U holu Nikšićkog pozorišta otvorena je izložba Muzeja žrtava genocida iz Beograda pod nazivom “Povratak: Priča koja traje”, autorke Jasmine Tutunović Trifunov, a povodom 22. aprila, Nacionalnog dana sjećanja Srbije na žrtve genocida i Dana Muzeja žrtava genocida.
Rukovodilac Odjeljenja za naučno-istraživačku djelatnost Muzeja žrtava genocida, Bojan Arbutina, kazao je da je Muzej osnovan 1992. godine kako bi na "objektivan način sagledao sve te tragične događaje iz Drugog svjetskog rata“ koji su zadesili srpski narod i identitetski uticali na njihovo poimanje istorije".
"Izložba ima simboličan naziv i tiče se djece koja su u Drugom svjetskom ratu bila odvojena od svojih porodica, koja su udomljena u hrvatske porodice, koja nisu znala ni svoje ime, ni svoje prezime, ime oca i majke, ni vjeru i nacionalnost. Ona ujedno govori o tome da se i mi kao narod polako vraćamo našim temeljnim vrijednostima i našem identitetu i da proučavajući ovu tragičnu epohu iz naše prošlosti, od balkanskih ratova pa sve do martovskog pogroma 2004. godine, pokušamo da sagledamo šta smo prošli i da izvučemo neke pouke“, kazao je Arbutina koji je kao dvogodošnji dječak bio jedan od onih koji se našao u koloni izbjeglica tokom hrvatske akcije "Oluja".
"Pokušavaju od naroda koji je pretrpio i preživio genocid Drugog svjetskog rata da naprave narod koji je genocidan... Moramo da se okrenemo sebi, našoj istoriji, da je proučavamo, poštujemo, vrednujemo i da iz nje izvučemo pouke“, kazao je Arbutina.
Kako je istakao, pokušavaju da kroz različita istraživanja koja sprovode utvrde broj žrtava, otkriju sve zločine, zločince, i da svima predstave stradanje iz Drugog svjetskog rata, kako bi kroz kulturu sjećanja postavili jasnu granicu između dobra i zla, ai i pretke čuvali od zaborava.
Izložbu je otvorio predsjednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, koji je obraćanje počeo pjesmama najpoznatijeg pjesnika iz Nikšića, Vitomira Vita Nikolića, koji je napisao dvije pjesme posvećene stradanju srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu.
To su pjesme – „U Gradini grob do groba“ i „Kod Jasenovca ponire Sava“.
Kovačević je istakao da je 22. april proglašen Danom sjećanja na žrtve genocida u zajedničkoj državi, osnivanjem pomenutog Muzeja, ali da raspadom te države Crna Gora nije smogla snage, a nema ni koncenzusa, da odredi datum koji bi bio posvećen sjećanju na žrtve genocida.
Prema njegovim riječima, prateći istorijske događaje primjećuje se da je postojala „konstanta da se srpskom narodu oduzme pamćenje“, ali da su uspjeli da „prežive sva stradanja i golgote“ i opstanu.
Nikšić je, kako je rekao, jedan od rijetkih gradova koji od prošle godine ima ulicu „Jasenovačkih žrtava“ i da su na taj način, željeli da pošalju poruku da takve strahote više ne smiju da se dogode.
Prisjetio se hrvatske akcije "Oluja“, ali i „litija i odbrana svetinja“, kao i da su, kako je kazao, na poruke da ih „na traktorima treba poslati iz Crne Gore“, odgovorili „na miran i dostojanstven način, nikome da put ne natrunimo, a kamoli da se neko dijete od toga zaplače“.
„Neka to bude i dalje način našeg djelovanja, hrišćanski, srpski, crnogorski, onako kako su nas naši preci učili i onako kako i ova djeca i ona koja su stradala i svi naši stradali iz našeg naroda u prethodnom vremenu zaslužuju – da budemo svijetlog obraza pred njima i pred Bogom, kao što će i ova djeca biti kada odu Bogu na istinu svijetla obraza i tamo pogledaju i ugledaju svoje roditelje“, poručio je Kovačević.
Direktorica JU „Muzeji i galerije“ Nikšić, Vesna Todorović, kazala je da izložba kroz fotografije i dokumenta svjedoči o sudbini srpske djece sa Kozare i iz Potkozarja tokom Drugog svjetskog rata i njihovoj potrazi za svojim identitetom, ali i o nadi i istrajnosti preživjele djece, danas ljudi u poznim godinama, koji ni poslije osam decenija nijesu prestali da vjeruju da će saznati ko su, čiji su, odakle su i šta se tokom Drugog svjetskog rata desilo sa članovima njihovih porodica.
Todorović je iznijela podatke koliko je u Nezavisnoj državi Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijeno djece starosti do 14 godina, kao i da je preko 70 odsto ubijene djece bilo srpske nacionalnosti. Podsjetila je na dugogodišnje istraživanje Dragoja Lukića o stradaloj djeci u Jasenovcu, kao i na podatak da je Dijana Budisavljević, rođena Austrijanka, iz hrvatskih logora, prije svega Jasenovca, izbavila „oko 12.000 bespomoćne djece, uglavnom srpske, sa Korduna, Posavine, iz hrvatskih i bosanskih sela“. Istakla je da o stradanju Srba na području ND Hrvatske postoje brojna svjedočanstva, a da su mnoga od njih pisali pripadnici drugih naroda poput poeme „Jame“ od Ivana Gorana Kovačića, tužbalica „Stojanka majka Knežopoljka“ od Skendera Kulenovića i pjesme „Majka provoslavna“ od Vladimira Nazora, koju je i pročitala.
Izložbu u Nikšiću organizovao je Muzej žrtava genocida u saradnji sa Javnom ustanovom “Muzeji i galerije” u Nikšiću i Nikšićkim pozorištem.
Bonus video:
