Djeca u Crnoj Gori odrastaju u okruženju koje ne podstiče zdrav način života i ne promoviše značaj pravilnog načina ishrane i fizičke aktivnosti, a što je ključno za prevenciju gojaznosti, smatraju stručnjaci.
Istraživanje Instituta za javno zdravlje (IJZ) iz 2019. godine o prevalenciji prekomjerne tjelesne mase i gojaznosti kod djece uzrasta sedam godina pokazalo je da su gojazni skoro svaki peti dječak - 16,1 odsto, i svaka deseta djevojčica - 10,5 odsto.
Prevalencija gojaznosti kod sedmogodišnjaka tada je bila nešto povoljnija u odnosu na prethodnu rundu istraživanja koja je rađena 2016. godine.
Treća runda istraživanja u vezi sa dječjom gojaznošću odrađena je prošle godine, ali izvještaj još nije urađen, jer se čeka potvrda baze podataka iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
Iz IJZ-a poručuju da je za postojanje adekvatne svijesti o značaju pravilne ishrane i fizičke aktivnosti potrebno imati okruženje koje to podržava i olakšava.
„Nažalost, u Crnoj Gori su regulative kojima se kreira takvo okruženje slabe ili nedostaju, pa stoga izostaje i adekvatan odgovor građana na probleme povezane sa gojaznošću“, kazali su iz IJZ-a Agenciji MINA.
Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji i Branislav Bulatović, profesor fizičkog vaspitanja u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić“, saglasni su da djeca u Crnoj Gori odrastaju u okruženju koje ne postiče zdrav način života i ne promoviše značaj pravilne ishrane i praktikovanja fizičke aktivnosti.
Žunjić je Agenciji MINA rekla da pedijatri o tome govore već duži niz godina - da značajan dio ishrane djece čine nezdrave namirnice.
„To ćete vidjeti ako odete u bilo koju osnovnu školu na odmor. Vidjećete šta djeca jedu za užinu, to su najčešće čips, smoki i druge vrste grickalica“, navela je Žunjić, dodajući da je i svakom laiku jasno da to prilično negativno utiče na zdravlje.
Bulatović je, odgovarajući na pitanje da li je u Crnoj Gori urađeno dovoljno na podizanju svijesti o značaju pravilne ishrane i fizičke aktivnosti, a što je i ključno za prevenciju gojaznosti, odgovorio da sva ispitivanja gojaznosti kod djece pokazuje alarmantne rezultate, i da se samim tim ne radi dovoljno.
Bulatović je agenciji MINA kazao da se cijelo društvo mora mijenjati, da bi bili što zdravija nacija i poručio da se sistemski mora dosta toga promijeniti.
Potrebno je, smatra on, da stručna lica, ljekari, jednom mjesečno djeci održe edukativno predavanje sa smjernicama za zdravu ishranu i preporuče fizičke aktivnosti shodno fizičkoj sposobnosti djeteta.
„Uključivanjem psihologa i roditelja, samom kontrolom postignutih rezultata, mnogo bi se uradilo na podizanju svijesti o toj bolesti današnjice“, kazao je Bulatović.
On je ukazao da se većina posljedica gojaznosti, ozbiljne bolesti koja značajno skraćuje životni vijek, ne vidi dok se dijete goji, već poslije višegodišnjeg opterećenja dječjeg organizma viškom kilograma.
Posljedice gojaznosti su, kako je naveo, poremećaji metabolizma, spavanja, rasta, polnog razvoja, depresija i anksioznost, loš uspjeh u školi, „masna“ jetra i češća pojava određenih malignih bolesti - karcinoma dojke i debelog crijeva.
Kako je rekao, glavne posljedice gojaznosti su koronarna bolest, moždani udar i šećerna bolest.
Prema podacima Instituta, djece sa prekomjernom težinom duplo je više u urbanim nego u ruralnim djelovima Crne Gore, odnosno takve djece je u prigradskim naseljima za 50 odsto više nego u ruralnim djelovima.
Iz IJZ-s su, odgovarajući na pitanje da li su podaci o gojaznosti djece iz ranijih i istraživanja iz 2019. godine zabrinjavajući, kazali da je činjenica da imamo trećinu djece školskog uzrasta koja su u riziku da imaju neko hronično oboljenje u odraslom dobu, zabrinjavajuća u smislu opterećenja zdravstvenog sistema i uopšte zdravlja nacije.
Oni su rekli da je poslije objavljivanja prvih podataka u vezi sa dječjom gojaznošću ta tema došla u fokus dijela javnosti, kao i dijela kreatora zdravstvene politike, ali najviše međunarodnih organizacija u Crnoj Gori koje su inicirale dalje aktivnosti na polju zaustavljanja trenda porasta prevalencije.
„Da bismo imali konkretne rezultate potrebna je sinhronizovana aktivnost više sektora, kao i stavljanje tog javnozdravstvenog problema u vrh prioriteta generalne politike u Crnoj Gori“, poručili su iz Instituta.
Upitani da li Crna Gora ima izrađenu nacionalnu strategiju za prevenciju prekomjerne tjelesne mase i gojaznosti među školskom djecom, iz IJZ-a su kazali da se u okviru Programa mjera za ishranu i uhranjenost veliki dio aktivnosti odnosi upravo na prevenciju.
Oni su rekli da je, međutim, iz godine u godinu primjetno da većina aktivnosti zavisi od donacija, ili su sredstva za izdvajanje iz budžeta nedovoljna.
„Takođe, nedostaje angažmana svih partnera koji su označeni u pojedinim aktivnostima. Jasno je da realizacija tog programa zavisi od političke volje i prioriteta koje država postavi“, rekli su iz Instituta.
Gojaznost je multifaktorsko oboljenje, a povezana je, kako su objasnili iz IJZ-a, sa kombinacijom više faktora - loše prehramnene navike, laka dostupnost i pristup nezdravoj hrani, izloženost marketingu nezdrave hrane, previše vremena provedenog pred ekranima.
U Udruženju Roditelji saglasni su da problem predstavlja i sjedalački način života i upotreba tehnologije od prvog dana.
Žunjić upozorava da su djeca danas manje fizički aktivna u odnosu na ranije, kada su mnogo više vremena provodili napolju, igrajući se sa vršnjacima.
„S druge strane, imate još jednu situaciju koja se tiče sistemskog nerješavanja problema koji postoji decenijama, a to je da djeca nižeg školskog uzrasta predmet fizičko vaspitanje imaju najčešće samo na papiru, ali ne i u praksi, sem kada su lijepi dani“, navela je Žunjić.
Razlog za to je, kako je pojasnila, prebukiranost škola u većini opština i nedostatak prostornih kapaciteta.
Na pitanje da li se problem gojaznosti može povezati sa tim da jedna trećina djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu, Žunjić je odgovorila potvrdno, navodeći da je i to jedan od činilaca koji utiče.
Nepravilan način ishrane je, kako je kazala, prisutan i kod onih koji nemaju problema sa novcem, odnosno čije porodice nijesu u finansijskoj krizi.
Žunjić je rekla da je i dalje prisutan trend da se gojazno dijete smatra zdravim, pa članove porodice ne zabrinjava kada dijete postane gojazno.
„Opisno u vezi sa ovim može biti i ono što se desilo kada je Srednja stručna škola ”Sergije Stanić” iz Podgorice distribuirala đačku užinu osnovcima u Glavnom gradu, a po preporukama IJZ-a“, navela je Žunjić.
Ona je kazala da je tada značajan broj roditelja odreagovao na način da užina količinski nije dovoljna njihovoj djeci, a iz IJZ-a su tada objasnili da je razlog to što djeca ne doručkuju, ili nemaju adekvatan obrok kod kuće.
„Tako da vam je i to pokazatelj da nešto unutar porodice ne funkcioniše baš najbolje, odnosno da i u tom dijelu, takođe, nešto treba da se mijenja“, rekla je Žunjić.
Ona je poručila da je ključno raditi na informisanju i podizanju svijesti o važnosti pravilnog načina ishrane i fizičke aktivnosti, generalno i kod roditelja i djece.
„Kada imate u društvu to prepoznato kao problem i trend koji upozorava, onda bi trebalo da osmislite neke konkretne akcije, koje će se ticati i tog dijela priče o podizanju svijesti. Međutim, mi to ne radimo. Mislim to je još jedan od problema kojI se tiču djece, a koji će vjerojatno sačekati neku kulminaciju“, navela je Žunjić.
Upitana na koji način se može riješiti to što su djeca sve više izložena marketingu nezdravih mogućnosti, ona je kazala da nezdravi prehrambeni proizvodi ne treba da se reklamiraju u medijima, i da rješenje može biti povećanja akciza.
„To možda može sriječititi jedan dio onih koji namjeraju da kupe takve proizvode da ih kupuju“, navela je Žunjić.
Bulatović je, odgovarajući na pitanje šta bi Crna Gora i njene institucije mogle da urade u cilju smanjenja rizika od gojaznosti kod djece, kazao da država, odnosno cjelokupno društvo treba što više da govori na temu gojaznosti.
Gojaznost se, kako je dodao, suzbija zdravom ishranom, fizičkom aktivnošču i podrškom stručnih lica.
„U školama i vrtićima treba napraviti strategiju za poboljšanje zdravlja djece, treba uvesti nastavu fizičkog vaspitanja u vrtićima sa stručnim licima, nastavu od prvog razreda u osnovnim školama treba da izvode nastavnici fizičkog vaspitanja“, naveo je Bulatović.
On je poručio da bi rješenje bilo i organizovanje školskih kuhinja, kao i organizovanje različitih predavanja i edukacija o zdravim stilovima život.
Praktikovanje fizičke aktivnosti ključno je za prevenciju gojaznosti i to bi, kako je kazao Bulatović, trebalo da bude navika svake zdrave osobe, a posebno djece.
On je dodao da se fizička aktivnost ne odnosi samo na bavljenje sportom, već ona uključuje i usputne aktivnosti poput šetnje, igranja ili pomaganja u kući.
„Najvažnije je da se djeca što više kreću, da prošetaju kućnog ljubimca, ili da u školu idu sa biciklom, da se bave sportom koji oni žele, a ne koji ste vi voljeli ili mislite da je najbolji za njih“, kazao je Bulatović.
On je poručio da oni koji žele da vide rezultate, treba kao porodica da se pobrinu da njihova djeca ne sjede cijeli dan pred televizorom, da ne provode previše vremena igrajući igrice ili surfujući internetom na računaru i telefonu.
Prema Bulatovićevim riječima, bez obzira na to koliko se svakodnevne aktivnosti mogu činiti banalnim, svaka, pa i najmanja aktivnost za djecu predstavlja dodatan korak u smjeru zdravlja.
Upitan smatra li da je sedmični broj časova fizičkog vaspitanja, jednog od esencijalno važnih predmeta u nastavi, dovoljan, Bulatović je ocijenio da dva ili tri časa sedmično nijesu dovoljni za zdrav razvoj djece.
On je ocijenio da je neophodna izmjena, ne samo u smislu češćih časova fizičkog vaspitanja.
„Ta izmjena bi podrazumjevala da je cilj fizičkog vaspitanja da aktivnost usmjeri ka ostvarivanju punog potencijala svakog pojedinačnog učenika ili učenice“, pojasnio je Bulatović.
Kako je naveo, nijesu sva djeca talentovana za sport ili gimnastiku, ali to ne znači da ne žele da budu fizički aktivna.
„Tjerati djecu na aktivnosti u kojima se ne osećaju dobro ili kojih se plaše, bilo zbog straha od visine ili lošije koordinacije pokreta, znači izazvati dugoročan opasan kontraefekat – prezir prema fizičkoj aktivnosti“, upozorava Bulatović.
On je dodao da je upoznavanje široke populacije s najrazličitijim načinima da se bude fizički aktivan možda jedina dobra strana komerijalizacije fizičke aktivnosti.
Bulatović je kazao da biti fizički aktivan više ne znači baviti se isključivo nekim sportom ili gimnastikom, već to uključuje i ples, pješačenje kao sport, jogu, fitnes, pa i vožnju skejta, bicikla ili rolera.
Većinu tih aktivnosti, kako je kazao, moguće je uključiti u časove fizičkog vaspitanja.
„Isto tako, ako ostali predmeti imaju domaće zadatke, pa što to ne bi moglo i fizičko? Na taj način bi fizička aktivnost postala svakodnevni dio života današnje djece, a sjutra odraslih ljudi“, naveo je Bulatović.
On je naglasio da ništa od ovoga nije moguće bez reforme državne politike u pogledu važnosti fizičkog vaspitanja.
„Ako ne toliko zbog humanog aspekta, koji treba da bude prioritet, onda zato što su državi potrebni zdravi ljudi, makar zbog smanjenja pritiska na zdravstveni sistem“, kazao je Bulatović.
On je rekao da to podrazumjeva finansijsko ulaganje i da je potrebno da škole imaju sale i terene za fizičko, kao i adekvatnu i funkcionalnu opremu, a ne, u nekim slučajevima, opremu staru čak i po pola veka.
Iz IJZ-a su, upitani kakva je situacija u svijetu kada je ovaj javnozdravstveni problem u pitanju, naveli da je u 2016. godini više od 1,9 milijardi odraslih, starijih od 18 godina, imalo višak kilograma, a od toga je preko 650 miliona bilo gojazno.
„Prema podacima izvještaja SZO iz 2021. godine, 29 odsto djece uzrasta od sedam do devet godina, u zemljama koje prikupljaju podatke, živi sa prekomjernom težinom, uključujući gojaznost“, dodali su iz IJZ-a.
Prevalencija je, kako su rekli, bila veća kod dječaka – 31 odsto, nego kod djevojčica – 28 odsto.
Iz Instituta su, odgovarajući na pitanje da li je pandemija koronavirusa uticala na povećanje broja gojazne djece, naveli primjer studije rađene u Velikoj Britaniji, koja je pokazala da se broj gojazne djece povećao za četiri odsto, što je značajno.
„Još nijesu gotovi izvještaji za veće studije koje su rađene u cilju procjene uhranjenosti nakon koronavirusa, među kojima će biti i podaci za Crnu Goru, tako da ćemo dimenzije ovog problema saznati tek kad budemo imali dovoljno podataka“, kazali su iz IJZ-a.
Bonus video:
