Regulatorna agencija za energetiku (RAE), pored cijena struje, od naredne godine regulisaće i cijene vode u Crnoj Gori što će, smatraju u opoziciji i nevladinom sektoru, dovesti do poskupljenja vode.
Da RAE reguliše i cijenu vode određeno je Zakonom o komunalnim djelatnostima, koji je usvojen 30. jula prošle godine, a stupio je na snagu krajem avgusta prošle godine.
“Vršioci regulisanih komunalnih djelatnosti dužni su da u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona podnesu Agenciji zahtjev za davanje saglasnosti na predlog cijena. Odredbe ovog zakona koje se odnose na ovlašćenje Agencije za davanje saglasnosti na predlog cijena vršilaca regulisanih komunalnih djelatnosti primjenjivaće se nakon dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona”, navedeno je u Zakonu.
Potpredsjednica Demokratske Crne Gore i poslanica Zdenka Popović podsjeća da je Ministarstvo poljoprivrede u Strategiji o upravljanju vodama konstatovalo, a Vlada prihvatila konstataciju, da cijena kubika vode nije odgovarajuća, da ne pokriva troškove funkcionisanja i održavanja sistema, i da cijena mora biti osnovni resurs razvoja sistema.
Popović navodi da u Strategiji u poglavlju koje obrađuje pitanje finansiranja sektora voda, jasno piše da novi model finansiranja u sektoru voda, mora poći od sljedećih pretpostavki: voda nije socijalna kategorija, već ekonomsko dobro koje ima vrijednost, a to znači da se moraju pokriti troškovi obezbjeđenja vode, prečišćavanja, dopreme do potrošača i zaštite izvorišta.
U Strategiji piše i da trenutni prosječni izdaci domaćinstva, za plaćanje računa za usluge vodosnabdijevnja su na nivou od 18 eura, prosječno, a realizacija planiranih investicija povećala bi mjesečne troškove domaćinstva za usluge vodosnabdijevanja i upravljanja otpadnim vodama, za oko 140 odsto do 2030. godine.
“Zakon o komunalnim djelatnostima, koji stupa na snagu 2018. godine, daje ovlašćenja Regulatornoj agenciji za energetiku, koja inače nikada nije imala nikavih dodirnih tačaka sa poslovima iz komunalne sfere, da reguliše komunalnu djelatnost u svim lokalnim samoupravama, od pružanja komunalnih usluga, izdavanja i oduzimanja licenci do davanja saglasnosti na prijedlog cijena regulisanih komunalnih djelatnosti, što znači da će Agencija odlučivati kolika će biti cijena vode. Jasno je da će doći do poskupljenja vode, i to znatno, jedino što se to neće desiti odmah početkom godine, već kada se za to steknu uslovi, predviđeni Zakonom o komunalnim djelatnostima, dakle poslije svih izbora koji nas čekaju u 2018”, rekla je Popovićeva.
Ističe da će se rad Agencije finansirati iz naknade koju plaćaju privredna društva, koja se bave regulisanim komunalnim djelatnostima, što će značajno povećati troškove poslovanja tih preduzeća, koji će se prebiti preko svih građana kroz povećanje cijene vode.
Koordinatorka Istraživačkog centra MANS-a Ines Mrdović kaže da je u ovom trenutku mnogo nepoznatih o kriterijumima i uslovima koje će RAE koristiti kada bude davala saglasnosti na cijenu vode, koju prethodno budu utvrđivala lokalna vodovodna preduzeća.
“RAE je do sada već trebalo da pokrene široku javnu debatu u vezi sa ovim izuzetno značajnim pitanjem koje pogađa sve potrošače, jer računi za vodu, uz one za struju, čine bitne mjesečne izdatke jednog domaćinstva. Ipak, mi do danas ništa ne znamo šta RAE priprema iza zatvorenih vrata”, rekla je Mrdović.
Iz RAE nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” kada će da donesu metodologiju za utvrđivanje cijene vode, da li je počela izrada metodologije i da li se sljedeće godine može očekivati rast cijena vode.
Mrdovićeva podsjeća da u vodovodnom sistemu postoje brojni problem, prije svega, enormni gubici u mreži zbog ruiniranosti, ali i zbog krađe, te će njihovo smanjivanje biti jedan od najvećih izazova.
“S druge strane, čitavu situaciju dodatno komplikuje jedna nestvarna realnost u kojoj značajan dio građanstva jednostavno odbija da plaća vodu, misleći da je taj resurs besplatan”, navodi Mrdović.
Popović je u junu upozorila da će cijene vode da rastu. Ona je tada kazala da je Ministarstvo poljoprivrede moralo da naloži menadžmentu svih društava koja se bave vodosnabdijevanjem da smanje troškove poslovanja kroz smanjenje broja zaposlenih, (najizraženije prekomjerno partijsko zapošljavanje u ovim društvima) da povećaju procenat naplate potraživanja, da postavi pitanje odgovornosti zbog nedostatka akumuliranih finansijskih rezervi koje služe za finansiranje investicija u vodovodne sisteme.
“Najuočljiviji primjer promašenosti analize ove Vladine strategije koji se tiče snabdijevanja građana vodom vidi se na primjeru Vodovoda i kanalizacija Podgorica. Prema izvještaju o radu za 2016. godinu, društvo je ostvarilo dobit od 417 hiljada eura i pored toga što su gubici na mreži oko 50 odsto, a nenaplaćena potraživanja 11,3 miliona eura, troškovi bruto zarade naknada 5,9 miliona, to je rezultat drastičnog povećanja bez realnih potreba broja zaposlenih. Društvo je od 2011. godine do danas uložilo u razvoj oko 20 miliona eura. Nije tačno da poslovanje po aktuelnim cijenama dovodi u pitanje operativnu efikasnost i mogućnost finansiranja postojećih i novih investicija, već ogromni gubici na mreži, velika nenaplaćena potraživanja, neracionalno i neefikasno poslovanje, kao i nesrazmjeran broj zaposlenih prema evropskim standardima”, rekla je Popović.
Potrošači da ne plaćaju gubitke
Mrdovićeva je naglasila da su potrošači dužni da plaćaju samo pravednu cijenu vode koja odgovara kvalitetu usluge.
“Potrošači nikako nijesu dužni da plaćaju ogromne gubitke zbog loše vodovodne mreže, krađu vode, bahato trošenje novca od strane menadžera vodovodnih preduzeća, kao ni prekomjerna zapošljavanja, naročito u izbornim ciklusima. Sve su to stavke koje ulaze u račun za vodu koji se ispostavlja potrošačima i biće zanimljivo vidjeti kako će se RAE odnositi prema svemu tome. Ipak, imajući u vidu da RAE do sada nije pokazala da postupa na principima objektivnosti, transparentnosti i nediskriminacije, i da je, makar kada su u pitanju računi za struju, uvijek favorizovala energetske kompanije na štetu potrošača, u MANS-u nijesmo optimisti da će i prilikom davanja saglasnosti na cijenu vode imati 'sluha' za kupce, jer su oni uvijek bili na gubitku i plaćaju mnogo više nego što treba,“ smatra Mrdovićeva.
Prema članu 53 zakona, cijene komunalnih usluga utvrđuju se na osnovu troškova angažovanja potrebne radne snage, utrošene energije (energenata), troškova tekućeg i investicionog održavanja komunalne infrastrukture i pripadajuće opreme, troškova otplate kredita za izgradnju komunalne infrastrukture i nabavku pripadajuće opreme, nabavke potrošnog materijala i drugih opravdanih troškova nastalih u pružanju usluge.
Bonus video:
