Već sedam godina dolazim u Dnevni centar 'Defendologija' i ovdje sam počela da dolazim kada sam bila mala. Drago mi je što Dnevni centar postoji jer imamo jedno sigurno mjesto za djecu gdje se svi lijepo osjećamo. Zahvaljujući radionicama koje ovdje postoje svi znaju da lijepo slikam, a ja sam naučila dosta toga. Baš bih bila tužna da Defendologija centar ne postoji, kaže šesnaestogodišnja tinejdžerka kojoj je nikšićki Dnevni centar za djecu i porodicu „Defendologija“ kao drugi dom.
Korisnici Centra su uglavnom djeca i porodice ugrožene prosjačenjem, ali i oni koji su u riziku da to postanu, kao i djeca sa problemom u ponašanju, a najveći broj njih je iz romsko-egipćanske zajednice. Ima i onih kojima zaposleni u Dnevnom centru pomažu kada „zaškripi“ oko domaćih zadataka, jer su im roditelji nepismeni, pa je pomoć, čak i odličnim učenicima ponekad potrebna.
„Odličan sam đak, ali mi nekad treba pomoć oko domaćih zadataka. I ne samo to. Kad nijesam raspoložena ovdje se uvijek raspoložim, jer je ovdje uvijek zabavno. Svi su dobri za mene i žao bi mi bilo da ovog centra nema. Ne dolazim ja ovdje jer nemam kuću, niti zato što nemam da jedem i da pijem, nego ovdje volim da dođem zbog učenja, druženja, zabave, plesa“, kaže desetogodišnja pametnica na čije školske uspjehe su svi u Defendologija centru ponosni.
„Treba uvijek da pomažemo jedni drugima, a ne da se psuje i da se govore ružne riječi. Ovdje dolazim već dvije godine i to kad završim sa časovima u školi, jer škola nam treba i uvijek će nam trebati. Obrazovanje je najvažnije. Samo tako ćemo sjutra moći naći posao“.
Da nema Defendologija centra „djeca ulice“, kako zovu malene prosjake, često ne bi imala šta da pojedu i obuku, gdje da se okupaju, sklone. Znaju to najbolje pripadnici romsko-egipćanske populacije čija djeca, njih od 30 do 40 povremeno, a petnaestak konstatno, sa ispruženim dlanom pokušavaju da porodici obezbijede parče hljeba.
„Mora da prosi jer nema od čega da živi. Četvoro mojih prosi, od 9 do 13 godina. Ja što nađem, flaše, boce, željezo, bakar, skupljam mjesec dana da kupim džak brašna, nešto za higijenu i to je to. Teško živimo, a niko ne vodi računa o meni i mojoj familiji. Kidali su nam i struju, više puta sam išao u zatvor jer su me kažnjavali jer djeca prose, a nisam imao da platim kaznu. Prose, jer moraju. Glad ne da da se uči i pamti ništa“, kaže N. B.
Zbog toga je srećan što postoji Defendologija centar jer, kako ističe, tu imaju sigurna dva obroka, ali i više od toga.
„Znaju djeca da čitaju i pišu, ono što ne znaju, dođu u Defendologiju i nauče. Dobijaju kulturu, uče da budu fina. Da nije ovog centra, bilo bi još gore“.
Defendologija centar, jedini takve vrste u Crnoj Gori, godinama pokušava da djecu skloni s ulice, a njihovim roditeljima bude podrška. Licenciran je kao Dnevni boravak za djecu i mlade s problemima u ponašanju.
„Nas je šestoro zaposlenih, a broj djece koja dolaze je veliki, njih 223, stalno ili povremeno. Tu je i 150 roditelja kojima pomažemo kad god je pomoć potrebna, a to je gotovo svakodnevno – pišemo dopise u njihovo ime, povezujemo ih sa institucijama, organizujemo psihološke radionice za njih, materijalne donacije”, kaže direktorica Defendologija centra, Jelena Milić.
Posebnu pažnju posvećuju djeci koja prose pokušavajući da ih sklone sa ulice.
“Trenutno ih je 15. konstantno na ulici, dok ostala djeca prose petkom i subotom. Zabrinjavajuće je da su jako mala djeca, uzrasta od tri do pet godina, na ulici i prose, da ulaze u lokale iza 23 časa i to im, čini mi se, niko ne brani. Problematično je pitanje njihove bezbjednosti, pa apelujem na vlasnike lokala da djeci ne dozvoljavaju ulaz u objekte, a nadam se i da policija uredno sprovodi akciju 'Prosjak', da evidentira ta lica i da će se u razgovoru s roditeljima i nekom adekvatnom kaznenom politikom ovaj problem postaviti na mjesto gdje treba“, ističe Milić.
Oni se duže od decenije bave problemom prosjačenja, i prema njenim riječima, institucije sistema su veoma efikasne kada je priča u pitanju, ali ne kada su na potezu da nešto konkretno urade.
„Djeca u Nikšiću prosjače jer su im uslovi za život jako loši, ali je tu sistem zakazao. Treba im pomoći da se zadovolji elementarno. U ljetnjim mjesecima problem je najveći na primorju, a u svim drugim mjesecima taj problem je evidentan u Nikšiću, Podgorici, Tivtu i Beranama. Sistem teba da odgovori na ovo i adekvetnom kaznenom politikom kažnjava kako one koji djecu prisiljavaju na prosjačenje, tako i one koji djeci daju novac. Davanje novca djeci se ne smije dešavati, jer to je davanje povoda tom djetetu da bude na ulici“, zaključila je direktorica Defendologija centra.
Gradnja Centra i dalje na čekanju – nedostaju finansije
Iz Defendologija centra, nakon što je zakupodavac odlučio da proda prostor u kojem se ovaj servis nalazi od 2018 godine, pokušavaju da prikupe sredstva za gradnju bezbjednog mjesta za djecu ulice. Ne ide im baš najsjajnije jer su od potrebnih 300 hiljada eura uspjeli da prikupe 20 hiljada u novcu i u materijalu, ali se ne predaju.
“Svakog januara kuburimo sa tim da li ćemo raditi i imati finansije da održimo funkcionisanje servisa, a u poslednje četiri godine imamo problem i sa prostorom. Kao da nam nije dovoljan jedan problem“, kaže Milić.
Plac je kupljen, urađen je projekat, dobijena je dozvola za gradnju, oslobođeni su plaćanja komunalija, ali fali im novca.
“Potreban nam je značajan finansijski iznos, a gradnjom Centra rješili bi dvije stvari- imali bi dnevni centar, u jednom dijelu, i svratište za djecu koja su ugrožena prosjačenjem, u drugom. Imamo zaista odličnu saradnju sa Opštinom i državnim institucijama, ali pored moralne podrške i hvalospjeva gdje se kaže da smo zaista potrebni ovom sistemu, konkretnu finansijsku podršku i logistiku nemamo ni sa jedne strane. Međutim, ipak vjerujemo da ćemo ovaj Centar napraviti, jer da ne vjerujemo u sve ovo što radimo ne bi toliko godina radili i bili sigurni dom za toliki broj djece i njihovih roditelja”, poručila je Milić.
Bonus video:
