da samo četiri odsto žena sa invaliditetom ima nekretninu, kao i da se generalno ženama nameće obrazac ponašanja po kojemu one prihvataju da imovinu ustupaju muškarcima. Navode i da u velikom broju slučajeva nijesu pozivali OSI u postupku oduzimanja njihove poslovne sposobnosti, kao i da je u više postupaka utvrđeno da lica sa invaliditetom nijesu pozivana na raspravu i na taj način im se uskraćivala mogućnost da izraze svoju želju i volju.
Konferencija je organizovana uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, kroz projekat Roditeljstvo = za sve i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI.
Bonus video:
