Bilo da se sportom bave profesionalno ili rekreativno, svi sportisti imaju potrebu za medicinskim stručnjacima koji bi im bili na raspolaganju u slučaju, ne samo povreda, već i priprema i načina života koji vodi jedan sportista.
U Crnoj Gori, određene usluge moguće je dobiti kod privatnika, ali i na nivou domova zdravlja, gdje, kao što je slučaj u podgoričkom, postoji sportska medicina. Usluge pružaju na jednoj lokaciji, gdje ordinira jedan ljekar i jedna medicinska sestra. Kako su rekli “Vijestima”, oni ne mogu da pruže sve ono što je sportistima neophodno i kažu da bi daleko više mogao da pruži Zavod za medicinu sporta, koji još nije počeo sa radom i koji je tema još jedne strategije.
Osnivanje Zavoda za sportsku medicinu predviđeno je bilo još Zakonom o sportu iz 2018. godine. Šest godina kasnije, Zavod još nema prostor, ni opremu.
Vlada je početkom avgusta usvojila Strategiju za razvoj sporta za period 2024. do 2028. U tom dokumentu, pored ostalog, predviđeno je proširenje njegovih aktivnosti, “pa će se osim medicinskih pregleda, u Zavodu vršiti i motorička i psihološka testiranja sportista, vodiće se sve vrste evidencija i implementirati informacioni sistem”.
Ipak, prethodno se moraju obezbijediti uslovi za njegov rad:
“Strategijom je prepoznata potreba da je neophodno obezbijediti adekvatan prostor i opremu za rad Zavoda, kao i osigurati dovoljan broj medicinskog i drugog osoblja kako bi se pružila kvalitetna zdravstvena zaštita sportistkinjama i sportistima”.
Osnovna potreba i amatera i profesionalnih sportista
Psihološkinja Dragana Đokić, sportom se bavi rekreativno. Za “Vijesti” kaže da je i sama imala potrebu više puta za sportskom medicinom i tu granu medicine vidi kao jednu od osnovnih potreba svakog sportiste, na kojem god nivou da se bavi sportom.
“Moji sportovi su trčanje i biciklizam, uz to trudim se da što više plivam kako bih mogla da učestvujem na raznim multisport aktivnostima. Iako je trčanje sport prema kojem gajim veliku strast, jednako volim i treniram i druga dva sporta. Ja sam rekreativac koje svoje slobodno vrijeme koristi za svakodnevne treninge, nekad ih bude i više od jednog, pa uz svoju profesiju, fizička aktivnost dođe kao neki vid terapije. Imala sam više puta potrebu za sportskom medicinom i sigurno da ću i u budućnosti imati, jer bi to trebala biti jedna od osnovnih potreba svakog sportiste, bilo rekreativca, amatera ili profesionalca”, kaže ona i dodaje da su to, prije svega, usluge ljekara specijalista, terapeuta, trenera, sportskih psihologa, te drugih sportskih stručnjaka.
Sportska povreda je, dodaje Đokić, sastavni dio sporta.
“Imala sam nekoliko puta potrebu da potražim mišljenje i pomoć ljekara i terapeuta. U početku sam sama tražila kontakte specijalista, uglavnom ortopeda i fizijatara, ali ti ljekari nisu bili specijalizovani za sportske povrede. Nije isto kada vam se sportista požali na bol u nekom dijelu tijela i osoba koja se ne bavi sportom, jer svaki sport ima svoje specifičnosti, samim tim i svoje specifične povrede”, kaže ona.
Nakon nekoliko neuspješnih pregleda, odnosno uspostavljanja dijagnoze, dodaje sagovornica “Vijesti”, po preporuci se javila ljekarima koji su specijalizovani za rad sa sportistima.
“I tada sam dobila pomoć koja mi je potrebna. Ali, nisam naišla na mjesto gdje mogu dobiti kompletnu uslugu, poput dijagnostike, terapije i praćenja oporavka”, kaže.
Dijagnostika, terapija, oporavak
Kao sportista rekreativac, pojašnjava da je i za nju, kao i profesionalne sportiste, sportska medicina važna iz više razloga:
“Prvi je upravo ta specifičnost sporta, sportskih povreda, sportskih priprema i načina života koji vodi jedan sportista. Neki od razloga su i dobra dijagnostika, adekvatne terapije i ono što je veoma važno - proces oporavka. Sportisti na drugačiji način zadobijaju povrede, na drugačiji način se pristupa terapiji i drugačije se oporavljaju, a svakom sportu i svakom sportisti je potreban individualan pristupa i plan liječenja, u zavisnosti od navedenih faktora”.
Zbog toga što u Crnoj Gori ne mogu da dobiju pomoć specijalista, dodaje ona, sportisti traže pomoć van njenih granica.
“Zavod za sportsku medicinu je nešto što se nalazi i u jednom članu Zakona u sportu, ali u praksi nemamo priliku da se bilo ko od sportista ili sportskih stručnjaka obrati takvoj ustanovi, jer i ne postoji. Zašto ne postoji ne znam, iako postoji jasna potreba za Zavodom i sve je više i rekreativaca i profesionalnh sportista kojima je potreban. Nažalost, mnogi sportisti pomoć traže van granica Crne Gore, upravo zbog nedostatka stručnog kadra i specijalizovanih ustanova u kojima bi dobili pomoć”, kazala je ona.
Bavljenje sportom ima i psihološke izazove
Ljubav prema sportu, Draganu Đokić je usmjerila da, nakon psihologije, upiše i sportsku psihologiju.
“A nekako se i prirodno nadovezala na moja interesovanja i činjenicu da sam psiholog i psihoterapeut pod supervizijom. Često kažemo da psiholozi upisuju psihologiju kako bi što bolje upoznali sebe, pa u tome i ima malo istine. Ja sam upisala sportsku psihologiju kako bih bolje upoznala sebe kroz sport, ali i pomogla sebi, jer bavljenje sportom ima svoje psihološke izazove”, kazala je ona.
Kako je dodala, bavljenje sportom je “mnogo više od fizičke aktivnosti”, a uloga sportskog psihologa je da pomogne sportisti da ostvari što bolje rezultate, u skladu sa svojim potencijalima.
“U svakom sportu postoje jasni pokazatelji spremnosti jednog sportiste za određeni fizički napor i njegov intenzitet i trajanje. Trenažni proces uvijek govori sam za sebe, pa ako su treninzi odrađeni kako treba, ako je oporavak bio dobar i još neki važni faktori, to je dobar pokazatelj spremnosti. Ali, spremnost za neko takmičenje nije samo pitanje brojki sa treninga, već i stanja uma. Mnogo je sportista koji mogu da postignu sjajne rezultate, ali nisu psihološki spremni i to im već na početku značajno umanjuje šansu za uspjeh”, rekla je ona.
Zato je za razvoj sportiste i za postizanje rezultata, uloga sportskog psihologa, prema njenim riječima, jednako važna, kao i uloga trenera:
“Pomaže u prevazilašenju kriznih situacija, u oporavku nakon sportskih povreda ili nekih traumatskih događaja, ili jednostavno psihološki osnažuje i ohrabruje, a samim tim i priprema sportiste za takmičenja i druge važne momente u karijeri”.
U Domu zdravlja Podgorica jedan doktor i jedna sestra, očekuju pojačanje
Sportska medicina u Domu zdravlja Glavnog grada postoji od 1994, u međuvremenu je mijenjala lokaciju nekoliko puta, a od 2021. nalazi se u studentskoj ambulanti.
Struktura onih koje tretiraju su djeca, profesionalni sportisti i rekreativci.
"Usluge koje su dostupne su ljekarska uvjerenja za sportiste, dijagnostika povreda i rehabilitacija povrijeđenih sportista, statičke i izometrijske vježbe koje se primjenjuju za otklanjanje i prevenciju posljedica sedarativnog načina života, savjetovanje svih kategorija sportista i rekreativaca u domenu ishrane", rekli su "Vijestima".
U odnosu na njih, kako su dodali, Zavod za medicinu sporta mogao bi da pruži nekoliko usluga više: funkcionalne testove, procjenu fleksibilnosti i snage, Astrandov test opterećenja na ergociklu, različita mjerenja (sistem foto ćelija Fitro Gates, tenzometrijska platforma Fitro Jumper, izokinetički dinamometar Easytech Prima Doc, sistem za psihodijagnostiku).
U Zavodu bi, kako su kazali, moglo da se dobije i mišljenje psihologa.
U medicini sporta u podgoričkom Domu zdravlja od 2017. godine rade prim. dr spec. medicine sporta Sašenko Ćeranić i strukovna medicinska sestra Vesna Stojanović, a ovih dana, kako su kazali, očekuju dolazak dva doktora koji su završili specijalizaciju medicine sporta.
Usluge medicine sporta u podgoričkom Domu zdravlja se naplaćuju, a mogu se dobiti putem zakazivanja na broj telefona 069 424 434.
Do 14 godina pregled uz knjižicu
Mladi do 14 godina sportske zdravstvene preglede mogu da izvrše u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi u Crnoj Gori, piše u Strategiji za razvoj sporta za period od 2024. do 2028.
Takav pregled se, kako se navodi, realizuje u okviru primarne zdravstvene zaštite, tj. uz zdravstvenu knjižicu sportista.
Bonus video:
