Komnenović: Spasić i Mašera se svrstali u red najvećih heroja u istoriji pomorskog ratovanja

U Tivtu obilježena 83. godišnjica herojske smrti dva mlada oficira Kraljevske mornarice Jugoslavije

4808 pregleda 77 reakcija 5 komentar(a)
Sa današnje komemoracije, Foto: Siniša Luković
Sa današnje komemoracije, Foto: Siniša Luković

Časno ići kroz život i časno poginuti, a ne dopasti u ruke neprijatelju – ideal je za koji su stradali poručnici bojnog broda Milan Spasić i Sergej Mašera, prkoseći naredbama i svim nesretnim okolnostima koje su ih zadesile jednog ratnog proljeća u Boki. Naša je obaveza i dužnost da ovo herojsko stradanje ne zaboravimo, već da ga kao legendu o hrabrosti i časti čuvamo za nova pokoljenja, kazao je predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović, juče na komemoraciji koja je povodom 17.aprila – godišnjice potapanja razarača „Zagreb“ Kraljevske Mornarice Jugoslavije i stradanja dvojice mladih pomorskih oficira koji su kasnije proglašeni narodnim herojima SFRJ, priređena u organizaciji Opštine Tivat.

Komemoraciji kod spomenika Spasiću i Mašeri u Velikom gradskom parku u Tivtu prisustvovali predstavici Opštine, Mornarice VCG predvođeni komandantom, kapetanom fregate Milanom Jevtovićem, ambasadorka Slovenije u Crnoj Gori Bernarda Gradišnik, ambasador Srbije Nebojša Rodić, predstavnici OBNOR-a Tivta i okolnih gradova, delegacija Bokeljske mornarice - Podružnica Tivat, veterani Jugoslovenske Ratne Mornarice, predstavnici OŠ „Drago Milović“ i brojni građani.

Vijence na spomenik uz zvuke „Tišine“ koju je interpretirao trubač Glazbeno - prosvjetnog društva Tivat, položili su delegacije Opštine, Mornarice VCG, dviju ambasada, OBNOR-a i Bokeljske mornarice, a cvijeće su na spomenik stavili i brojni građani.

Gradonačelnik Komnenović posjetio je prisutne na istorijat dešavanja tog tragičnog 17.aprila 1941. kada su dvojica mladih oficira, Beograđanin Milan Spasić i Goričanin Sergej Mašera odbili da priznaju kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije u Aprilskom ratu i da poslušaju naređenje da se jugoslovenski ratni brodovi u Boki mirno predaju jedinicama italijanske vojske koje su se sa Lovćena već spuštale u zaliv. Umjesto toga, Spasić i Mašera su prkosno odlučili da, žrtvujući svoje živote, dignu u vazduh i unište razarač „Zagreb“ na kojem su služili i zajedno sa svojim brodom, otplove u vječnost. Njihova poruka da „'Zagreb' neće izdati“ i strahovita detonacija koja je razorila taj moderan ratni brod i uzela njihove živote, ostali su vječan simbol prkosa, nepristajanja na predaju i poštovanja oficirske časti i date zakletve.

„Ova godišnjica, prilika je da oživimo sjećanja na jedan od najtragičnijih događaja u novijoj pomorskoj istoriji Boke i da odamo počast dvojici mladića, vrsnih pomorskih oficira, koji su se suočili sa skorom invazijom neprijatelja i kapitulacijom vojnih snaga u čijem su sastavu bili. Časno ići kroz život i časno poginuti, a ne dopasti u ruke neprijatelju – ideal je za koji su stradali, prkoseći naredbama i svim nesretnim okolnostima koje su ih zadesile jednog ratnog proljeća u Boki", kazao je gradonačenik Komnenović, dodajući da razarač „Zagreb“ zahvajujući Spasiću i Mašeri nije kapitulirao, niti je predat u ruke italijanske okupacione vojske koja je ulazila u Boku.

Komnenović na komemoraciji
Komnenović na komemoracijifoto: Siniša Luković

„Tog 17. aprila 1941., kišno jutro u zalivu prekinule su strahovite eksplozije – oficiri Spasić i Mašera, odbivši naredbe o predaji sa 'vrha', digli su u vazduh svoj ratni brod, usidren u dijelu zaliva koji sada po njemu zovemo Vala Zagreb, i umjesto predaje, zajedno sa njim otišli u smrt i istoriju. U minutima prije svog odlaska u vječnost, na krmi broda, u takozvanom 'brodskom stavu', salutirali su u pravcu Lovćena. Izabrali su smrt iako je brod mogao biti uništen i bez ljudskih gubitaka, svrstajući se tako u red najvećih heroja u istoriji pomorskog ratovanja.

Generacijama mladih ljudi, naših savremenika i nekih budućih generacija, mogla bi zauvijek ostati strana i nejasna odluka dvojice oficira pred kojima je bio život, da stradaju kako se ne bi našli u rukama okupatora i neprijatelja; da svoju sudbinu vežu za sudbinu broda na kojem služe; da po svaku cijenu ostanu dosljedni tome da je umrijeti časno, a predati se nedopustivo. Taj prkosni čin, kao iskra nade u trenucima beznađa bio je nagovještaj velikog narodnog otpora protiv okupatora, koji je ubrzo uslijedio na našim prostorima. Veliki julski opštenarodni ustanak, prvi u Evropi, pozivaće na otpor i prizivati slobodu“, istakao je Komnenović podsjetivši da je podvig Spasića i Mašere bito toliko značajan da su kasnije vlasti socijalističke Jugoslavije njima dvojici, kao jedinim oficirima jugoslovenske Kraljevske vojske Jugoslavije kojima je pripala ta čast, posmrtno dodijelile ordene narodnih heroja SFRJ.

„Naša je obaveza i dužnost da ovo herojsko stradanje ne zaboravimo, već da ga kao legendu o hrabrosti i časti čuvamo za nova pokoljenja. Motivi ovog čina našim su savremenicima lekcija odanosti idealima, integritetu, junaštvu... Način na koji su oni otišli u smrt vječna je oda snazi ljudskog duha, slobodnog i neustrašivog. Neka je vječna slava herojima Spasiću i Mašeri", zaključio je Komnenović.

Komemoracija kod spomenika u gradskom parku zavšena je recitalom koji su ovom istorijskom događaju pripremili i učenici OŠ „Drago Milović“ – članovi školske Istorijske sekcije, nakon čega su delegacije Opštine, Mornarice i OBNOR-a vijenac sa plovila Mornatice VCG, položile i u more u Vali Zagreb, na mjestu gdje je istoimeni razarač potonuo prije 83 godine.

Bonus video: