Nikoga nije briga hoće li opstati buša, zetska žuja…Premije za očuvanje autohtonih (izvornih) vrsta domaćih životinja su niske, a i to malo se dijeli nepravedno, kriju se spiskovi onih koji su dobili novac, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) predsjednik hercegnovske NVO “Buša” Predrag Vujnović.
Sa njim su saglasni uzgajivači autohtone balkanske koze Svetlana Vuković i Ranko Mrvaljević.
“Razočarana sam odnosom nadležnih, živim 3,5 kilometra od Podgorice u Vranićima, a nemam riješeno ni vodosnabdijevanje”, ističe Vuković za CIN-CG”.
Mrvaljević kaže da se premije selektivno daju, pa ih dobijaju samo uzgajivači crvene koze, a zna se da je šarena uvijek bila zastupljena na ovm prostorima.
“Premije su toliko niske da je ostao mali broj koza”, rekao je Mrvaljević za CIN-CG.
Vlasnik farme magaraca u Martinićima Darko Saveljić ima razumijevanja za “državu koja je u ogromnim problemima i gdje je poljoprivreda na koljenima”.
“Nije se ni toliko očekivalo”, rekao je Saveljić odgovarajući na pitanje CIN-CG o visini premija.
Poručuje da uvijek može bolje.
Autohtone vrste domaćih životinja za koje se daju podsticaji iz budžeta su rasa goveda - buša, zatim rase ovaca - žuja, sora, jezersko-pivska pramenka i ljaba, domaća balkanska koza (prioritetno crvene boje) i domaći magarac.
NVO “Buša” se više puta dopisima obraćala Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i upozoravala na nebrigu o autohtonim rasama, zbog čega je, kako kažu, došlo do smanjenja njihovog broja i skoro nestajanja. Sumnjaju da je novac za podršku uzgajivačima godinama dijeljen po “partijskoj preporuci”.
Iz Ministarstva, na čijem je čelu u posljednjih godinu i po Vladimir Joković, odgovaraju da podršku ostvaruju poljoprivrednici koji se “blagovremeno prijave i ispunjavaju kriterijume poziva za dodjelu premija (podsticaja)”, ne odgovarajući precizno na pitanje CIN-CG da li su ove optužbe tačne.
Prema aktuelnom Zakonu o stočarstvu, autohtone rase i sojevi domaćih životinja koje su nastale i gaje se na teritoriji Crne Gore dio su nacionalne biološke baštine i pod posebnom su zaštitom države.
Iz Ministarstva poljoprivrede su rekli da se proteklih godina broj poljoprivrednih proizvođača koji su uzgajali neku od rasa koje se smatraju genetičkim resursom u poljoprivredi kretao oko 30.
“Zavisno od broja zahtjeva i veličine stada, broj grla varira i može se reći da smo do sada u prosjeku podršku dodjeljivali za oko 100 ovaca rase zetska žuja, sora, ljaba i pivska pramenka, 200 grla buše, 60 grla balkanske koze i 60 grla domaćeg magarca”, kazali su.
Premije po grlu za bušu iznosi 150, ovcu pivsku pramenku, soru i ljabu 15 eura, dok je za žuju 50 eura. Premije za koze su 15 eura po grlu, a za magarce 60 eura.
Profesor beogradskog Fakulteta veterinarske medicine Vladimir Dimitrijević upozorava da jednom kada neka rasa ili soj nestane, mogućnosti za njihov povratak su veoma male do nikakve.
“Nešto što je obitavalo i bilo od koristi, ne samo ljudima, stotinama godina nestaje zauvijek. Tako smo mi, kao vrsta, ‘uspjeli’ da nepovratno izbrišemo između deset i 40 odsto rasa i sojeva domaćih životinja sa liste nekada postojećih. Nestanak ovako velikog broja rasa i sojeva domaćih životinja nepovratno i razarajuće utiče na genetičku različitost, kao bazični i neprocenjivi potencijal opstanka populacija domaćih životinja”, kazao je Dimitrijević za CIN-CG.
CIN-CG nije uspio da pronađe uzgajivače ovce - zetske žuje.
Svetlana Vuković ima 80 koza, tzv. balkanike, ali zbog odnosa nadležnih nikada nije tražila premiju.
“Dolazile su savjetodavne službe da broje, testiraju i upišu, na tome se završilo. Niko ne vodi računa o stočarima koji se time odavno bave”, priča Vuković, ističući da se o životinjama brine ona i njen sin, a prethodno su to radili njen suprug i svekar.
Pored koza imaju i ovce, svinje, pčele, vinograde...
Ranko Mrvaljević u blizini Nikšića uzgaja oko 140 koza i smatra da sve balkanike treba da dobiju premiju, jer ih je u Crnoj Gori vrlo malo ostalo.
Premija u Hrvatskoj 400 eura po buši, a u Crnoj Gori svega 150
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, Agrobudžetom za 2023. godinu opredijeljeno je ukupno 100.000 eura za genetičke resurse u poljoprivredi, što obuhvata autohtone rase u stočarstvu i biljnoj proizvodnji. Za iste namjene je 2022. godine bilo opredijeljeno 80.000 eura, odnosno 60.000 u 2021. godini i 40.000 u toku 2020.
“Iznosi se ne opredjeljuju po rasama ili vrstama već za stočarstvo ili biljnu proizvodnju, dok je Agrobudžetom opredijeljen iznos po grlu zavisno od rase. Tako je plaćanje po grlu buše 2020. godine iznosilo 80 eura, dok poljoprivrednici ove godine mogu ostvariti podršku od 150 eura po grlu”, pojasnili su.
Predrag Vujnović navodi da je, na primjer, Hrvatska po grlu buše izdvajala i hiljadu eura, dok nije povećala broj grla. Sada je, kaže, premija u Hrvatskoj 400 eura po grlu, a u Crnoj Gori svega 150 eura.
“Srbija je podigla premiju za buše na 333 eura, s tim što se premije na junad i telad posebno isplaćuju. A mi koji imamo otvorene EU fondove nećemo da podignemo premije”, rekao je i dodao da premije nijesu povećavane posljednje dvije godine.
Smatra da, s obzirom na to da je brojno stanje buše u Crno Gori jako nisko, oko 100 grla i od svih država u okruženju ima najmanje, realno bi bilo da premija bude 200 eura po grlu.
Srbija, prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (UNFAO) od ove godine, ima između 2.000 do 3.000 grla buše i njihov broj raste od 2015. godine.
Na sajtu UNFAO buša je opisana kao mala rasa krave, nesrazmjerne građe:
“Glava joj je svijetla, mala, pravougaonog oblika sa finim rogovima, zakrivljenim nagore. Tijelo je slabo mišićavo sa kratkim, kosim i zašiljenim kukovima. Prinos mlijeka u odnosu na njihovu tjelesnu masu i uslove proizvodnje je zadovoljavajući. Veoma pozitivno reaguje na poboljšane uslove ishrane i njege”.
Hrvatska, prema podacima UNFAO (posljednji za 2022), ima između 3.500-4.000 grla buše i njihov broj takođe raste. Federacija BiH ima 201 grlo buše, pokazuju podaci Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
“Navedeni podaci se odnose na grla koja su u sistemu podsticaja, tj. grla koja su uzgajivači navedenih životinja prijavili za novčane podrške, tako da je njihov broj zasigurno veći jer se svi ne prijavljuju”, kazali su za CIN-CG iz Federalnog Ministarstva poljoprivrede napominjući da se podaci ne odnose na Republiku Srpsku i Distrikt Brčko.
Federalno Ministarstvo je ove godine za izvorne (autohtone) pasmine životinja (domaća buša, domaći magarac, bosanski brdski konj, pas tornjak) izdvojilo oko 165.000 eura.
Subvencije crnogorske Vlade za genetičke resurse za ovu godinu još nijesu dodijeljene, jer, kako je objašnjeno iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, procedura još nije završena. Podrška se daje po podnesenom zahtjevu uz dostavljeno mišljenje ovlašćene naučno-istraživačke institucije, odnosno Biotehničkog instituta u Podgorici.
Iako su subvencije povećane posljednjih godina, uzgajivači nijesu zadovoljni opredijeljenim iznosima, niti onima koji su za to nadležni, odnosno Biotehnički institut koji, kako kažu, godinama upravlja genetskim resursima.
“Čuvaju” domaće sorte 15 godina, a rezultati nikad LoŠiji
U jednom od dopisa Ministarstvu poljoprivrede iz 2021. godine, u koji CIN-CG ima uvid, NVO “Buša” navodi da se projekat očuvanja genetskih resursa sprovodi već 15 godina, a rezultati su gori nego na početku projekta.
“Toliko neodgovoran odnos Ministarstva poljoprivrede i ljudi koji su vodili ovaj dio doveo je do ovako dramatične situacije sa autohtonim rasama u Crnoj Gori. Pojam ‘očuvanje genetskih resursa’ označavao je frazu za neke druge stvari, to je služilo za lov u mutnom”, naveli su iz te NVO.
Dekanica Biotehničkog instituta koji je zadužen za genetske resurse Božidarka Marković nije željela da komentariše navode ove NVO, ali je za CIN-CG rekla da sa dodjelom novca ona nema ništa, “sve je na Ministarstvu poljoprivrede”.
Prema riječima Vujnovića, NVO “Buša” je od Ministarstva tražila spiskove dobitnika premija, jer sumnjaju da se ne dijele pravedno, ali ih nijesu dobili.
CIN-CG je takođe po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, preko platforme NVO MANS, tražio spiskove, ali Ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev.
Iz Ministarstva naglašavaju da poljoprivredni proizvođači, pored plaćanja za autohtone vrste, kao i svi drugi poljoprivrednici koji se bave stočarstvom ostvaruju pravo na osnovnu premiju u stočarstvu, koja je ove godine za goveda 85 eura.
Profesor Vladimir Dimitrijević ukazuje da siromašni dio svijeta veliki dio svojih prihoda (oko 70 odsto) ostvaruje kroz stočarsku proizvodnju, koja se bazira, uglavnom, na uzgoju autohtonih rasa.
“U takvim djelovima svijeta, uzgoj autohtonih rasa ne obezbjeđuje samo hranu, sirovine za odjeću, gradnju, đubrivo, već je i važan dio socijalnog i kulturnog nasljeđa. Takođe, ove autohtone rase imaju veću genetičku različitost koja utiče da su ove životinje prilagodljivije na promjene uslova u kojima se drže, promjenu klime, kao i na nove uzročnike bolesti sa kojima se do tada nisu susretale”, rekao je Dimitrijević.
Kaže da se razlozi za očuvanje autohtonih rasa mogu nabrajati do unedogled.
“Možda je jednostavnije reći da ne postoji niti jedan razlog, bio on etički, socijalni, kulturni, komercijalni, ako hoćete i religijski, da se bogatstvo koje u sebi nose autohtone rase i sojevi domaćih životinja ne sačuva”, poručuje.
Prema podacima koje je CIN-CG dostavio Dimitrijević, prijavljenih odgajivača izvornih rasa u Srbiji trenutno ima oko 1.600. Osim buše, Srbija ima balkanskih magaraca od 500 do 1.000, balkanske koze od 1.000 - 2.000, mangulice (svinja) 2.000 - 4.000... Od ovaca, zastupljeno je osam autohtonih vrsta, a najviše ima sjeničke, između 200.000 i 300.000.
Srbija je, kaže Dmitrijević, za podsticaje za ovu godinu opredijelila nešto preko milion eura.
“Ono što se mora priznati je da do skoro država nije prepoznavala problem i ni na koji način nije podsticala očuvanje genetičkih resursa, a sada tu ipak postoje izvjesni pomaci. Teško da ću lično u potpunosti biti zadovoljan mjerama koje se preduzimaju u cilju očuvanja autohtonih rasa, što zbog obima, obuhvata i selektivnosti, tako i zbog ažurnosti”, poručio je.
Crna Gora je dužna da poštuje međunarodne konvencije
Međunarodna zajednica usvojila je u septembru 2007. godine Globalni akcioni plan za životinjske genetičke resurse, koji se sastoji od 23 strateška prioriteta usmjerena na borbu protiv smanjenja genetičke raznovrsnosti životinja i na održivo korišćenje životinjskih genetičkih resursa.
Crna Gora kao članica UN i zemlja kandidat za članstvo u EU, dužna je na svojoj teritoriji da sprovodi mjere očuvanja i održivog korišćenja genetičkih resursa u skladu sa međunarodnim konvencijama i principima, piše u Agrobudžetu.
Zahvaljujući Saveljiću magarac više nije najugroženiji
Darko Saveljić kaže da je počeo da uzgaja balkanskog magarca prije 8,5 godina.
Magaraca je tada bilo ukupno 150.
“To je postala jedna od najugroženijih vrsta i na stočnoj pijaci se magarac mogao kupiti za 25 eura, a kupovali su ga jedino lovci, za lovačke pse. Nakon 8 godina nije više najugroženija vrsta”, ističe Saveljić.
Dodaje da sada, kako su mu rekli sa Biotehničkog fakulteta, ima ukupno 500-600 magaraca u Crnoj Gori.
“Afirmativno je što postoji Agrobudžet i da su magarci prije pet godina ušli u sistem zaštite. Za magarca koji je reproduktivno zreo bila je premija 50 eura, ali je pitanje hoće li ove godine biti toliko jer se prijavio veliki broj ljudi za premiju”, rekao je Saveljić.
Loša iskustva farmera iz Ulcinja i Nikšića
U razgovoru sa jednim od odgajivača iz Ulcinja predočeno nam je da je zbog loše saradnje i neprofesionalnosti osoba koje su do sada vodile ovu oblast prekinuo svaki vid saradnje i prestao sa gajanjem buša, navodi se u jednom od dopisa NVO Buša Ministarstvu.
“Loš pristup i loš iskustvo imao je i farmer iz Nikšića kojem je osoba zadužena za genetske resurse obišla farmu, evdentirala sva grla koja ispunjavaju kriterijume, uzela ličnu kartu i obećala da će dobiti premiju koju zaslužuje. Poslije par dana se javila i rekla da nema para za premiju za njihovu farmu”.
Iz te NVO ukazuju i da se dešava da nadležni ne priznaju neka grla kao autohtone buše, iako su tipični predstavnici svoje rase (visoke jedan metar), dok neke koje su visine 1,25 metara priznaju i dodjeljuju im premije.
Bonus video:
