Zvanično prvi asiriolog u ovom dijelu Balkana, Baranin dr Filip Vukosavović (44) spada u najelitnije svjetske stručnjaka iz oblasti drevnog prava, a u svom bogatoj biografiji ima upisano i da je prvi Crnogorac koji je imenovan za direktora već dva muzeja u Izraelu.
Ekspert je za izučavanje kulture, jezika, istorije i prava zemalja Bliskog istoka.
U naučnim krugovima je prepoznat i po tome što izučava drevne jezike, stare i preko 4.000 godina.
Serijom izložbi, članaka u stručnoj periodici, naučnih otkrića, te arheološkim i istorijskim istraživanjima, Vukosavović se profilisao u jednog od vodećih svjetskih poznavalaca civilizacije bliskoistočnih zemalja.
Avgustovski odmor Vukosavović je sa suprugom i kćerkom proveo u zavičaju, a već sada je u Haifi, gdje je direktor Pomorskog muzeja koji je preuzeo lani.
Do tada, punih sedam godina bio je direktor i glavni kustos Muzeja biblijskih zemalja u Jerusalimu, u kojem je na poziciji pomoćnika direktora ranije proveo četiri godine. Za to, u naučnim krugovima svetog grada prestižno radno mjesto, preporučila ga je i doktorska disertacija na Hebrejskom univerzitetu o najstarijim zakonodavnim tekstovima svjetske istorije, pisanim klinastim pismom na sumerskom jeziku.
“Do ovog mjesta sam došao zbog ambicije da napredujem u životu i ostavim lični pečat. Jako mnogo sam radio i učio, što me je i dovelo do nivoa da, iako stranac, postanem direktor i kustos. Izraelci veoma cijene nivo obrazovanja, ako mogu da im dam više nego drugi ljudi, dobijam to mjesto. Nažalost, nije svugdje tako. Kao glavni kurator ovog Muzeja pravio sam brojne istorijske, arheološke i religijske postavke. Samo je izložba o vavilonskom izgnanstvu u VI vijeku prije nove ere privukla preko 200.000 posjetilaca. Što više učim, više i shvatam koliko malo znam i zato se stalno usavršavam. Ovaj posao koji radim sa ljubavlju, otvara mi oči i širi vidike", priča Vukosavović, inače sin čuvenog crmničkog narodnog heroja i revolucionara generala Raška Vukosavovića.
Njegova uska specijalnost je pravni dio istorije - proučavanje najranijih zakonodavstava.
U svijet prava uvela ga je diploma beogradskog Pravnog fakulteta 1998, a potom slijede mastersi na Gordon Konvel teološkom seminaru u Bostonu u SAD-u iz oblasti Starog zavjeta i istorije Bliskog istoka, te na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu iz oblasti asiriologije, gdje je i doktorirao 2010, i sada je u zvanju gostujućeg predavača.
Na pitanje „Vijesti“ - kako je izvorni pravnik prešao u istoričare, Vukosavović je ukazao da je on i dalje pravnik: “Samo u drevnom pravu”.
“Kada sam nakon diplomiranja u Beogradu otišao u SAD, vidio sam da mi ovdašnje pravo tamo neće mnogo pomoći i počeo sam da izučavam istoriju drevnog prava. Jedna stvar me je vodila ka drugoj, sticao sam sve više znanja, danas sam dosta na terenu, na arheološkim iskopavanjima, u posjetama drugim muzejima i institucijama, posjećujem kolekcionare”, kaže Vukosavović.
U svijet drevnih jezika ušao je na magistarskim studijama u Bostonu gdje je učio starohebrejski, ugaritski i aramejski.
Kroz ove jezike je lakše spoznao istoriju i kulturu kolijevke civilizacija - Bliskog istoka.
“Relevantno za izučavanje istorije je poklapanje istorijskih nalaza sa tekstovima iz tog perioda, bili to tekstovi iz Biblije i Kur’ana, ili nereligijski tekstovi na klinastom pismu. Kad sam spremao doktorat, jedan poznat, no ne baš najbolje protumačeni tekst koji sam našao u arhivi Univerziteta Kornel, uspio sam da pročitam na pravi način i tako rekonstruisao dio pravne istorije od prije 4000 godina za koji do danas nismo znali da se razvija u tom smjeru”, ukazuje sagovornik “Vijesti”.
Napominje da na višegodišnjem naučnom putu nije imao veze ni u Izraelu ni u Americi, već da se afirmisao isključivo zahvaljujući uloženom trudu, na koji je danas pored porodice i najponosniji. Ističe i veliku zahvalnost profesoru Petru Kuzmiću koji ga je podstakao i pomogao da pođe u SAD.
“Mnogo radim i ne očekuem da mi iko nešto da, ipak sam Crnogorac, radim za svoju familiju i time sam jako ponosan. Na pozicijama na kojima sam bio angažovan, bilo je pritisaka sa strane, ali oni kod mene ne prolaze, jer ne dam svoj akademski integritet nikome i neću ga ugroziti ni politikom, ni vjerom”.
Vukosavović je povremeni učesnik radio i TV emisija u Izraelu i gost medijskih kuća kao što su BBC i Rojters.
U Haifi, Vukosavović je naišao na nove naučne izazove- pomorsku istoriju Mediterana, od Turske, preko Sirije, Izraela, Libana i Egipta, sa obimnim izučavanjem pomorske arheologije “koja je potpuno drugačija od one kojom sam se bavio u Jerusalimu”.
U javnim istupima, ne krije zgražavanje zbog rezultata destrukcije u aktuelnim bliskoistočnim ratnim sukobima koji prijete da sa lica Zemlje potpuno izbirišu više slojeva najranije istorije čovječanstva. Vukosavović napominje da je kolijevka civilizacije u Mesopotamiji, na području današnjeg Iraka, danas u totalnom rasulu.
"Kada sam vidio satelitski snimak srušenog hrama u Palmiri i kada su me zamolili da o tome napišem tekst za jedan izraelski časopis, bio sam toliko potrešen da sam skoro zaplakao. Zapisao sam da je još jedan čudesan primjer ljudske kreativnosti i ljepote nestao zauvijek. Slomljeno i oštećeno se može popraviti, čak se i uništeno može obnoviti, ali, ono što je obrisano sa lica Zemlje, to je otišlo nepovratno. Ekstremisti uništavaju sve osim onog u šta oni vjeruju, čak i kada su svjesni da je ono civilizacijsko što ruše u vezi i sa njima samima. Tu nema svijesti da se stanje od prije dva milenijuma nikako ne može vratiti. U tom regionu je velika količina mržnje i netolerancije, koja me mnogo podsjeća na bivšu Jugoslaviju. Sva se ta situacija reflektuje i na Izrael, gdje često stižu rakete iz Sirije i nemiri", dodaje Vukosavović.
Podsjetivši da su na području današnjeg Iraka nastali prvo pismo, prvi sud, prve cigle, prva škola i zakonodavstvo, prvi izumi za navodnjavanje… on je dodao da artefakti koji svjedoče o tim nasljeđima Mesopotamije od prije četiri i po milenijuma danas pred očima svijeta nestaju munjevitom brzinom. Iz ugla naučnog radnika i građanina Izraela, kaže, ovakvo bezumlje i krize “nešto su zastrašujuće i besciljno, što nikome ne može donijeti dobro”.
"U hebrejskom jeziku riječ eres znači kolijevka, a heres uništavanje. U toj igri riječi krije se slika onoga što se na Bliskom istoku dešava danas - sistematskog brisanja svih tekovina civilizacije od strane različitih fundamentalističkih grupa. U Mosulu su bušilicama i eksplozivom razarane drevne zgrade, hramovi, palate, a isti užas je zadesio i Palmiru. Zato više nikome nije bitno da li je neko musliman ili hrišćanin, ili Jevrej, svi na Bliskom istoku zajedno patimo zbog uništavanja ove stare civilizacije, kolijevke naroda i jezika", zaključio je Vukosavović.
Crna Gora je u srcu mom
Sagovornik “Vijesti” kaže da ne krije da bi svoja znanja rado prenio studentima u Crnoj Gori.
“Crna Gora je u mom srcu i bio bih presrećan da svojim znanjem doprinesem našoj zemlji. Smatram da su moja znanja istorije prava, arheologije i razvoja civilizacija Bliskog istoka aplikativna i u Crnoj Gori i da to treba da se i ovdje uči”, rekao je Vukosavović.
Pronašao nedostajuću tablicu množenja
“Odavno se znalo da postoji određen broj tablica množenja, ali, nedostajala je jedna. Nju sam pronašao u privatnoj kolekciji prijatelja koji me zamolio da pregledam njegove spise, prilikom prelistavanja desetina ne toliko istorijski vrijednih zapisa na klinastom pismu. Ta jedna nedostajuća i pronađena tablica ispunila je prazninu u istoriji i donijela radost naučnom svijetu”, kaže Vukosavović.
Bonus video:
