Pogled dolje, držanje telefona u rukama, nezainteresovanost, ne vide šta se dešava sa drugom ili drugaricom, da li im nešto treba. Samo fokus na sebe, svoje potrebe i telefone... tako su, prema riječima Jelene Doknić, profesorice engleskog jezika u Osnovnoj školi “Ratko Žarić” u Nikšiću, izgledali odmori do 1. novembra.
Mjesec dana kasnije situacija je potpuno drugačija, ne samo na odmorima, nego i u učionici.
“Na velikim odmorima dolazi do druženja, priče, smijeha, šale, kao što je nekad bilo. Zdravija je atmosfera u školi, djeca se više druže, pričaju sa drugima i ono što je meni novo je da se opet obraćaju nastavnicima za bilo koju vrstu pomoći”, kaže Doknić.
Od 1. novembra u toj školi počela je da se primjenjuje odluka Školskog odbora, donesena na predlog Savjeta roditelja, da se ograniči upotreba mobilnih telefona u prostorijama škole i školskom dvorištu tokom časova, malih i velikih odmora. Ukoliko učenik donese telefon u školu, on mora da bude isključen, a ako zbog zdravstvenih razloga ili neke druge potrebe treba da se javi roditelju, to može uraditi uz saglasnost i odobrenje predmetnog ili dežurnog nastavnika.
“Bilo je nekoliko učenika koji nijesu mogli tako brzo da isprate ograničenje pa su razredne starješine pričale sa njima, objašnjavale im, tako da se vrlo brzo i to riješilo. Roditeljima je drago što je takva odluka donesena i uglavnom su zadovoljni. Čini mi se da ovom odlukom i oni dobijaju mogućnost da budu malo veći kreatori slobodnog vremena svoje djece. Mislim da će ovo zaživjeti i u drugim školama i da će biti sasvim normalno da je škola za učenje, druženje, fokusiranost na nastavu”, kazala je Doknić.
Sve češće se čuju komentari nastavnika i roditelja u školama u Crnoj Gori gdje je upotreba mobilnih telefona ograničena, da se mnogo toga promijenilo, da je živa riječ ponovo aktuelna, da je pažnja učenika na časovima daleko bolja, da učenici kvalitetnije provode slobodno vrijeme između časova i da se smanjila socijalna distanca i otuđenost. Ponovo su drug i drugarica bitniji od mobilnog telefona.
“Mnogo više komuniciramo, družimo se i mnogo je više prisutna živa riječ. Svi smo prije na velikim odmorima bili u svom svijetu, sa telefonima u rukama i nijesmo komunicirali, niti primjećivali da li nekome treba pomoć, pažnja”, iskren je Bogdan Kostić, učenik devetog razreda.
Iako njemu pažnja tokom nastave nikada nije bila problem, s obzirom da od prvog osnovne zna samo za petice, ističe da su sada drugari više skoncentrisani na gradivo koje im nastavnici predaju, pa očekuje i da će rezultati biti bolji.
“Mobilni telefon imam od četvrtog razreda i do sada sam ga uvijek donosio u školu. U početku je bilo malo čudno i falio nam je telefon, ali sada smo se navikli. Nekima je i ljepše bez telefona”, kaže Bogdan i dodaje da kući ne nadoknađuje to što u školi ne koristi telefon.
I njegova dvije godine mlađa drugarica Sofija Božović, koja je jednako uspješna kao i Bogdan, ističe da je upotreba mobilnih telefona u školi toliko smanjila međusobnu komunikaciju među učenicima, kao i druženje, da je to bilo prevršilo svaku mjeru.
“Roditelji se baš i nijesu slagali da dobijem mobilni telefon, ali pošto imam puno obaveza trebao mi je da bi me mogli dobiti, tako da mi je kupljen prošle godine. Bilo je u početku svima nama neobično bez telefona, posebno učenicima koji su sve vrijeme provodili na društvenim mrežama. Međutim, brzo smo se navikli”, kaže Sofija.
Njoj, kako kaže, mobilni telefon, osim za pozive i dopisivanja, služi i za nastavni proces.
“Imamo dosta domaćih zadataka gdje treba nešto da istražimo, da pogledamo neki online čas, tako da mobilni telefon kući i za to dobro dođe”, istakla je Sofija.
Grupa učenika priznaje da im je telefon u školi najviše koristio da vide koliko je do kraja časa i da su od 1. novembra, umjesto telefona počeli da nose sat.
Zlatiji Minić Pejaković nastavu pohađa troje djece. Odluka o ograničenju upotrebe mobilnih telefona je obradovala, jer smatra da djeca u školi treba da se obrazuju i druže.
“Znamo koliko danas mobilni telefoni ometaju ne samo nastavu, nego cjelodnevno funkcionisanje. Zastupljeno je i digitalno nasilje. Desi se da djeca snimaju jedni druge, da snimaju profesore. Mislim da je ova odluka na mjestu i da bi trebalo da se i druge škole ugledaju. Koncentracija i pažnja djece je veća, bolje prate nastavu, samim tim su rasterećeniji i profesori”, ističe Minić Pejaković.
Smatra da bi možda resorno ministarstvo trebalo da razmislli da ograničenje upotrebe mobilnih telefona bude preporuka za sve škole.
“Ne vidim razlog zašto bi učenici koristili mobilne telefone u školi. Mogu samo da ih ometaju i da im odvlače pažnju od nastave”.
Istraživanje OEBS-a krajem prošle godine je pokazalo da djeca u Crnoj Gori čak devet sati dnevno provedu uz telefon ili tablet, a vikendom i duže.
Gimnazija “Slobodan Škerović” je prva u Crnoj Gori uvela ograničenje upotrebe mobilnih u školi. U regionu sve veći broj vaspitno-obrazovnih ustanova zabranjuje njihovu upotrebu. Francuska, Italija, Belgija, Španija i Portugal, zabranili su upotrebu mobilnih telefona u školama, od naredne godine ni školarci Holanđani neće moći da unesu telefone, tablet kompjutere i pametne satove, a zabranu je najavila i Finska.
Na zabranu mobilnih telefona u školama nedavno je pozvao i UNESCO, Agencija Ujedinjenih nacija za obrazovanje nauku i kulturu, u čijem izvještaju stoji da “postoje dokazi da pretjerana upotreba mobilnih telefona smanjuje obrazovni učinak i da previše vremena za ekranom može da ima negativne efekte na emocionalnu stabilnost djece”.
Na osnovu analize 200 obrazovnih sistema širom svijeta, UNESCO je procijenio da je svaka šesta država u svijetu zabranila pametne telefone u školama ili kroz zakone ili kroz pravilnike.
Bonus video:
