Velimirović: U slučaju Lakićević Đuranović došlo do zloupotrebe iz krajnje ličnih i moralno sumnjivih razloga

Advokat Goran Velimirović reagovao je na tekst "Nije plagijat ako nije 'duhovna tvorevina'" objavljen na portalu Vijesti.

Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:

Civilni sektor, prvenstveno nevladine organizacije i nezavisni mediji u svakom društvu imaju primarnu ulogu da ukazuju na društvene anomalije, te da budu korektori društvenih procesa, koji ukazuju na nezakonit ili nesavjestan rad državnih organa. Oni su dakle zaštitnici građana i društva od nepravde kad zataje sve druge institucije.

A šta se dešava kada se NVO sektor i mediji umjesto navedenog pretvore u progonitelje pojedinaca koji im se sticajem raznih okolnosti nađu na udaru, svjedočim evo tri godine učestvujući u krivičnom postupku protiv prof. dr. Bojane Lakićević Đuranović kao njen branilac. Naime, ovaj postupak je inicirala NVO CGO i njena direktorka Daliborka Uljarević. Njihovo podnošenje krivične prijave bi bilo potpuno u skladu sa svrhom rada NVO sektora da nije došlo do nevjerovatne zloupotrebe ovog slučaja iz krajnje ličnih i moralno sumnjivih razloga. Dobijanje grantova za slučajeve zaštite intelektualne svojine i lični sukob i animozitet prema okrivljenoj profesorici nisu smjeli biti razlog za nevjerovatnu medijsku satanizaciju iste, niti za nezapamćen pritisak na rad suda u ovom predmetu.

Direktorka Daliborka Uljarević i njeni saradnici su od početka ovog postupka, pa zaključno sa današnjom tekstom na koji reagujemo, dali medijima koji su ih štedro podržali u ovome, više desetina izjava kojima su targetirali okrivljenu kao najvećeg kriminalca, istovremeno vršeći nezapamćen pritisak na postupanje suda krajnje navijački, oštro ga kritikujući za svaku procesnu odluku koja nije bila po njihovoj volji. Blizu stotinu novinskih članaka i oko dvadeset naslovnica sa sve slikom okrivljene profesorice (više nego što je u tom periodu bilo tekstova o vođama oba narko kartela) je bilo proizvod njihove strasne želje da profesorica bude osuđena. Tako su se, krajnje uobičajne procesne situacije, kao što je ponovljeno dostavljanje poziva pretvarale u tekstove sa naslovom “Ko krije profesoricu“, “Locirana profesorica““. Ovdje nemamo prostora za navođenje svih izjava CGO aktivistkinja usmjerenih na rad suda ali ih je bilo u tolikom broju da je odbrana u završnoj riječi istakla da će se lako izboriti sa pravnim optužbama ali da sumnja da će se sud izboriti sa medijskim pritiskom. I sada kada je Viši sud ukinuo presudu kojom je okrivljena osuđena na kaznu od 2.500 eura, usvojivši navode naše odbrane, iz CGO-a se promptno oglašavaju da komentarišu istu, upućujući ko zna po koji put uputstva sudu kako da postupa u predmetu, da optuženu ponovo treba oglasiti krivom etc. etc.

Posebno je impresivan njihov stav da su u presudi Višeg suda „date neobične instrukcije Osnovnom sudu, koje otvaraju pitanje namjere, jer nose ograničavajuće elemente za dalji postupak“. Pored pravnog neznanja (jer instrukcije Višeg suda ne ograničavaju niži sud da izvodi bilo koji drugi dokaz po svom nahođenju) isti ukazuje i na njihovu spremnost pravljenja insinuacija, jer riječi “koje otvaraju pitanje namjere“ bez završetka misaone cjeline, kakva namjera je u pitanju, indirektno ostavljaju mogućnost da čitalac zaključi da se radi i o nečasnim namjerama postupajućih sudija. Jednom riječju, za CGO ne postoji ništa čemu neće pribjeći samo da se domognu “skalpa“ okrivljene, pa i na način diskreditacije sudija i presuda Višeg suda. A presudom Višeg suda je nedvosmisleno, jasno i logično objašnjeno da se korišćenje teksta, čijeg 85% sadržaja čine citati sudske prakse Evropskog suda pravde (koje svako može naći na sajtu tog suda – lexeuropa.eu) i citati iz naučne literature u toj oblasti, ne može smatrati plagijatom jer su ti citati u javnoj upotrebi i svako ih može koristiti. A ovdje ih je koristila profesorica koja je upravo tim citatima i tom praksom učila svog studenta i usmjeravala ga kako da koncipira i napiše svoj specijalistički rad.

I na kraju, a pri tom znajući da je ovaj posao uzaludan, jer je medijsko satanizovanje već završeno i stvorenu sliku ne može popraviti ni oslobađajuća presuda koja je izvjesna, koristim priliku da kažem par riječi o žrtvi ove NVO - medijske hajke. Profesorica Bojana Lakićević je kao najmlađa u svojoj generaciji završila magistarske i doktorske studije na državnom Pravnom fakultetu u Beogradu, oba sa prosječnom ocjenom 10,00 i jedan je od najistaknutijih stručnjaka za pravo Evropske Unije (zaista je trebalo bit maštovit pa takvu osobu teretiti da prepisuje od svog studenta, kojem je uz to i mentor na tom radu). Na ličnoj ravni radi se o mladoj ženi, samohranoj majci djeteta od osam godina koja potiče iz porodice uglednih pravnika i ljekara, a koja je ovakvom hajkom stigmatizovana u društvu, tri godine suspendovana sa posla, koja zbog svega toga doživljava pravu ljudsku dramu i kojoj i kada bude oslobođena niko ne može nadoknaditi narušeni ugled u akademskoj zajednici i društvu.

U konačnom, stoji moja molba medijskim poslenicima i aktivistima NVO sektora, koji u najvećoj mjeri rade častan i jako važan društveni posao, da imaju u vidu ovaj slučaj kao opomenu da i u njihovom poslu može doći do zloupotreba, a kada oni, kao zaštitnici, postanu progonitelji, odbrane nema.