Orlovi bradani, kraljevski orlovi, bjeloglavi i crni supovi, bijele kanje, ptice su kojih više od 20 godina nema u Crnoj Gori. Razlog su kontinuirano ubijanje i posredno trovanje, kaže Jovana Janjušević iz Centra zaštitu i proučavanje ptica (CZIP).
Iako nisu planski trovani, lešinari su u Crnoj Gori stradali hraneći se otrovanim strvinama namijenjenim vukovima. Poražavajuća činjenica je da su te ptice zaštićene vrste i njihovo, ne samo ubijanje, već i uznemiravanje, je kažnjivo zakonom.
"Uspjeli smo da ‘istrijebimo’ deset vrsta gnjezdarica, inače globalno ugroženih grabljivica i lešinara. To što orlovi bradani, krstaši, supovi... preko 20 godina ne gnijezde u Crnoj Gori govori u prilog činjenici koliko je zaštita u praksi u koliziji sa onom na papiru. Koliko štitimo nebo i šume najbolje svjedoči činjenica da su nas čak i rode zaobilazile duže od jednog vijeka, da bi i sada stidljivo dolazile, dok ih u Makedoniji ima preko hiljadu“, kazala je „Vijestima“ Janjušević.
Kako na nebu, brojne vrste su ugrožene i na zemlji. I u vodi.
Marko Marković (24) iz Kotora prošle sedmice je osumnjičen da je usmrtio morsku kornjaču. Policiji je rekao da je životinju ubio u samoodbrani, da nije znao da je u pitanju zaštićena vrsta i da je nije ubio u cilju sticanja dobiti. Uginula morska kornjača sa omčom oko vrata prizor je sa Slovenske plaže u Budvi, prije tri godine.
U Boki je ovih dana viđen delfin kojem je harpun zabijen u repnom peraju. Delfini su takođe na listi zaštićenih vrsta... Kupači i turisti hvataju zaštićene morske konjiće - kao suvenir. Ko ne bi sam ulovio, suvenir sušenog morskog konjića premazanog lakom, mogao je da kupi na tezgama širom crnogorske obale. Kupači često sakupljaju i palasture, najveće školjke u Sredozemnom moru, koje mogu narasti i preko metra.
Ugostitelji ne odustaju ni od ponude prstaca, iako su njihovo sakupljanje, prodaja i konzumiranje, zabranjeni.
"To je jestiva školjka i, iako zaštićena, vadi se iz mora tako što se čekićem razbija stijena i školjka vadi iz rupe u kojoj je rasla. To razbijanje stijena uništava kompletno mikrostanište i povlači za sobom čitav niz posljedica, tako da sada imamo veći dio crnogorske stjenovite obale u potpunosti ‘otučen' i osiromašen“, kazala je Vesna Mačić iz Instituta za biologiju mora.
Nerijetko ribolovci hvataju i prodaju primjerke riba ispod propisanog minimuma dimenzija, hvataju se i vrste koje bi trebalo pustiti...
"Ovo važi za 24 vrste hrskavičavih riba, uglavnom ajkula i raža, koje su rijetke i zaštićene, jer kasno doživljavaju polnu zrelost tako da pritisak prekomjernog izlova na njih ima posebno izražen negativni efekat“, kaže Mačić.
Iz mora je, osim svih morskih kornjača, delfina, zabranjen izlov kitova, morske medvedice... Čovjek na populaciju morske populacije utiče na mnogo različitih načina, ali je fizički uticaj, prema riječima Mačić, dominantan.
"Radovi na obali, nasipanje plaža, izgradnja pristaništa kada se neki materijal nasipa u more fizički uništava organizme koji su se našli na tom morskom dnu. Kada se završi izgradnja određene infrastrukture na obali, to stanište je u potpunosti izmijenjeno i neodgovarajuće za organizme koji su se tu ranije nalazili“, kazala je ona „Vijestima“.
Fizički uticaj je i sidrenje jahti koje sidrima iščupaju djelove morske trave, polome palasture i druge školjke, korale, sunđere...
U cilju smanjenja tog uticaja, objašnjava Mačić, prave se tzv. ekološke bove, tj. privezišta koja zamjenjuju sidrenje. U Crnoj Gori su, dodaje ona, takve ekperimentalne bove radili iz NVO sektora, ali je taj segment, kaže Mačić, „pravno prilično nedefinisan“.
Vodeni organizmi su u Crnoj Gori zaštićeni Naredbom o lovostaju uzrasnih klasa i riba i drugih morskih organizama iz 2015, te Rješenjem o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta iz 2006. Tim dokumentom su zaštićene i druge biljne i životinjske vrste, pa se na listi, pored morskih, nalaze i šumske i druge vrste kornjača, flamingosi, galebovi, slijepi miševi. Zaštićene su i visibaba, ljubičica, runolist, majčina dušica, lincura, molika, munika. Među životinjama, to su blavor, livadski gušter, kukavica, ćuk, mala sova, gradska i seoska lasta, čavka, gavran, domaći vrabac, štiglić...
Bivši direktor Nacionalnog parka "Prokletije“, danas stručni saradnik za rad sa lokalnom zajednicom, Enes Drešković, kaže da su „zaštićene vrste najugroženije od onih koji treba i moraju da ih čuvaju“.
"Godinama su lovočuvari, lugari, rendžeri, pa i inspektori, bili ti koji 'čuvaju krivolovce', po principu unutra ne može ući niko 'samo oni koje oni puste'. A onda oni unutra, pa i u zaštićenim prostorima, biraju i ciljaju ‘sa glave', pogotovo endemične vrste i često one skupocjene za prodaju. Tokom perioda koji je za nama, zaštićene vrste su u Cnoj Gori bile i najugroženije i najtraženije, i o tome nabolje govori njihova brojnost“, kazao je on „Vijestima“.
Koliko je slučajeva ugrožavanja zaštićenih vrsta - u ekološkoj inspekciji ne znaju, jer ne posjeduju takvu bazu.
"Godišnje se prave tipski izvještaji po oblastima zaštite prirode, dakle, ne po zaštićenim vrstama. Zbog malog broja inspektora, a povećanog obima posla, neizvodljivo je sumiranje prijavljenih slučajeva ugrožavanja zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta u posljednjih pet godina“, kazali su "Vijestima“ iz Uprave za inspekcijske poslove.
Dodaju da je bilo "sporadičnih slučajeva ugrožavanja zaštićenih vrsta“.
"U nekim slučajevima nije moglo biti utvrđeno činjenično stanje , npr. kada su životinje izbacane iz mora u fazi truljenja, kada ni ekološka inspekcija, ni veterinari, kao ni Institut za biologiju mora nisu mogli utvrditi uzrok smrti. Ekološka inspekcija je, odmah po saznanju za takve slučajeve reagovala, a ukoliko je bio poznat počinilac, podnosila je prekršajne i krivične prijave protiv počinilaca nakon utvrđivanja činjeničnog stanja i dokaza. Dalje procesuiranje i određivanje visine kazni je u nadležnosti sudova“.
Kako bi spriječila ugrožavanje biljnih i životinjskih vrsta, ekološka inspekcija, kako navode, preventivno djeluje i upozorava građane. Edukacija u pogledu zaštićenih vrsta se, kako su kazali, stiče kroz obrazovni sistem. Za informisanje i edukaciju javnosti zadužene su specijalizovane institucije za zaštićene vrste, poput nacionalnih parkova, muzeja, Agencije za zaštitu životne sredine, Instituta za biologiju mora...
Samo nekoliko dana prije nego je Marković u Stolivu usmrtio morsku kornjaču, iz Instituta za biologiju mora su informisali javnost o njenoj pojavi vodama Bokokotorskog zaliva, uz apel građanima da, ukoliko je primijete, životinju ne diraju. Markoviću, protiv kojeg je podnijeta krivična prijava, prijeti kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Janjušević iz CZIP-a podsjeća da je, međutim, u dosadašnjoj praksi protiv ugrožavanja zaštićenih vrsta, kaznena politika obeshrabrujuća.
"Kaznena politika izostaje... Nemamo niti jedan primjer koji bi ukazao da i druga bića osim čovjeka imaju pravo na pravdu", kazala je ona.
Mačić vjeruje da nekad i osuda javnosti može biti dovoljna kazna za one koji ugrožavaju zaštićene vrste.
"Raduje me veliki broj komentara koji osuđuju ubijanje zaštićenih životinja i smatram da već to možda može biti dovoljno velika kazna i nauk za prekršioce. Ipak, ima još puno toga što moramo uraditi, da bismo zaista bili ekološka država, prije svega za našu dobrobit"...
Otpadne vode i zagađenje su smrt za život u moru
Na zaštićene, kao i na druge vrste, čovjek utiče i zagađenjem. Velika količina organske materije u more dospije preko otpadnih voda.
Razgrađene organske materije u moru predstavljaju hranu za planktonske organizme, plankton se tada prenamnožava, pa dolazi do tzv. „cvjetanja“, odnosno promjene boje mora. Kako planktonski organizmi kratko žive, kada uginu, oni padaju na dno. Velika koncentracija planktona smanjuje količinu svjetlosti, koja dopire do morskog dna i to negativno utiče i na morske trave, kojima je svjetlost neophodna za proces fotosinteze i za oslobađanje kiseonika. „Zbog zamućenosti vode na ovaj način, ali i zbog radova na obali, smanjuje se dubina do koje se prostiru morske trave, jer u veće dubine ne prodire neophodan minimum svjetlosti za njihov opstanak“, objašnjava Mačić.
Delfine i kornjače ubijaju i napuštene ribarske mreže
Prijetnja morskim kornjačama i delfinima, osim harpuna i trozubaca, su i mreže, vrše, parangale, udice... Iako nisu planiran ulov, te životinje se često uhvate u te zamke i, ako duže ostanu upetljane pod vodom, pošto su u pitanju životinje koje povremeno izlaze na površinu kako bi udahnule vazduh, uguše se.
Iako odbačene, po morski svijet su štetne i napuštene mreže u moru, u koje se životinje često upletu i u njima uginu.
Stanište uništava i ubijanje ribe dinamitom, što je problem izražen godinama na crnogorskom primorju...
Galerija
Bonus video:
