Nakon što je Klinički centar Crne Gore napustilo šest ljekara, to bi u narednom periodu trebalo da urade i jedan iskusni radiolog, kardiolog i ginekolog koji rade u toj ustanovi.
Sagovornici “Vijesti” smatraju da je odlazak renomiranih ljekara ogroman gubitak za crnogorsko javno zdravstvo, ali i da je neodgovorna politika i nekompetentnost rukovodilaca doprinijela odlivu najisklusnijih kadrova.
Najveću zdravstvenu ustanovu, kako su “Vijesti” ranije objavile, napuštaju najreferentniji crnogorski hirurg Ranko Lazović, bivši direktor Klinike za bolesti srca kardiolog Nebojša Bulatović, anesteziološkinja Ognjenka Šarenac, radiološkinje Sanja Čejović i Verica Stanišić, a otkaz je dala i pulmološkinja Zorica Vukčević. Osim šest ljekara, otkaz su dala i četiri zaposlena - dva medicinska tehničara, anestetičar i instrumentarka.
Iz KCCG su ranije kazali da su maksimalno konkurentni u odnosu na privatni sektor i da je od početka te godine u tu ustanovu došlo sedam ljekara, ne odgovorivši da li osjećaju odgovornost zbog odlaska iskusnog kadra. Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić ocijenio je da kadar neće nedostajati KCCG, da njihov odlazak pacijenti neće osjetiti, kao i da se većina njih vodi ličnim interesima.
Gubitak neprocjenjiv u novcu
Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović Samardžić za “Vijesti” je ocijenila da Crna Gora decenijama unazad vodi neodgovornu kadrovsku politiku u zdravstvu i da je odlazak renomiranih ljekara ogroman gubitak.
“Povećanje zarada ljekarima u prethodnoj godini doprinijelo je usporavanju odliva. Međutim, ukoliko tu mjeru ne prati bolje rukovođenje, dobra organizacija posla, evaluacija rezultata, prepoznavanje i ispravljanje grešaka, kontrola neracionalne potrošnje izostaće rezultati koje svi priželjkujemo”, smatra ona.
Popović Samardžić je istakla da migracije ljekara pogađaju sve zemlje svijeta i da nerazvijene i zemlje u razvoju godišnje gube skoro 16 milijardi dolara usljed odliva ljekara.
“Ove troškove ne generiše samo gubitak kadra u čije se obrazovanje investiralo, već i višak smrtnih slučajeva koji su povezani sa gubitkom ljekara. SZO skoro je objavila da će u narednih 10 godina u svijetu postojati ozbiljan nedostatak zdravstvenih radnika od oko četiri miliona, uključujući ljekare i srednji medicinski kadar”, naglasila je ona.
Popović Samardžić tvrdi da školovanje jednog specijaliste državu košta oko 100.000 eura, dok je njihovo iskustvo neprocjenjivo u novcu.
“Postoje matematički modeli koji pomažu u preračunavanju gubitka jednog ljekara kroz izdatke koji nastaju usljed nepravovremenog liječenja pacijenta, ranu smrt i porast u broju smrtnih slučajeva zbog nedostupnosti doktora. To je cijena koju plaćaju pacijenti. Cijena na koju se nijedan ministar sa arogancijom ne smije odnositi…”, istakla je ona.
Zdravstveni sistem je posrnuo
Specijalista sudske medicine Nemanja Radojević smatra da svjedočimo još jednom posrnuću zdravstvenog sistema.
“Nažalost, sasvim očekivanom i nažalost samo jednom u nizu koji nam slijedi. Javni zdravstveni sistem je u agoniji, a jedan od uzroka je hronična nekompetentnost podobnjaka (političkih i nepotističkih) koje je zapalo što do juče nisu mogli ni usniti, ali su se ipak odlično ‘ugradili’”, ocijenio je.
Radojević je ocijenio i da prošlogodišnje linearno povećanje plata u zdravstvu odgovara samo mediokritetima, guši kompeticiju, ruinira kvalitet ljekarske usluge i najbolje ljekare tjera iz javnog sistema.
“Povećanje zarada se moralo zasnivati na složenosti medicinske usluge, stručnosti, potražnji za ljekarom i njegovim učinkom”, tvrdi on.
Radojević je poručio i da je politika upravljanja zdravstvenim sistemima jedna od najsloženijih komponenti društvenog uređenja.
“A mi smo je sveli na priču o listama čekanja, promjenu naziva bolnica, po koju donaciju aparata i slično, bez pomisli da su nam tektonske promjene zdravstvenog sistema potrebne da bi ljekari mogli da koračaju ulicama uzdignute glave. Ovako, napadi na ljekare na radnim mjestima, krivične prijave za nesavjesno liječenje, plaćanje odštetnih zahtjeva zbog nemara, neznanja ili javašluka od naših para će postati svakodnevica”, ocijenio je.
Alarm u zdravstvu se odavno upalio
Hirurg KCCG i poslanik Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin tvrdi da je bio u pravu kada je rekao da će politika Ministarstva zdravlja, loš pristup i strategija, dovesti do odliva kadra iz te ustanove.
“Nemuštim i krajnje amaterskim izjavama ministar nipodaštava ljekare koji su napustili KCCG i uvjerava građane da će sve biti u redu i da će on primiti nove doktore koji će se vratiti sa specijalizacija i koji će odmah zamijeniti one koji su nas napustili. On pokazuje osnovno nepoznavanje edukacije i sticanja iskustva jednog specijaliste, te insinuacijama i spinovanjem pokušava da ublaži alarmantno stanje u našem zdravstvenom sistemu”, istakao je.
Dobričanin smatra i da je neodmjerena sama izjava ministra Šćekića da ljekari nisu otišli iz sistema već otišli u privatni sektor.
“Slažem se ministre, oni nisu van sistema, samo što za pregled kod njih od sjutra građani moraju da izdvoje barem 50 do 100 eura. Možda je to za vas isto, ali za većinu građana su od sutra oni nedostupni”, naglasio je.
Dobričanin je kazao i da su Šćekić i njegov tim mogli makar da pozovu odlazeće kolege i pitaju ih zašto odlaze, prije davanja bilo kakvog komentara.
“Saglasan sam da su pojedini napustili KCCG tražeći bolji život u privatnom sektoru ali je većina napustila zbog nezadovoljstva zdravstvenom politikom koju sprovodi aktuelno Ministarstvo zdravlja. Ta politika nema vidljiv kurs niti ima preduslove kako bi se i nazvala zdravstvenom politikom. Ona se donosi ad hoc na dnevnoj bazi bez utemeljenje u bilo kojoj zakonskoj niti drugim podzakonskim normama. Takođe, odluke su praćene pojedinim represivnim mjerama koje su dale upravo ovakve rezultate”, zaključio je Dobričanin.
Dobričanin je kazao da je potpuno odsustvo mapiranja zdravstvenog sistema, akcionog plana i strategije za donošenje krucijalnih zakona dokaz da je zdravstvo u organizacionom “ćorskokaku”.
“Umjesto da se donesu ove strategije i izvrši mapiranje, Ministarstvo pribjegava opet paničnom donošenju novog zakona o zdravstvenoj zaštiti. Kritikovan od strane svih relevantnih institucija nije stigao ni u skupštinsku proceduru. Isti taj zakon je tretirao ljekare kao ‘državnu svojinu’ kojom želi da upravlja Ministarstvo zdravlja. Umjesto da stvore bolje uslove za rad kako bi ljekari imali malo više vremena da posvete svojim pacijentima, broj pregleda se povećavao iz dana u dan kako bi se na taj način smanjile nekakve liste čekanja. Na kraju smo dobili jedan besmislen i skaradan sistem pregleda koji u prvi plan ne stavlja ni pacijenta niti doktora, već trku na 400 metara sa preponama”, ocijenio je Dobričanin.
On je rekao da je naš zdravstveni sistem postao neempatičan i bezličan, a pacijenti brojevi jer treba pregledati što više njih, bez obzira na kvalitet.
Dobričanin je kazao i da povećanje zarada nije zasluga ministarstva, jer su plate kroz program Evropa sad povećane za 16 odsto, dok su koeficijenti značajno povećani ulaskom ljekara u Zakon o zaradama u javnom sektoru.
Već plaćamo 40 odsto iz džepa
Popović Samardžić upozorava na to da ne postoji integracija privatnog i državnog zdravstvenog sistema.
“U uređenim državama sve privatne i sve državne zdravstvene ustanove imaju jedinstven informacioni sistem koji omogućava kontrolu na više nivoa. To znači da pacijent u svakom trenutku ima uvid u svoj karton i samim tim kontrolu nad fakturama koje se odnose na njegovo liječenje. Država ima izgrađene mehanizme kontrole, ali i rigorozne prakse kažnjavanja lažnih faktura i zloupotreba. Ukoliko neka državna ili privatna zdravstvena ustanova osiguranju podnosi fakturu za uslugu koju nije pružila pacijentu, slijede enormne kazne i zabrane rada koje neminovno vode u zatvaranje ustanova. Na taj način je postignuta integracija privatnog i državnog zdravstvenog sistema i korišćenje svih kapaciteta zdravstva u cilju pravovremene zdravstvene zaštite”, kazala je ona.
Popović Samardžić je rekla da su kroz pakete koje osiguranja nude građanima usluge obuhvaćene pod istim uslovima i u državnim i u privatnim zdravstvenim ustanovama.
“Međutim, usljed nerada institucija svi ovi problemi su prepušteni na teret pacijenata. Građani Crne Gore već godinama unazad za svoje liječenje u privatnom sektoru iz svog džepa plaćaju dodatnih gotovo 40 odsto ukupnog izdvajanja za zdravstvo”, zaključila je.
Bonus video:
