Prijatelji Bore Mandića ne mogu da razlikuju boje, pa je riješio da njima, ali i drugima sa dijagnozom daltonizma, na neki način pomogne da budu bezbjedniji u saobraćaju. Taj učenik III razreda srednje škole realizovao je projekat u kojem za prepoznavanje svjetla na semaforu koristi vještačku inteligenciju.
“Nekoliko mojih prijatelja ne mogu da razlikuju boje, tako da često čujem o poteškoćama s kojima se oni suočavaju. Biranje odjeće i kuvanje su svakodnevne situacije koje za njih mogu biti problematične, ali veći problem sa kojim se suočavaju je vožnja. To me je inspirisalo da malo više istražim tu temu. Dok ste za volanom, morate brzo prepoznati semaforne signale na osnovu njihove boje”, rekao je on za “Vijesti”.
Studije su, dodaje on, pokazale da 50 do 70 odsto ljudi koji pate od daltonizma (poremećaja u prepoznavanju boja) imaju poteškoća s tim.
“To ne znači da ne mogu voziti, ali moraju se suočiti s dodatnim izazovima tokom vožnje. Došao sam na ideju da napravim aplikaciju za mobilne telefone, koju će vozači daltonisti moći lako koristiti za prepoznavanje semafornih signala. Nakon dosta istraživanja, zaključio sam da bi vještačka inteligencija bila najbolja metoda za to, jer je vrlo precizna, jeftina, i može biti uspješna u mnogim situacijama. Nakon više mjeseci rada, moja aplikacija je dostigla 97 odsto uspješnosti u razaznavanju semafornih signala na rastojanju od 45 metara u noćnim uslovima”, kazao je Mandić.
VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA KAO PODRŠKA
Bora Mandić živi u Minesoti, u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Njegov otac Vuk Mandić rođen je u Podgorici, gdje je završio Gimnaziju “Slobodan Škerović”, nakon čega je studije završio na Tehnološkom institutu Kalifornije, a doktorat iz fizike na Berkliju, u Kaliforniji.
Bora završava III razred srednje, odnosno 11. razred na Akademiji Svetog Pavla (Saint Paul Academy) u Mineapolisu.
Škola, kako kaže, nema predmete koji su direktno povezani sa vještačkom inteligencijom, ali ima više predmeta iz informatike, koje Bora pohađa već nekoliko godina.
“Mislim da se vještačka inteligencija može koristiti kao alat za pomoć u rješavanju problema u našem svijetu, kao i za olakšavanje mnogih zadataka. Naročito sada kada se vještačka inteligencija razvija jako brzo, postoji mnogo novih mogućnosti, ali i prilika za pronalaženje novih rješenja za stare probleme. Kad sam započeo svoj projekat, morao sam učiti o vještačkoj inteligenciji iz video-zapisa na internetu. Moja škola nema predmete i resurse direktno povezane sa vještačkom inteligencijom, ali ima nekoliko predmeta iz informatike. Već šest godina pohađam časove informatike na kojima sam naučio programiranje i rješavanje složenih problema. Obje ove vještine primijenjene su više puta tokom mog projekta”, kazao je on.
Dodaje da je na regionalnim takmičenjima i na takmičenjima na nivou Minesote, osim njegovog, bilo po nekoliko stotina jedinstvenih i nevjerovatnih projekata, među kojima i oni koji su koristili vještačku inteligenciju.
“Neki takmičari su koristili vještačku inteligenciju za detektovanje ćelija raka, neki od mojih prijatelja su radili je na izradi alternativnog i ekološki prihvatljivog betona, dok su drugi studenti izučavali prehranu pčela. Bili su to zaista vrlo raznovrsni projekti i svaki je imao ogroman potencijal za uspjeh. Moj projekat je pobijedio na ovim takmičenjima, pa sam se kvalifikovao za Međunarodnu izložbu nauka i inženjeringa, koja je održana u Los Anđelesu od 11. do 17. maja”, rekao je on.
Na tom takmičenju, učestvovalo je više od 1.700 finalista iz čitavog svijeta.
“Tako da su šanse za uspjeh vrlo male. Umjesto da se brinem o pobjedi, odlučio sam iskoristim svoje putovanje na najbolji način i da se upoznam sa prijateljima u inostranstvu, da naučim o drugim projektima, i da uživam u ovom novom iskustvu. Bio je to pravi šlag na torti kad sam ipak osvojio nagradu - četvrto mjesto u kategoriji ‘sistemski softver’, koju je sponzorisao Microsoft”, rekao je Mandić za “Vijesti”.
LEGO KOCKE IZ BIBLIOTEKE
Projekat u kojem koristi vještačku inteligenciju za prepoznavanje svjetla na semaforu, nije i prvi takav koji za cilj ima da pomogne drugima, a čiji je Bora autor.
Prije nekoliko godina, realizovao je projekat BrikShare, kroz koji je organizovao da se u bibliotekama u Mineapolisu, osim knjiga, djeci iznajmljuju i kompleti Lego kockica.
“BrikShare je organizacija koju sam osnovao u Minesoti da omogućim porodicama sa niskim primanjima da iznajme LEGO komplete iz biblioteka, kao što mogu iznajmiti knjige. Iz prve ruke znam prednosti edukativnih igračaka poput LEGO, ali ove su igračke takođe vrlo skupe i nepristupačne mnogoj djeci u mom gradu i u Minesoti. Shvatio sam da su biblioteke savršen način da pomognem svoj djeci da pristupe ovim obrazovnim igračkama”, rekao je on.
Kako je dodao, svaki takav LEGO komplet dolazi u malom paketu, koji djeca mogu ponijeti kući i sastaviti kad god žele.
“Komplete mogu koristiti najviše tri nedjelje, nakon čega ih mogu vratiti i odabrati nove. Trenutno su LEGO kompleti dostupni u dvijema bibliotekama u Minesoti i obje su veoma uspješne. Zahvaljujući BrikShare-u, LEGO kompleti su došli u ruke više stotina djece tokom prošle godine. Ovog ljeta planiram proširiti program na još dvije biblioteke”, rekao je Mandić.
TEHNOLOGIJA I PREDUZETNIŠTVO ZA BUDUĆNOST
Nakon što završi srednju školu, Bora planira da upiše studije biomedicinskog inženjerstva, a nada se i osnivanju svoje kompanije:
“Stvarno me zanima tehnologija i preduzetništvo. Nakon završetka srednje škole planiram da studiram biomedicinsko inženjerstvo na fakultetu i nadam da će me to pripremiti da mogu da pomognem mnogim ljudima. Takođe se nadam da ću nakon fakulteta pokrenuti sopstvenu biotehnološku kompaniju”, kazao je on.
Bora Mandić dobitnik je i nagradne knjige Univerziteta Harvard, koju asocijacija bivših studenata dodjeljuje svake godine đacima u trećoj ili četvrtoj godini srednje škole, na osnovu preporuka srednjih škola. Godišnje, širom SAD tu knjigu dobije oko 2.000 učenika.
“To je nagrada za ‘izvrsnost u učenju i visok karakter u kombinaciji s postignućima u drugim područjima’. Počašćen sam ovom nagradom, jer pokazuje da je moja škola cijenila moj naporan rad tokom proteklih godina”, poručio je on.
Biti uporan i fokusiran na cilj
“Vijesti” su ranije pisale o Borinoj porodici. Sestra Mina Mandić, tada kao srednjoškolka, prije četiri godine već je ozbiljno izučavala pojave u svemiru. Tada je za rad o zelenim graškastim galaksijama, osvojila prvu nagradu u oblasti fizike na Nacionalnom takmičenju mladih naučnika SAD.
Otac Vuk i majka Pinar Karadža Mandić od 2007. profesori su na Univerzitetu Minesote. Otac radi istraživanja iz oblasti astrofizike, konkretno na LIGO projektu koji je 2015. otkrio gravitacione talase. Za oblast kojom se bavi, 2017. dodijeljena je Nobelova nagrada trojici fizičara koji su LIGO projekat o opažanju gravitacionih talasa, koje je prije jednog vijeka predvidio Albert Ajnšajn, počeli sedamdesetih godina prošlog vijeka.
“Zaista mi pomaže što su ljudi oko mene, a naročito u mojoj porodici, postigli uspjehe. Gledajući njihova dostignuća, shvatio sam da i ja mogu biti uspješan. Ali što je možda još važnije, gledajući njih, sam shvatio koliko je bitan uporan rad i dugoročni fokus na cilj. U mom slučaju, ta upornost je zahtijevala stotine sati u pripremi BrikShare LEGO kompleta ili u pisanju programa za moju mobilnu aplikaciju. Nadam se da će moj uspjeh nadahnuti i druge da naporno rade i slijede svoje ciljeve”, kaže Bora.
Za lični razvoj, dodaje on, jako mu je važno da uspostavlja kontakte sa drugim ljudima i gradi zajednice sa njima na osnovu zajedničkih ideja i ciljeva.
“Na primjer, kroz svoj istraživački projekat stekao sam bezbroj prijatelja na regionalnim, državnim, nacionalnim i međunarodnim takmičenjima. Ovi kontakti su me dodatno motivisali da nastavim da dalje unapređujem svoj projekat. Kroz BrikShare sam upoznao mnoge bibliotekare, finansijske organizacije i profesionalne preduzimače. To mi je ne samo pomoglo da oživim BrikShare, već mi je otkrilo i moju strast prema preduzetništvu”, poručio je sagovornik “Vijesti”.
Bonus video:
