Osim ugrožavanja života pacijenata, država bi mogla odgovarati i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu zbog toga što Ministarstvo zdravlja ne preduzima dovoljno mjera kako bi im što prije omogućilo transplantaciju organa, upozorila je zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Armenko.
Pacijektinja se žalila instituciji Zaštitnika zbog nemogućnosti da ostvari pravo na transplantaciju bubrega sa nesrodnim donorom, na teret Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO). U pritužbi je, između ostalog, navedeno da su ona i njen donor obavili sve potrebne pretrage i nalaze, kojima se pokazalo da su njihovi parametri uglavnom poklapaju i da mogu obaviti transplantaciju.
U dopisu Kliničkog centra (KCCG) navedeno je da su oni ispitani na Klinici za nefrologiju i da se radi o živim nesrodnim donorima sa inkompatibilnim krvnim grupama. Dalje se navodi da u Turskoj nijedna klinika ne radi transplantacije sa različitim krvnim grupama, te da je Ministarstvo dobilo negativan odgovor od Ambasade u Ankari za mogućnost parne razmjene organa i da to nije moguće prihvatiti s aspekta “zakonskih propisa i sveobuhvatne procjene”.
Ministarstvo i Nacionalno koordinaciono tijelo za transplantaciju organa do dana izrade ovog mišljenja, ni nakon upućene urgencije, nisu dostavili izjašnjenje zaštitniku.
Zamjenica zaštitnika donijela je mišljenje da je neuspostavljanjem održivog i kvalitetnog nacionalnog transplantacionog programa, koji bi omogućio i stvorio uslove da podnositeljka pritužbe blagovremeno dobije bubreg i obavi transplantaciju, Ministarstvo povrijedilo obavezu da joj obezbijedi odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, garantovanu Ustavom Crne Gore.
”Opštepoznata je činjenica da je transplantaciona medicina u Crnoj Gori prilično nerazvijena, o čemu svjedoče statistički podaci koji ukazuju na veoma mali broj sprovedenih transplantacija, kako u državi tako i u inostranstvu, putem upućivanja pacijenata na liječenje preko Fonda, kao i mali broj potencijalnih donora”, navodi Armenko u mišljenju u koje su “Vijesti” imale uvid.
Ona dodaje da su skromni rezultati u ovoj oblasti djelimično rezultat neadekvatno kreirane politike države, koja ne preduzima dovoljne napore da pospiješi razvoj transplantacione medicine kroz saradnju sa drugim državama i međunarodnim organizacijama.
Napominje i da je Crna Gora 2018. postala članica Evropske organizacije za razmjenu organa - Eurotransplanta, čime je pacijentima data mogućnost da im organi za presađivanje postanu dostupniji, a vrijeme čekanja na transplantaciju manje.
”Međutim, budući da se saradnja ovoj oblasti sprovodi na načelima solidarnosti i reciprociteta, odnosno balansa datih i primljenih organa između država potpisnica, ista je onemogućena ukoliko nema dovoljan broj dostupnih organa za davanje, što je u našoj državi slučaj”, navodi Armenko.
Zaštitnik konstatuje, prema podacima koji su mu dostupni, da Crna Gora u ovom trenutku ima zaključen ugovor o saradnji samo sa jednom institucijom iz Turske, što je zabrinjavajuća činjenica.
Iako ni nacionalni, niti međunarodni propisi ne isključuju mogućnost uzimanja i presađivanja organa sa živih nesrodnih donora, u Crnoj Gori do sada nikada nije izvođena ta vrsta transplantacije, niti su pacijenti od strane nadležnih organa bili upućivani u druge države na ovakav vid transplantacije, što se pravda etičkim razlozima.
”Bojazan od takozvanih ‘crnih tržišta’ gdje se preko posrednika dogovaraju transplantacije na crnom tržištu organa radi pribavljanja finansijske koristi, te ostale neetičke prakse koje postoje u pojedinim državama u oblasti nesrodne transplantacije organa ne mogu biti opravdanje za državu da ne obezbijedi svojim državljanima punu zdravstvenu zaštitu i omogući sprovođenje transplantacija organa sa živih nesrodnih donora, bilo u državi, ili upućivanjem na liječenje u inostranstvo, u situacijama kada ne može da se pribavi odgovarajući organ umrlog davaoca, niti je moguće obaviti drugi oblik medicinske intervencije”, navodi Armenko.
Institucija Zaštitnika ukazuje i da život i zdravlje pacijenata ne smiju niti u jednom slučaju biti taoci finansijskih nedostataka zdravstvenog sistema.
Postojeći sistem transplantacije organa podnositeljki pritužbe ne pruža izgledne i realne mogućnosti da ostvari svoje ustavom zagarantovano pravo, već je prinuđena da se godinama liječi dijalizom, što umnogome otežava njeno svakodnevno funkcionisanje.
”Sveobuhvatna nadoknada stvarnih dokumentovanih troškova transplantacije organa ne smatra se plaćanjem organa, nego legitimnom cijenom liječenja primaoca. Stoga nadoknadu takvih troškova bi trebalo da snosi strana odgovorna za liječenje primaoca,” dodaje se u mišljenju.
Zaštitnik ukazuje da poštovanje pozitivnih propisa Crne Gore ne predstavlja samo obavezu njenih građana, već prije svega svih državnih organa, koji svojim primjerom moraju pokazati da njihov rad bezuslovno zasnivaju na poštovanju Ustava i zakona. Dakle, organi državne uprave nemaju diskreciono pravo da ocjenjuju koju će svoju zakonsku obavezu ispuniti, a koju neće, već je osnovni uslov za postojanje pravne države.
Armenko je dala niz preporuka resoru Dragoslava Šćekića, koji uključuju da obnovi saradnju sa Eurotransplantom i zaključi ugovore o uspostavljanju uzajamne saradnje sa drugim međunarodnim organizacijama i institucijama u cilju obezbjeđenja veće dostupnosti organa za transplantaciju i uvećanja broja izvršenih transplantacija za državljane Crne Gore.
Bonus video:
