Maksim Lutovac, preminuo je juče u Baru, u 88. godini života, okružen porodicom.
Lutovca će Bar i šira javnost pamtiti prvo kao direktora barske Gimnazije, na čijem je čelu bio punih 28 godina, i u kojoj je ostavio neizbrisiv trag. Za svoj društveni angažman i dostignuća nagrađen je 1983. i najvećom opštinskom nagradom “24. novembar”.
Prvak Crne Gore u šahu 1963. i nacionalni šahovski majstor, autor je knjiga „Šahovski vijenac“ koju je legendarni jugoslovenski šahista Svetozar Gligorić nazvao Biblijom šaha, a čiji su djelovi objavljani i u "Vijestima".
Autor je djela “Sozina”, “Crno bijela polja”, „Vrtovi drevne igre“, “Balada o Vladimiru” i „Bar – grad feniks“. Njegova knjiga “Crnogorski šah E 4”, iz 1984. prva je štampana knjiga o crnogorskom šahu za pet vjekova, od “Oktoiha”. Porijeklom je iz Dapsiće, sela kod Berana, i često ga je nazivao najljepšim krajem Crne Gore.
U njegovu čast organizovane su književne večeri na lokalnom "Barskom ljetopisu".
Maksim će nedostajti ne samo svojoj porodici već generacijama Barana, svojim đacima i sugrađanima, šahistima, kolegama koji se već od njega opraštaju na društvenim mrežama i dijele uspomene koje su dijelili sa "direktorom", kako ga je većina Barana zvala.
Porodica prima saučešće danas i sjutra u kapeli u Baru, nakon čega će biti sahranjem na barskom gradskom groblju.
Bonus video:
