To što se maslinarstvom intenzivno bavi nepunih petnaest godina, nije smetalo Antu Đeljoševiću (63) iz Ulcinja da se za kratko vrijeme dva puta uzastopno popne na podijum prestižne međunarodne manifestacije maslinara i uljara “Noćnjak”, koja se tradicionlano već decenijama održava u Hrvatskoj.
U konkurenciji 360 izlagača iz Hrvatske, Slovenije, BiH i Crne Gore, na 26. “Noćnjaku” koji je polovinom marta ove godine održan u Zadru, Đeljoševiću je pripala srebrna medalja za kvalitet pakovine ekstra djevičanskog. Lani, u Tučepima, na 25. manifesatciji, u konkurenciji 380 izlagača, Ulcinjanin je u istoj kategoriji bio zlatni...
Medalje, ipak, nijesu “ponijele” maslinara. Njegov skromni maslinjak u Briskoj Gori broji oko sto stabala. Cijeli prinos, kaže, ide za proizvodnju isključivo ekstra djevičanskog ulja.
“Od 100 kilograma ploda, dobijem od 8 do 11 litara ekstra djevičanskog ulja. Prošle godine bilo je 450 litara a ove jedva 200. Ne zavisi rod samo od mene”, priča Đeljošević.
Na “Noćnjacima” svoje ulje “Ora”, predstavio je u konkurenciji višesortnih ulja.
“U maslinjaku uzgajam sorte lećino, koretina, oblica, pendolino i askolana. To su takozvane sljubljene sorte jer rastu jedna uz drugu”, objašnjava Đeljošević.
Prošle godine u Tučepima, za zlato je bilo dovoljno skoro 94 poena od žirija. Ove godine, zlato mu je izmaklo za nepuna četiri boda - imao je nešto više od 86.
“Za zlato, ulje mora zavrijediti između 90 i 100 bodova, a za srebro od 80 do 90. Ne bojim se konkurencije, i sljedeće godine idem u Dalmaciju po medalju, nadam se najsjajnijoj”, uvjeren je Đeljošević.
O kvalitetu njegovog ulja, do naredne manifesatcije, posljednju riječ ipak imaju oni koji kupuju njegov proizvod.
“Svi koji ga jednom uzmu, kupe ponovo. Meni je to dovoljno”, veli Đeljošević.
Do sada, nije imao pomoć ni sa državnog ni lokalnog nivoa.
“Obratiću se uskoro Ministarstvu poljoprivrede zahtjevom za kopanje bunara. Na imanju imam prostora za još oko 80-100 korijena maslina. Da bih u tome uspio, treba mi voda, a ona je na oko 100-120 metara dubine. Nijesu mali troškovi, ali vjerujem da će mi Ministarstvo izaći u susret”, kaže Đeljošević.
Zasada, ističe, snalazi se kako zna i umije.
“Nijesam ja veliki proizvođač, nemam velike količine. To što proizvedem, prodam u Podgorici, Nikšiću i naravno Ulcinju, posebno ljeti kada dođu turisti. Ne idem na kvantitet nego na kvalitet”.
Prodajom, kaže, uglavnom pokriva troškove.
Na istom mjestu, pored maslinjaka, Đeljošević ima i plantažu mandarina sa oko 800 korjena. Zbog maslina, nema puno vremena za mandarine.
“Sav rod prodam na licu mjesta, uglavnom nakupcima”.
Đeljošević je radni vijek proveo kao službenik Crnogorske komercijalne banke. U penziji je od prošle godine pa, kako kaže, ima više vremena da se posveti maslinjaku. On je primjer kako se i u skromnim uslovima i sa ne velikim prinosima, mogu postići vrhunski rezultati, koji ne promovišu samo njega i proizvod, nego i grad i državu iz koje dolazi.
Bonus video:
