Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) neće dati saglasnost za kamenolome Krivošije, Ledenice i Stupne, koji se nalaze iznad Risna, sve dok UNESCO ne donese mišljenje u vezi sa tim.
To su “Vijestima” rekli iz Agencije, pred održavanje još jednog sastanka Radne grupe koja je formirana kako bi se sagledali razlozi za, odnosno protiv realizacije ugovora, pored ostalog, o koncesiji za kamenolome u Kotorsko-risanskom zalivu: Taj sastanak, prema nezvaničnim informacijama, trebalo bi da bude održan danas.
Iz Agencije su kazali i da su “investitori, a i dobar dio donosilaca odluka, donedavno ekološke saglasnosti smatrali kao završenu stvar” i da “ubuduće ekološka saglasnost neće biti ništa manje bitna od svih ostalih, koje su neophodne kada je u pitanju izgradnja bilo kakve infrastrukture ili da su u pitanju bilo kakvi projekti eksploatacije prostora i slično”.
Tadašnje Ministarstvo ekonomije 2019, odnosno 2020. godine zaključilo je ugovore o koncesiji za istraživanje i eksploataciju mineralne sirovine tehničko-građevinskog kamena na koncesionim područjima “Ledenice”, “Stupne” i “Krivošije Donje” sa firmama “Braća Magud” iz Grblja, “MIL-Com” iz Nikšića i “Sanpetrol” iz Tivta. Iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) “Vijestima” su kazali da svi koncesionari imaju odobrenu tehničku dokumentaciju, ali nemaju odobrene elaborate o procjeni uticaja na zaštitu životne sredine, što je nadležnost EPA.
Iz MKI su podsjetili i da je, na osnovu ugovora o koncesiji, koncesionar “dužan da za dobijeno pravo na eksploataciju mineralne sirovine, plaća koncesionu naknadu u skladu sa zakonom i Ugovorom”, da koncesionari uplaćuju sredstva budžetu države Crne Gore u iznosima koji su definisani Ugovorom i koji se razlikuju od ugovora do ugovora. Rekli su i da se, od ukupnog iznosa koncesione naknade, 70 odsto sredstva uplaćuje u budžet lokalne samouprave, u ovom slučaju Opštine Kotor, a preostalih 30 odsto u budžet Crne Gore.
U Agenciji problematičnim smatraju to što se koncesije naplaćuju od trenutka potpisivanja koncesionog akta, “iako koncesionar prethodno nije pribavio sve neophodne dozvole”.
”Većina ekoloških saglasnosti koja je dobila pozitivno mišljenje Agencije, do sada je izdavana pro forme, dok se u posljednje vrijeme, dolaskom novog menadžmenta, sa tom praksom prekinulo, što je izazvalo gnjev kod nekih investitora koji su željeli da njihov lični interes bude iznad prirode i građana”, rekli su iz EPA.
Agencija je, kako su kazali “Vijestima”, više puta kod MKI inicirala izmjene odluke o koncesionim naknadama, te da se one počnu naplaćivati od početka eksploatacije prostora, “a ne od trenutka potpisivanja ugovora i prije obezbjeđivanja svih neophodnih saglasnosti, što je slučaj bio do sada”.
”Resorno ministarstvo ne ‘izlazi u susret koncesionarima’, nego nastoji da sprovodi zakonske propise i u tom smislu je početkom februara, 2023. formirana multidisciplinarna Radna grupa čiji je jedan od zadatak da, nakon izvršene analize, predloži rješenja za situaciju u kojoj koncesionarima pristižu obaveze, a određene državne institucije nisu završile postupke po zahtjevima koncesionara. Svaki od navedenih potpisnika koncesionih ugovora ima odobrenu tehničku dokumentaciju, ali još nemaju odobrene elaborate o procjeni uticaja na zaštitu životne sredine. Saglasnost na iste daje Agencija za zaštitu životne sredine, a svaki od koncesionara je dostavio svoj elaborat Agenciji na razmatranje i davanje saglasnosti”, rekli su “Vijestima” iz resora ministra u tehničkom mandatu Ervina Ibrahimovića.
U odnosu na UNESCO, kako su rekli, sva zakonska procedura je u nadležnosti Ministarstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara, “od koje je koncesionar na podneseni zahtjev dobio odgovor koji potvrđuje navedeno”.
Naša Agencija je od nekoliko hiljada izdatih dozvola i saglasnosti, samo u malom procentu izdavala negativno mišljenje. To nam se vratilo kao bumerang, male hidroelektrane su primjer: Na desetine elaborata koje je u minulom periodu potpisala ova Agencija stavljeno je ad acta, a projekti su bili zaustavljeni, tako da ubuduće ekološka saglasnost neće biti ništa manje bitna od svih ostalih
Iz Agencije su kazali da su im se koncesionari obratili prošle godine, dostavljanjem elaborata procjene uticaja na životnu sredinu.
”Pažljivom analizom, uočili smo da površina pojedinih kamenoloma ulazi duboko u bafer zonu UNESCO-a, koja se smatra ranjivom, te da bi investicije na tim lokalitetima mogle značajno da utiču na samu zonu zaštićenog i UNESCO područja. Podsjećamo javnost da je Kotorsko-Risanski zaliv na listi ugrožene svjetske baštine, da je posljednjih godina znatno pogođen nekontrolisanom urbanizacijom i izdavanjem pojedinih dozvola koje nisu u saglasju sa UNESCO konvencijom”, rekli su iz EPA.
Kako su kazali, za sva tri kamenoloma Opština Kotor i Uprava za zaštitu kulturnih dobara dali su saglasnost da neće negativno uticati na UNESCO baštinu.
”Iako se iz dostavljenih elaborata, prema mišljenju naše Agencije, jasno vidi da oni itekako mogu imati negativni uticaj na prirodno pejzažne vrijednosti zaliva, kako na kopnu, tako i na moru, te bi ugrozili status UNESCO baštine. Sva dokumentacija vezana za kamenolome, dostavljena je Sekretarijatu UNESCO-a, tako da u narednom periodu očekujemo i da se oni odrede prema ovom veoma važnom pitanju. Do tada, Agencija obustavlja postupak izdavanja ekoloških saglasnosti za te kamenolome. Kamenolomi u UNESCO baštini nisu dobrodošli, jer znatno mogu da ugroze pejzažne vrijednosti Kotorsko-risanskog zaliva i status naše države pred UNESCO”, rekli su iz EPA “Vijestima”.
Zaštitnik imovinsko-pravnih odnosa, prema dokumentaciji u koju su “Vijesti” imale uvid, krajem aprila dostavio je resoru Ibrahimovića mišljenje u kojem, pored ostalog, navodi da je, u odnosu na Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, neophodno tačno utvrditi da Ii se ležišta za eksploataciju nalaze u zoni, odnosno granicama kako je to navedeno u zakonu.
”Kako bi se jasno utvrdilo i da Ii je mišljenje UNESCO-a potrebno”, navodi se, pored ostalog, u dokumentu.
Zaštitnik imovinsko-pravnih odnosa na tome, kako se navodi, insistira, jer u radnoj grupi postoje oprečni stavovi po tom pitanju, pa se sa jedne strane insistira da UNESCO da mišljenje, a sa druge da se kamenolomi nalaze u zoni zaleđa, odnosno van zone koja je pod zaštitom UNESCO-a.
Zaštitnik podsjeća i da je zakonska obaveza Crnogorske nacionalne komisije za UNESCO da organu uprave nadležnom za zaštitu kulturnih dobara dostavlja mišljenje tog tijela UN-a.
”Što znači da je obaveza ove komisije da pribavlja mišljenje u situacijama kada je ono neophodno”, piše u dokumentu.
Na navode iz MKI, prema kojima su koncesionari tražili odlaganje plaćanja koncesione naknade, Zaštitnik je mišljenja da, ako je krivica državnih organa, te ako su rokovi za početak obavljanja koncesione djelatnosti jasno definisani, da bi zahtjev koncesionara trebalo razmotriti.
”Odnosno udovoljiti, sve dok država ne ispuni svoje obaveze, odnosno dok se ne steknu uslovi za početak radova na eksploataciji. U suprotnom, postoji mogućnost raskida ugovora i potraživanja naknade štete od strane koncesionara, koja bi se ogledala u povraćaju koncesione naknade, naknadi stvarne štete i naknadi štete u vidu izmakle koristi”, piše u mišljenju Zaštitnika.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara nedavno je informisala Ministarstvo kulture i medija da su prošle godine u aprilu rješenjima donijeli pojedinačne procjene uticaja, kao i konzervatorske uslove za sve tri lokacije.
Ugovor za kamenolom “Krivošije” zaključen je sa firmom “Braća Magud” iz Grblja 10. jula 2019, ugovor za “Ledenice sa nikšićkom irmom “MIL-Com” 8. novembra iste godine. Ugovor o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju nemetalične mineralne sirovine tehničko-građevinskog kamena sa lokaliteta “Stupne” zaključen je 11. jun 2020. sa tivatskom firmom “Sanpetrol”. U zaleđu Risna, nalaze se tri aktivna kamenoloma.
Bonus video:
