Strast i ljubav prema putovanjima, advokata Igora Ivanovića iz Podgorice, odvela su ga na različite strane svijeta. Putuje od djetinjstva, kada je i otkrio čari odlazaka i upoznavanja ljudi, kulture drugih naroda, prirodnih ljepota...
Dok za “Vijesti” priča o mjestima koja je posjetio, najavljuje i da će početak 2023. godine provesti na dalekoj destinaciji - u Nambiji, na jugu Afrike. Na tom kontinentu koji posjetioce fascinira raznolikošću običaja, kulture, načina življenja, domišljatosti preživljavanja i opstanka, naš sagovornik dočekao je Novu godinu.
”Još kao dječak, koji je odrastao u tadašnjem Titogradu, počeo sam da putujem sa starijim drugovima na fudbalske derbije “Partizan” - “Zvezda”, u Beograd, čuvenim vozom Beograd - Bar, takozvanim “kaubojskim”. Ljeti sam išao u Sutomore, na kupanje. To je kod mene, u najranijem dobu, probudilo želju za putovanjima. Želja se kasnije sve više razvijala”, kaže Ivanović.
Advokat dodaje da je u ranoj mladosti, sa društvom iz djetinjstva, sa kojima se i danas druži, počeo da kampuje duž primorja tadašnje Jugoslavije. Objašnjava da su svake godine mijenjali destinaciju i dobro upoznali obalu Jadrana, izvan Crne Gore:
”Od Dubrovnika, preko Splita, hrvatskih ostrva, pa sve do Pule i Kopra”.
Ivanović priča da je nakon toga počeo da odlazi na fudbalske utakmice “Juventusa”, u Torino, u kom živi njegova tetka. Ipak, kaže da mu je doživljaj gledanja trke Formule 1 u Austriji ostao zauvijek u sjećanju.
”Ljubav prema putovanjima i upoznavanju novih kultura razvila se. Putovao sam i putujem i danas, u skladu sa svojim mogućnostima”, kaže Ivanović.
Advokat ističe da su putovanja sastavni dio njegovog života, pored porodice, prijatelja, kumova i posla, koji, kako kaže, mnogo voli.
Dok priča o tome da neće prestati da putuje dok god mu zdravlje to bude dozvoljavalo, prisjeća se perioda u životu, posebno devedestih godina prošlog vijeka, kada nije imao materijalnih mogućnosti da odlazi na daleke destinacije.
Kaže da je tada otkrivao sve ljepote Crne Gore, koja je jedna od najljepših zemalja svijeta, sa prirodnim ljepotama koje su i dalje malo turistički valorizovane.
”Ja sam ‘rođeni’ putnik i nije mi teško da putujem autobusom po 20 sati, kao ljetos što sam otišao na ekstra jeftini aranžman - za 99 eura u Prag i Drezden, na pet dana. Ko voli da putuje uvijek će naći način da otputuje negdje. Putovanje je strast, hobi, način života i to je teško objasniti onome ko to ne voli, a ne treba objašnjavati ljubiteljima putovanja, jer oni to razumiju”, priča u dahu Igor Ivanović.
Ljudi, kultura, pa prirodne ljepote
Advokat dodaje da je primaran razlog zbog kog putuje upoznavanje ljudi i kulture naroda, pa tek onda prirodne ljepote i znamenitosti zemlje u koju odlazi.
”Nova kultura, različiti ljudi od nas, po izgledu, navikama, načinu života. Neposredan kontakt sa ljudima toliko suprotnih životnih navika i načina života od našeg i pokušaj da se to razumije i prihvati je nešto što me vuče da to i dalje istražujem. Putovao sam sa porodicom kad god sam mogao, ali kako su djeca odrastala, išla su svojim putem. Mislim da sam im usadio tu strast prema putovanjima i oni putuju kad god mogu. Stariji sin ponekad putuje sa mnom, dok je mlađi profesionalni košarkaš, pa sada putuje uglavnom sa klubom, iako je sa mnom obišao dosta destinacija na tri kontinenta, Evropi, Aziji i Americi. Sa suprugom sam obišao mnogo zemalja, takođe na tri kontinenta, a ponekad putujem sam, odnosno sa prijateljima iz bivše Jugoslavije, sa kojim dijelim ista interesovanja u pogledu posjete raznim destinacijama”, kaže naš sagovornik.
Fascinantni Meksiko
”Teško je nabrojati koje sam sve države posjetio, jer ih je mnogo, ali mogu reći da sam obišao gotovu cijelu Evropu, Aziju, Južnu i Sjevernu Ameriku, kao i jedan veliki dio Afrike. Bio sam u Patagoniji, na glečerima, posebno je lijep glečer Perito Moreno. Fascinantan je Meksiko, sa piramidama i kulturom Maja i Inka, Brazil, Argentina, Peru, Bolivija, jednom riječju sva Južna Amerika. U Aziji su nevjerovatni hramovi u Indoneziji, Malezija je divna zemlja sa posebnom kulturom, zatim Mongolija. O Indiji bih mogao pričati satima, a Nepal je poseban po svemu. Vijetnam i Kambodža imaju poseban šarm”, kaže Ivanović.
Otkriva šta nije, a planira da posjeti. Na vrhu te liste želja su Novi Zeland i Japan.
”Nijesam bio u Australiji, a imam veliku želju da vidim prirodne ljepote Novog Zelanda. Nijesam bio u Japanu, jer čekam da ga posjetim nekog marta kada je Sakura, odnosno kada magično cvjetaju trešnje, jer je tada Japan kažu najljepši. Obično putujem za Novu godinu, jer u to vrijeme je na destinacijama gdje putujem ljeto, a ja sam ljubitelj visokih temperatura i ljeta, upravo onakvih kakva su i u Podgorici”.
Skok za porodicu i Crnu Goru
Na jednom od svojih putovanja Ivanović je, priča, posjetio Viktorijine vodopade - na granici između Zimbabvea i Zambije i na čuvenoj rijeci Zambezi skakao sa mosta visokog 111 metara. Kaže da je skočio za porodicu i za Crnu Goru.
”Ljubitelj sam adrenalinskih sportova, već sam skakao parglajderom iznad Budve, prošao sve roler kostere po svijetu, pa i one najopasnije, zato sam i odlučio da skočim i sa tog mosta... U pripremi te vežu konopom i skače se na noge. Osjećaj je fantastičan kad stanete na ivicu mosta, a ispod vas više od 100 metara ambisa, prije zahuktale rijeke. Skok traje oko tri do četiri sekunde, ali je osjećaj nevjerovatan i teško se može opisati. Srećom, skokovi se snimaju, tako da sam poslije skoka dobio ‘diplomu’ i flešku na kojoj je snimak skoka. Prilikom skoka nosio sam dres KK “Budućnost”, koji mi je davno poklonio moj drug iz djetinjstva i prijatelj za cio život, Gašo Pajović. Uzviknuo sam na našem jeziku da skok izvodim za moju porodicu i Crnu Goru. Mala smo zemlja, ali volim da je reprezentujem po svijetu u okviru svojih mogućnosti, makar na ovaj način, a iz porodice, koja je jako složna, iako dosta velika, crpim svu pozitivnu energiju, koju nosim”, kaže Ivanović.
Statue Moai
Strastveni putnik kaže da nema destinacije na svijetu na kojoj je bio, a da ga nešto nije oduševilo.
”Onaj ko hoće da vidi dobre strane svakog društva će naći nešto dobro i lijepo. Vidio sam Piramide u Egiptu, Maču Pikču u Peruu, sve meksičke piramide, Tadž Mahal u Indiji, Borobodur u Indoneziji, jako puno budističkih hramova. Bio sam na živom vulkanu, na Havajima, gdje je plaža od crnog pijeska nastala slivanjem lave u more, letio malim ‘Buda air’ avionom, uz pilota koji mi je pokazao sve vrhove Himalaja, između ostalog i Mont Everest. Letio sam helikopterom iznad statue Isusa Hrista u Rio de Žaneiru, kupao se na Kopakabani i još mnogo poznatih svjetskih plaža”, priča advokat.
Dodaje da se ne može svega sjetiti, ali da posebno mjesto u njegovom sjećanju ima posjeta Uskršnjem ostrvu, koje se nalazi u Pacifiku, na 3.500 km daleko od Čilea.
“Statue Moai, u ljudskom obliku, koje su ogromne i postavljene obodom ostrva, kao da ga štite, a za koje niko ne zna kada ih je i ko napravio, ni kako su tu postavljene, predstavljaju nevjerovatan prizor. Malo turista iz svijeta je posjetilo Uskršnje ostrvo, jer se leti više od pet sati od Santijaga, glavnog grada Čilea, pa je zbog toga ostrvo i misterioznije i ljepše”.
Najljepše je živjeti u Crnoj Gori
Ivanović kaže da na putovanjima uvijek priča o Crnoj Gori iz koje dolazi i domicilnom stanovništvu prezentuje njene ljepote.
”Nekad misle da je to neka od država u Južnoj Americi, zbog naziva Montenegro, ali van Evrope rijetko ko od običnih ljudi zna gdje smo. Trudim se uvijek da prezentiram ljepotu Crne Gore, pokazujem fotografije i snimke lokalnom stanovništvu. Evropljani znaju naravno za Crnu Goru i dosta njih je već posjetilo, ali običan narod van Evrope to teško sebi može da priušti. Sa svih ovih putovanja nosim jedan utisak, a to je da nam van Evrope svi zavide što smo Evropljani, jer sam iz razgovora sa svima zaključio da bi svi željeli da žive u Evropi, odnosno smatraju da je to privilegija”, priča Ivanović.
Za kraj razgovora on je imao i poruku za sve, a naročito mlade - da putuju, ali da prvo upoznaju Crnu Goru.
”Najljepše je živjeti u Crnoj Gori, tu zarađivati, a onda od zarađenog putovati po Evropi i svijetu. Treba dobro upoznati Crnu Goru, pa krenuti dalje, prema Balkanu, Evropi i svijetu. Putovanja znaju da budu jeftina, bilo da se putuje sa agencijom ili u svojoj režiji, samo se treba dobro organizovati. Za Novu godinu idem na novu destinaciju - u Africi. Biću dvije nedjelje u Namibiji i nadam se da ću tamo vidjeti sve ono što će mi napuniti baterije za naporan i težak posao kojim se bavim”, zaključio je Igor Ivanović.
Fudbal kao religija, a grobnica blizu stadiona
Ivanović priča da je u Argentini, odnosno Buenos Ajresu bio dva puta.
”Izgleda kao južnoamerički Pariz. Prelijep grad sa širokim avenijama. Posjetio sam i restoran u dijelu grada koji se zove Boka, gdje se nalazi kultni stadion fudbalskog klub “Boka Juniors”. Tu je ponikao Dijego Maradona. Bio sam i na tom čuvenom stadionu koji se zove “Bombonjera”. Poznato je da je veliko rivalstvo između “Boke Juniors”, za koju navija uglavnom niži stalež i “River Plate”, za koji navijaju bogatiji. U Boki su svi veseli, žive za svoj klub, a čak štede novac cio život da kupe grobnicu blizu stadiona. Kod njih je fudbal zaista religija”, kaže advokat.
Kaže da se na ulicama Boke pleše tango, i da je poseban doživljaj to vidjeti. “Narod je srdačan, druželjubiv i nijesam imao nikakvu nelagodnost. Inače u Buenos Ajresu se jede najbolji biftek na svijetu”, zaključuje on.
Život na jezerima Titikaka i Inle neopisiv, mora se vidjeti
Odgovarajući na pitanje koja kultura, običaj i način života naroda ili plemena je ostavio snažan utisak na njega, kaže da su ga mnoge fascinirale, ali ipak izdvaja život na jezeru Titikaka.
"Ima mnogo kultura i naroda koji su me fascinirali, ali bih izdvojio život naroda na jezeru Titikaka, koje se nalazi na granici Bolivije i Perua. Taj narod živi na jezeru koje se nalazi na 3.800 m nadmorske visine na plutajućim ostrvima, koje sami prave od trske, koju vežu na neki način za dno jezera. Svojim čamcima idu u nabavku na kopno, ali ne odustaju od svog načina života. Žive u kućicama napravljenim od iste trske koja raste u jezeru. Ostrva su malena, po nekoliko kućica je na njima i ima ih mnogo", prisjeća se Ivanović.
Priča i o životu u afričkim plemenima, koji je, naglašava, vrlo specifičan:
"Imao sam prilike da budem sa nekim od tih plemena i vidim njihov način života. Živjeti u džungli i biti srećan samo sa onim što ti priroda daje je način života koji je civilizovanim narodima stran. Ali mislim da su oni srećniji od nas, iako su propustili tehnološki razvoj civilizacije".
"U Mianmaru, u Burmi, oduševio me je život ljudi u jezeru Inle. Veliki broj sela je direktno u vodi i stanovnici žive u kućama na 'Nogama', kao na štulama. Tu ima veliki broj takvih naselja, a u naseljima su u vodi i škola i policijske stanice i domovi zdravlja i sve ostalo. Čak domaćinstva prave iznad vode kaveze za kokoške, prasadarnike, pa čak i na neki način bašte u kojima sade paradajz i drugo povrće. Teško je sve opisati, da bi se stekao pravi utisak treba sve ovo vidjeti", poručuje Ivanović.
Bonus video:
