Nepravedno zapostavljen, a smješten na dva kontinenta. Razdvojen obalama, a spaja dva mora. U sjenci brojnih popularnih turističkih destinacija, poput Istanbula, Antalije, Alanje, Kapadokije... - Čanakale.
Smješten na tri i po sata od Istanbula, turski lučki grad svjedoči o mnogim vjekovima i putovanjima brojnih brodova, kojima je cilj centar nekadašnjeg Otomanskog carstva.
A pjevalo se o ovom gradu, iako ne pod istim imenom, i u antičkom dobu - na teritoriji Čanakala nalazi se Troja, poprište poznatog Trojanskog rata i epske ratne taktike.
Most - simbol grada
Nakon tri i po sata vožnje od Istanbula, uz Mramorno more, kroz grad Tekirdag, pa preko novoizgrađenog mosta “1915”, jednog od simbola grada, stiže se do Čanakala.
Most, koji je otvoren 18. marta 2022. godine, značajno skraćuje putovanje do ovog grada, koje se do tada odvijalo trajektima. To je znalo da bude problematično tokom zimskog perioda, kada bi se more uzburkalo usljed jakog vjetra koji je karakterističan za ovo područje.
U Čanakalama se u septembru održava festival kulture (Troya Culture Road Festival), a čine ga brojne istorijske, muzičke, likovne, umjetničke manifestacije koje za cilj imaju da upoznaju građane i turiste sa bogatom istorijom ovog područja.
Poprište ratova i ratnih taktika
Moderno, široko šetalište uz more i gradsku marinu vodi do prvog susreta s istorijom.
Kratkom šetnjom pored kafića i restorana sa osunčanim terasama dolazi se do čuvenog Trojanskog konja, upravo onog koji je korišćen u holivudskom filmu Troja, snimanom 2004. godine.
Drveni konj iz popularnog filma sa Orlandom Blumom i Bred Pitom, visok 12,5 metara, je nakon snimanja poklonjen gradu i od tada izložen na šetalištu.
Postao je jedna od glavnih turističkih atrakcija i gotovo da nema trenutka kada se oko njega ne nalazi grupa ljudi koja pokušava da “uhvati” najbolju fotografiju.
Ako pogledate na lijevu stranu, s one strane moreuza, na obronku poluostrva Galipolje vidjećete stihove pjesme “Dur yolcu” (Stani, putniče) i siluetu vojnika.
“Stani, putniče! Došao si i nagazio bez znanja. Ova zemlja, to je bilo mjesto gdje se srušila jedna era”, stihovi su turskog pjesnika Halila Onana.
Spomenik je podsjetnik na krvavu bitku koja se dogodila 18. marta 1915. godine i koja je umnogome oblikovala budućnost moderne Republike Turske. Toga dana savezničke sile poslale su 18 brodova, razarača i krstarica koje su pokušale da se probiju kroz Dardanele. Cilj im je bio Istanbul, glavni grad Otomanskog carstva.
Plan Vinstona Čerčila osujetio je mali brod Nusret koji je u vodu, preko moreuza položio 26 podvodnih mina na koje su naišli brodovi protivnika. Armada je pretrpjela veliku štetu zbog čega je posada bila primorana na iskrcavanje na Galipolje, gdje je uslijedila duga bitka koja je odnijela mnoge živote. Ne samo turske, već i australijske, novozelandske...
Nusret je danas privezan u gradskoj marini i takođe je jedna od turističkih atrakcija.
Sto hiljada zlatnih franaka za sat-kulu
Šetnja autentičnim turskim ulicama sa malim zanatskim radnjama koje nude odjeću i tradicionalne slatkiše vodi ka sat-kuli, koja se trenutno restaurira.
Ovo je najstarija sat-kula u gradu. Izgrađena je 1897. godine, za vrijeme vladavine Abduhamida II. Platio ga je italijanski konzul i trgovac, koji je testamentom za tu svrhu ostavio 100.000 zlatnih franaka.
Kula se sastoji od četiri sprata koji se sužavaju, a na posljednjem se nalaze četiri časovnika, na svakoj strani svijeta po jedan.
Ulice se dalje prepliću i vode do Ajnali čaršije, svojevrsnog staromodnog šoping centra u kom se nalazi niz radnji. Tu možete kupiti šareno posuđe, suvenire, tradicionalne turske šolje za čaj, čajnike, posteljine, dekoraciju za kuću, začine...
Za obilazak ove tržnice potrebno je oko sat vremena. Mnoge radnje nude slične, nekad i iste predmete, ali cijene variraju, zbog čega vodiči savjetuju da uvijek prvo osmotrite ponudu, a onda trgujete.
UKUSI MAME
Mediteranska turska kuhinja po mnogo čemu razlikuje se od onoga što mi poznajemo. Raznolikost ukusa, začina i namirnica koje koriste oduševe sve koji se u Turskoj nađu po prvi put.
Kod Turaka ne postoji izreka “manje znači više”. Ručkovi i večere započinju mezom. Ona je karakteristična po tome što nikad ne sadrži mesne proizvode, ali dok probate sve što je ponuđeno vjerovatno ćete već biti siti. Zbog toga je ključ u umjerenosti.
Na trpezi su neizbježni sirevi među kojima je i lokalni ezine sir koji je sličan grčkoj feti. Meza se sastoji od nekoliko salata, svježih i termički obrađenih, i od namaza.
Salata je u njihovoj kuhinji širok pojam. U najjednostavnijoj “sezonskoj salati” pored zelene salate, paradajza i krastavca, naći ćete šargarepu, kukuruz, pasulj...
Patlidžan je, za ovaj kraj, kralj povrća. S bijelim lukom, paradajzom, u jogurtu. Tu je i tarator (tzatziki) salata, salata od artičoka, dinstano povrće, rolnice od raštana, namazi od morske trave, leblebija, špagete od tikvica (u svijetu poznatije kao zudle)...
Nakon što poslije pojedene meze ostanete bez daha domaćini iznose predjelo, koje su uglavom škampi ispečeni na puteru ili pide. Pide su tursko tijesto, razvučeno u oblik sličan krugu ili čamcu, koje može biti pripremljeno s različitim nadjevima.
Oni su uvertira u glavno jelo, ribu ili komad mesa. Glavno jelo služe sa jednostavnim prilogom, a nije neobično da vam osim mesa na tanjiru ne dođe ništa.
Tradicionalni slatkiši poput Hayarbolu, Firin halve (pečena alva), Revani kolača (tvrd kolač sa sirom) sliče onim turskim poslasticama koje imamo priliku da probamo u Crnoj Gori.
Sa orasima, preliveni šerbetom, savršen su način da završite obrok uz šolju jakog crnog čaja koji se pije na litre, u svako doba dana.
Bonus video:
