Bombardovanje je vrhunac ljudskog nasilja, osveta znanjem omoćalog čovjeka sopstvenoj prirodnoj nemoći, kazao je dr Drago Perović tokom večeri sjećanja na savezničko bombardovanje Nikšića i Podgorice 1944. godine, koje je sinoć organizovano u gradu pod Trebjesom.
Paradoks je, smatra on, bombardovanje u kome stradaju civili, a neprijatelj ostane "netaknut", nazvati savezničkim. To "savezničko, a neprijateljsko bombardovanje, preživjeli su nosili kao svoje lice".
Otac Boban Jokić podsjetio je na telegram Josipa Broza Tita, upućenog Glavnom štabu NOV i PO Hrvatske 17. maja 1943. u kome, između ostalog stoji: „... Mi tražimo da engleska avijacija odmah bombarduje Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Andrijevicu, Mostar, Podgoricu i Nikšić. Dalje prema našim informacijama...“ .
To je, kako je kazao, prvi dokument u kome je Tito tražio da saveznički avioni bombarduju gradove Jugoslavije. On se u svom izlaganju zadržao na bombardovanje Nikšića 7-8.aprila 1944.godine koje se dogodilo "na izričiti zahtjev Peka Dapčevića i komesara Mitra Bakića".
"Prema dosad pouzdanim (mada ne i potpunim) podacima, poginulo je 176 ljudi, a ranjeno je 209. Srušene su 52 kuće, Poginuo je jedan njemački vojnik i nekoliko je ranjeno, dok nijedan njemački objekat u gradu nije stradao", istakao je Jokić.
Pročitao je dio proglasa koji je tadašnji predsjednika opštine Nikšić Jevrem Šaulić poslao Crvenom krstu u kome obavještava "čitav svijet da su saveznici napali naš mirni grad".
"Englesko-amerikanski bombarderi, ne samo da su bombama najtežeg kalibra osuli grad, nego su čak i automatskim oruđem gađali civilno stanovništvo, kojom prilikom je ubijeno mnogo ljudi, žena i djece", zapisao je Šaulić.
BBC je, kazao je Jokić, u svojim emisijama, uz informacije o samom bombardovanju, naglasio da je akcija bila preduzeta na zahtjev maršala Tita, a da je svrha više bila "političkog nego vojnog karaktera i sračunata da se ojača pokret predvođen Titom".
U sklopu večeri promovisana je i knjiga Andrije Markuša "Podgorica, nemojte mi više biti prijatelji ne mogu izdržati", koja govori o savezničkom bombardovanju gradova Crne Gore, sa posebnim osvrtom na Podgoricu.
Knjiga je, kako je kazao autor, koncipirana "na apsurdu, gdje su nam se prijatelji pokazali kao neprijatelji, a neprijatelji kao prijatelji".
Prema riječima akademika Zorana Lakića knjiga je "satkana od puno detalja".
"Pronašao je puno svjedoka i zabilježio njihova sjećanja koja bude emocije. Autor se vješto koristi skromnom literaturom o ovoj složenoj temi, kao i dokumentacijom koja nije nova, ali je vrlo malo poznata, primjera radi Titovo pismo gdje predlaže bombardovanje", istakao je Lakić.
Markuš je tokom izlaganja podsjetio na sudbine pojedinih stanovnika Podgorice za vrijeme savezničkog bombardovanja, koje su u toj knjizi opisane.
"Podgorička sjećanja koje nam ovom knjigom daruje Markuš, jesu način otpora nasilju preživjelih i nemoćnih. Cjelokupni njihov život, svjedoče priče zapisane na ovim stranicama, pretvorio se u nadograđeno platonovsko sjećanje preživjelih, u sjećanje na saveznike-neprijatelje i na neprijatelje saveznike", kazao je Drago Perović. i zahvalio se Markušu što nas je "vratio kulturi sjećanja".
Veče, koje je vodila Marija Janjušević, organizovali su Duhovni centar i Matica srpska Društvo članova u Crnoj Gori.
Bonus video:
