U godini u kojoj stečaj u Solani “Bajo Sekulić” u Ulcinju obilježava punoljetstvo, bivši radnici tog preduzeća razmišljaju o radikalizaciji mirnih protesta kojima već godinama unazad pokušavaju da skrenu pažnju javnosti i državnih institucija na probleme koji su ih, kako kažu, snašli ni krive ni dužne.
”Naša jedina ‘krivica’ je što je neki biznismen blizak bivšoj vlasti imao namjeru da napravi par kondo hotela i malu marinu od 54 veza u blizini Velike plaže i zato zatvori firmu koja je radila 83 godine. Uz to da pošalje kući i opljačka 150 radnika i upropasti 15 miliona kvadrata, a recimo opština Tivat ima 18 miliona kvadrata, i od jednog samoodrživog ekosistema napravi zimi baru, a ljeti pustinju, i tako nanese neprocjenjivu štetu biodiverzitetu”, piše u dopisu predstavnika bivših zaposlenih Veselina Mitrovića, Alije Asovića i Eleza Kurtovića, dostavljenog “Vijestima”.
Solana u stečaju uskoro "slav"’ punoljetstvo, odnosno 18 godina od kada je u maju 2005, zvanično uveden stečaj u najstarije ulcinjsko preduzeće.
”Radnici Solane su prvo opljačkani jer je ukradeno 30.000 tona soli sa lagera, a zatim brutalno izbačeni na ulicu, uz neisplaćeni radni staž od 5 godina (2009-2014) i otpremnine. Trenutni stečajni upravnik Miloš Popović, četvrti po redu od uvođenja stečaja, obećao je radnicima da će im pomoći u vezi s otpremninama jer raniji stečajni upravnici to nijesu htjeli ni da čuju”, piše u dopisu bivših radnika solane.
Oni podsjećaju da pokušaj prve Vlade nakon izbora 30. avgusta 2020, odnosno Savjeta za privatizaciju, da vrati imovinu Solane u državno vlasništvo, nije uspio jer je Upravni sud poništio odluku da većinski vlasnik nije platio adekvatnu cijenu za imovinu i vratio stvari na početak.
”Od tada ni traga ni glasa ni od Savjeta ni od Vlade, i sva je prilika da je ovo pitanje ostavljeno za neke sljedeće Vlade i Savjete. A vrijeme teče dalje. Radnici, njih oko 144 i dalje čekaju svoja potraživanja u iznosu od 1,2 miliona eura. U međuvremenu, čekajući pravdu, za sedam godina umrlo je sedam naših kolega”, podsjećaju oni.
Tvrde da postoji rješenje.
”A to je da država isplati radnicima njihova potraživanja, a da se taj iznos novca tretira kao stečajna masa i na taj način bi se država namirila od nekog budućeg vlasnika Solane kada bude završen stečajni postupak, jer smatramo da predugo čekamo. Iznos duga nije veliki u odnosu na vrijednost imovine od 15 miliona kvadrata. Smatramo da ni Privredni sud ne bi imao ništa protiv ovakvog rješenja, kojim bi se stekli uslovi za prekid stečajnog postupka u Solani jer ostaju još samo obaveze prema dobavljačima od oko 1,5 miliona eura”, smatraju oni uz zaključak da bi taj iznos bio samo pozajmica države Privrednom sudu koji bi bio izmiren po okončanju stečajnog postupka.
Podsjećaju i da je to jedan od najdužih stečajnih postupaka, a da firma nije likvidirana posebno sa aspekta ponovnog uspostavljanja proizvodnog procesa za koji nisu potrebna velika finansijska sredstva.
”Jer postoje ljudi, dugogodišnji radnici Solane koji su spremni da rade kao i velika pomoć NVO sektora, posebno CZIP-a koji je putem donacija obezbijedio novu pumpu na 31. profilu u iznosu od 130,000 eura, kao i novi “volvo” bager od 166.000 eura za rad na terenima Solane. Ukoliko bi postojala politička volja grada i države, Solana bi mogla da počne da radi vrlo brzo”, tvrdi se u dopisu.
Bonus video:
