Sneže, naše čudo iz Štitara je veće čudo nego smo se nadali, imamo novi rod za nauku. To su riječi koje bi tokom svoje profesionalne karijere želio da čuje svaki naučnik. Ili makar skoro svaki. Ipak, ne događa se svima i, posebno, ne događa se u novije vrijeme. Ipak, dogodilo se Snežani Vuksanović i Snežani Dragićević. Dvije naučnice ostaće upamćene jer su u 21. vijeku u Crnoj Gori, u Štitarima, otkrile novu biljku, Petrolamium crnojevicii Dragićević, Vuksanović & Surina.
Vuksanović, kustoskinja u Prirodnjačkom muzeju, i Dragićević, samostalna savjetnica u Centru za energiju i ekologije (ENEKO) Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU), za “Vijesti” govore o svom naučnom otkriću, značaju za biodiverzitet Crne Gore, ali i tome država tretira nauku i naučnike, kao i kako je biti žena u nauci.
Otkrivena biljka, kako su ranije saopštili iz Prirodnjačkog muzeja, pripada porodici usnatica (Lamiaceae), kojoj pripadaju biljke poput kadulje (pelim) i vrijeska. Najbliža srodna vrsta Petrolamium crnojevicii živi u najstrože izolovanim uslovima, na Himalajima, na visinama od preko 5.000 metara. To, kako je rekao Boštjan Surina sa Prirodoslovnog muzeja u Rijeci, “upućuje na zaključak da je novootkrivena vrsta nešto sasvim posebno i vjerovatno nosi jedinstvenu evolucijsku priču”.
Kako ste se osjećale kada ste shvatile da ste otkrile novu biljku? Da li je bilo sumnje ili euforije?
U početku je bila sumnja. Sumnja je uvije pratilac nauke i pokretač u traženju istine. Kada smo pokušali da odgonetnemo koja je biljka u pitanju, koristili smo svu raspoloživu literaturu, nismo uspjeli da je smjestimo u bilo koji poznati rod porodice dvousnatica. Tada smo već uveliko uključile u istraživanje kolegu Boštjana Surinu iz Prirodoslovnog muzeja u Rijeci. Kako je vrijeme prolazilo, shvatili smo da je naša biljka nešto novo i veliko, javila se euforija, pogotovo kada smo dobili potvrdu iz preliminarnih molekularnih analiza da zapravo imamo ne samo novu vrstu za nauku, već i višu taksonomsku kategoriju, novi rod za nauku!
Možete li opisati trenutak kada ste sa sigurnošću mogli reći “ovo je nešto novo”?
To je bio trenutak kada nas je nazvao kolega Surina i rekao “Sneže, naše čudo iz Štitara je veće čudo nego smo se nadali, imamo novi rod za nauku”. Nastalo je veselje i mi smo zaigrale od sreće i naleta adrenalina. Taj trenutak opijenosti nas je držao cijeli jedan dan, a onda smo morale sjesti i napraviti plan rada na terenu i u labaratoriji. Znale smo da nas čeka veliki posao i dug put na sakupljanju vjerodostojnih dokaza kojima ćemo “braniti” ova otkrića pred stručnom javnosti.
Kako se slična otkrića prepoznaju i valorizuju u drugim zemljama? Da li postoje primjeri gdje su ovakva otkrića imala širi značaj?
Slična otkrića se u Evropi nisu događala u skorije vrijeme, možda čak ni u zadnjih dva vijeka. Otkriće novih, evoluciono nezavisnih rodova i vrsta se dešava u tropskim ili planinskim područjima Azije, Afrike i Amerike (prevashodno Južne Amerike). Relativno skoro je otkrivena nova vrsta za nauku u pustinji u SAD, to je bilo slučajno otkriće žene koja nije naučnica, ali je slikala biljku i na aplikaciji za prepoznavanje biljaka postavila fotografiju i zatražila odgovor o kojoj biljci je riječ. Uključili su se naučnici kojima biljka nije bila poznata, dobili su informacije gdje je fotografisana i rezultat je nova vrsta pustinjske biljke za nauku. Koordinate gdje biljka raste su stroga tajna jer lokacija ulazi u Nacionalni park koji je prometan, to je način da se biljka zaštiti od nesavjesnih sakupljača i da se očuva njeno stanište.
Kakva je procedura kada se otkrije nova vrsta, koje korake ste morali proći da bi se otkriće zvanično priznalo?
Urađena su istraživanja na terenu i u laboratoriji koja su obuhvatila standarne procedure za opisivanje novog roda i vrste. To su ekološka istraživanja koja su sprovedena na terenu, popisivanjem svih biljaka koje rastu u bližoj okolini Petrolamiuma, detaljna fitocenološka snimanja stijena sa popisom svih “prvih komšija”. Zatim su se u laboratoriji mjerili vegetativni organi (stabljika, peteljka lista, list, drška cvijeta i djelovi cvijeta) i reproduktivni djelovi (prašnici, tučak i sjeme). Uporedo su rađene citogenetičke analize (utvrđivanje broja hromozoma) i molekularne analize na plastidnoj i jedarnoj DNK. U sakupljanju dokaza je učestvovalo 9 naučnika iz okruženja, zapadne Evrope i Kine.
Može li ovo otkriće dovesti do novih saznanja o ekosistemu Štitara ili i drugih novih otkrića u budućnosti?
Može, i na tome ćemo raditi u budućnosti, jer je crnogorski ljuti krš na tromeđi Lješanske, Riječke i Katunske nahije poseban tip staništa koji je prepoznat kao područje visokog endemizma i reliktnosti, ne samo kada su biljke u pitanju već i druge grupe organizama. Te visoke stijene koje su stoljećima oblikovane pod uticajem kiše (godišnje padne između 1.500 i 3.000 milimetara kiše) i sunca su i dalje tajanstvene.
Šta ovo otkriće znači za biodiverzitet Crne Gore? Da li može podstaći nova istraživanja ili zaštitu određenih područja?
Otkriće Petrolamium crnojevicii Dragićević, Vuksanović & Surina, jedno od najvećih u posljednjih dvjesta godina, vraća Crnu Goru i njenu floru u fokus naučnika iz cijelog svijeta. Petrolamium će biti zaštićen, što će uraditi Agencija za zaštitu životne sredine kroz Listu zaštićenih vrsta biljaka, životinja i gljiva i Crvenu listu flore Crne Gore, a uporedo radimo i na definisanju zaštite područja na kome raste “čudo iz Štitara”. U tome imamo podršku mještana Štitara, Đinovića, Bokova i Kosijera na čijem je zemljištu areal Petrolamiuma.
Klimatske promjene i uticaj na rijetke i endemske vrste - da li ovakva otkrića postaju rjeđa ili češća zbog promjena u ekosistemima?
Klimatske promjene će imati negativan uticaj na endeme i rijetke biljke. Kao i svi živi organizmi tako i biljke reaguju na promjene spoljašnje sredine prilagođavanjem do određene granice. U prošlosti su biljke migrirale u potrazi za optimalnim uslovima za život, nalazeći utočišta na velikim razdaljinama. Ovu sposobnost imaju biljke koje su široko rasprostranjene i čije su populacije brojne. Endemične biljke, posebno stenoendemi kakav je Petrolamium, imaju male areale (područje koje naseljavaju), po pravilu su njihove populacije malobrojne, a specijalizovani su za jedan tip podloge ili za specifično stanište. To endemima smanjuje šansu da prežive klimatske promjene i zapravo su ove biljke najugroženije.
Kakav je trenutno položaj nauke u crnogorskom društvu? Da li osjećate da naučni rad dobija dovoljnu pažnju i podršku?
Nauka je u sjenci politike, ali to nije ništa novo u Crnoj Gori. Ipak, Ministarstvo nauke koje je svojevremeno bilo samostalno, pa priključeno prosvjeti, ulaže napore da obezbijedi sredstva za naučnike i naučnice kroz različite regionalne i evropske projekte, naučnu mobilnost, finansiranjem naučnih časopisa, naučnih skupova, i na druge načine. Zanimljiva je, ali ne zanemarljiva činjenica da su na čelu Ministarstva nauke već dugo vremena žene, te da je nauka dobila zamajac upravo u njihovo vrijeme. Šarenolik je pristup javnosti, veliku štetu su napravile društvene mreže i “samoproglašeni” znalci koji dezinformišu i mogu biti veoma štetni (ovo se prije svega odnosi na medicinsku nauku). U suštini država i njene institucije ne smiju izgubiti ovu bitku sa neznanjem i predrasudama. Potrebno je što više biti u javnosti, objasniti na pristupačan način naučna istraživanja i dokaze, obilaziti škole, organizovati javne tribine i slično. Sa druge strane, javnost je sa radošću, ushićenjem i iskrenim čestitkama dočekala Petrolamium crnojevicii, zbog čega osjećamo veliku zahvalnost i obavezu da nastavimo da se bavimo naukom sa puno ljubavi, iskrenosti i posvećenosti!
Kako vidite odnos između nauke i donosioca odluka - koliko se naučna saznanja koriste u kreiranju politika, posebno onih vezanih za zaštitu prirode?
Priroda Crne Gore je brend, divlja, raskošna i tajanstvena! U svijetu nas po njoj prepoznaju. Nismo toga svjesni i to možemo pročitati ili vidjeti u medijima svakog ubogog dana. Podizanje svijesti kod domicilnog stanovništva nije se baš primilo, iako su se za to potrošila velika novčana sredstva iz evropskih i drugih međunarodnih fondova. Država nije bila izdašna u finansiranju, ali najveći problem je u nedostatku vizije. Mi ne znamo što su planovi i strategije, na primjer Strategija biodiverziteta još nije donesena iako je prethodna prestala da važi 2020. godine. Čekamo Prostorni plan Crne Gore, Nacionalni klimatski i energetski plan i mnoga druga dokumenta kojima će biti trasiran put ove zemlje. Dok ne vidimo strategije i planove, mi nećemo znati da li je biodiverzitet uzet u obzir prilikom kreiranja javnih politika.
Koliko su ovakva otkrića važna za međunarodni imidž Crne Gore u naučnim krugovima?
Veoma su važna. Kroz ovakva otkrića crnogorska nauka “jača” u međunarodnim krugovima. Mnogi mladi naučnici i naše koleginice i kolege iz državnih institucija, NVO organizacija ili kao nezavisni stručnjaci vrijedno rade, bave se naučno-istraživačkim radom i donose rezultate koji ih visoko kotiraju u nauci. Naše otkriće je već obišlo svijet i naravno podiglo ljestvicu u imidžu i prepoznatljivost crnogorske nauke.
Koji su sljedeći koraci u istraživanju Petrolamium crnojevicii? Da li postoje planovi za dodatna istraživanja ili zaštitu ove biljke?
Nastavljamo istraživanja Petrolamiuma na molekularnom nivou. Obićićemo sva susjedna područja u potrazi za biljkom. Ali, svi napori će prvenstveno biti usmjereni na zaštitu Petrolamiuma kroz čuvanje šireg područja u kojem raste. U tome nam pomaže lokalno stanovništvo, jer su svjesni važnosti i značaja ove biljke, a uskoro ćemo upoznati Prijestonicu i gradonačelnika sa planovima zaštite. Očekujemo razumijevanje i podršku da zaštitimo Petrolamium i njegovo stanište!
Postoji li mogućnost da biljka dobije određeni status zaštite i šta bi to značilo za lokalnu zajednicu?
Da, jer je Petrolamium crnojevicii zbog uskog rasprostranjenja već prepoznat kao kritično ugrožena vrsta shodno kriterijumima Međunarodne unije za zaštitu biljaka (IUCN). Na području Petrolamiuma se nalazi istorijski i arheološki značajno utvrđenje Soko grad u kojem je stolovao Ivan Crnojević. To je razlog više da područje bude zaštićeno, da postane turistički atraktivno, što daje mogućnost lokalnoj zajednici da se bavi eko-turizmom.
Vjerujte u sebe i sve je moguće
Da li i koliko teško biti žena u nauci u Crnoj Gori? Sa kojim izazovima se suočavate?
Biti žena u Crnoj Gori, nije nikad bilo lako, pa ni danas. Crnogorke su u prvom redu posvećene svojim porodicama, ali smo se izborile da više budemo prisutne u društvenom životu Crne Gore, u nauci ili u sportu. To je privilegija, ali još veća borba kroz koju pokazujemo koliko smo jake i snažne, jer ohrabruje činjenica da se osjećamo ravnopravno u odnosu na “snažniji” pol. Ali, sa druge strane, sve što u nekom trenutku izgleda da “trpi” porodica zato što radimo u nekoj laboratoriji ili smo na terenu, moramo nadoknaditi jer neke poslove niko neće završiti, i to uvijek sačeka majku i domaćicu.
Da li primjećujete napredak kada je u pitanju rodna ravnopravnost u naučnoj zajednici? Ima li podrške za mlade naučnice? Koji biste savjet dale djevojkama koje razmišljaju o naučnoj karijeri?
Naravno da primjećujemo, i to je očekivano jer su žene u Crnoj Gori uvijek bile vrijedne, radne, ambiciozne, ali su i uslovi dosta drugačiji, jer odavno crnogorske porodice ravnopravno ulažu u školovanje muške i ženske djece. I čim su Crnogorke dobile šansu, društvo ih je počelo prepoznavati i sagledavati drugim očima, potpuno sa razlogom jer pokazale da su pametne, mudre, prodorne. Danas mlade naučnice imaju puno više prilika da biraju i da se školuju u ili van Crne Gore. Bez obzira što nam je život “užurban” i da izgleda da nam nedostaje vremena, mislimo da je ovakva slika prividna. Morate znati šta želite i morate vjerovati u sebe, i ako se dobro organizujete, nema nedostižnih ciljeva.
Bonus video:
