Karikatura je test inteligencije, a autorima bi, pored talenta, u opisu posla trebalo da budu široko opšte obrazovanje, informisanost i hrabrost, kaže za “Vijesti” karikaturista Darko Drljević.
Ističe da je u karijeri dobio 261 internacionalnu nagradu i da je jedan od pet najnagrađivanijih u toj oblasti u svijetu. Međutim, do sada mu je uvijek izmicala ona najvažnija ovdašnja nagrada, Trinaestojulska, a zakon kaže da bez nje ne može biti ni statusa “istaknuti umjetnik”.
“Takav je zakon, mogu imati hiljadu svjetskih nagrada s prestižnih festivala, koje su, recimo, ekvivalent zlatnoj medalji u sportu, ali ‘istaknuti umjetnik’ u svojoj zemlji nijesam, bez Trinaestojulske nagrade. To je nepravda, zbog koje često imam utisak da sam potcijenjen. I da ljudi ne razumiju ili ne žele da razumiju šta znači dobiti prvu nagradu na festivalu u konkurenciji, ponekad, i po 12.000 radova iz cijelog svijeta. Čini mi se da sam se takmičio u bacanju kamena s ramena, bio bih više uvažen i priznat”, objašnjava Drljević.
Od ranije je poznat po tome što “preskače” teme vezane za domaću dnevnopolitičku scenu. Tvrdi da tu ne nalazi dovoljno jaku inspiracju, čak se, kako kaže, trudi i da ne primjećuje taj dio aktuelne stvrnosti, jer “u njoj odavno nema nikavog smisla”. Ponosan je, međutim, na činjenicu da su karikaturisti među prvima, a nekad i jedini umjetnici, koji nedvosmisleno i “glasno” ukazuju na svjetske nepravde, pojave i događaje koje čovječanstvo guraju u ambis.
“Karikatura je cijeli roman u jednoj slici i smisao između redova. Takođe, i snaga duha, ali i istina, a istinu malo ko voli. Otuda toliko bijesa usmjerenog na karikaturiste. Njegujem određenu kulturu, pa se nikada ne rugam kroz svoje radove. Ja se ne bavm pojedincima, bavim se pojavama. Kroz ono što radim, tragam i borim se za malog čovjeka, za građansko društvo socijalne pravde, za harmoniju… Osuđujem sve ono što su sramote čovječanstva, kojima, nažalost, svjedočimo i u trećoj deceniji 21. vijeka” kaže Drljević.
Najvećom sramotom čovječanstva zove rat, pa je, kao i njegove brojne kolege širom svijeta, kroz karikaturu osuđivao zbivanja na aktuelnim svjetskim ratištima, etiketirao agresore i dizao glas za nevine žrtve.
Traganje za savršenim društvom koje će nadići naciju, njegovati empatiju, ali i brižljiv odnos prema životnoj sredini, neki su od Drljevićevih autorskih ciljeva.
Nagradu u Italiji prošle godine dobio je upravo na festivalu čija je tema bila ravnoteže ekosistema.
Drljević je, prije nekoliko mjeseci, imao samostalnu izložbu u Briselu, na mjestu gdje izlažu najveći svjetski likovni umjetnici. Izložbu je posjetio i belgijski premijer.
Drljević dijeli impresije i s izložbe u Kini, ali i s brojnih putovanja po svijetu, na koja je odlazio kao laureat festivala.
U Crnoj Gori ne učestvuje na festivalima, jer, kako kaže, internacionalnih festivala, osim kolašinskog, čiji je osnivač, i nema.
Sa žaljenjem govori i o činjenici da, kako kaže, mladi crnogorski karikaturisti nemju prostor za objavljivanje radova.
“Ne znam koliko je mladih karikaturista trenutno, jer, prosto, nemaju prostor da objavljuju. Možda ih ima, a možda i nema. Pored toga, mladim ljudima je vrlo bitno i koliko će biti plaćeni. Kad sam ja počinjao, tako nije bilo, jer, em je bilo mnogo novina u kojima su se objavljivale karikature, em, recimo, od prvog honorara iz Omladinskog pokreta čitavu sedmicu sam čašćavao društvo i nijesam mogao da ga potrošim”, sjeća se Drljević.
Kolašinski festival privuče nekoliko stotina svjetskih karikaturista
Zahvaljujući tome što je Drljevićevo ime poznato na adresama u svijetu gdje se karikatura njeguje, zajedno s kolegom Lukom Lagatorom već devet godina u Kolašinu uspješno organizuje internacionalni festival.
Ovogodišnji je završen u petak veče dodjelom nagrada i izložbom u kolašinskom Centru za kulturu. Tema je bila portret Vita Nikolića, a crnogorski pjesnik inspirisao je nekoliko stotina karikaturista iz cijelog svijeta da pošalju radove.
Prvu nagradu osvojio je Gabriel Rusu iz Rumunije, druga je pripala Ivailu Tsvetkovu iz Bugarske, a trećeplasirani je Huang Ronghai iz Kine.
U toj sekciji dodijeljeno je i sedam specijalnih nagrada.
Umjetnici su slali radove i na temu “Moja najsmješnija karikatura”, a prva nagrada pripala je Muhamedu Đerleku iz Srbije.
Za koncept da tema bude pjesnik iz Crne Gore, kako objašnjava Drljević, odlučio se s ciljem da promoviše dio naše umjetnosti i kulture. Takva praksa biće nastavljena.
“Na taj način svijet upoznaje sa našim velikanima, a ujedno je ovo i lijep omaž njihovom liku i djelu. Lani je tema bio portret Uroša Toškovića, sljedeće godine ćemo opet izabrati neko naše značajno ime… To je odlična prilika i da se karikaturisti širom svijeta upoznaju s njima nepoznatim crnogorskim umjetnicima”, kaže Drljević.
Iako lokalna uprava podržava organizaciju Festivala, Drljević objašnjava da je budžet od 6.000 eura malo za tako važnu manifestaciju. Da je više novca, kako kaže, dobio bi na značaju, trajao bi duže i omogućio da najpoznatija imena svjetske karikature dođu u Kolašin.
“To je premalo novca da se Festival učini mnogo značajnijim. Novac je potreban i za nagrade, al i da dobitnici doputuju u Kolašin. Imam ideju da naredne godine, u okviru Festivala, napravimo izložbu belgijskih umjetnika, da tako ‘svijet dovedemo’ u Kolašin. Za organizaciju internacionalnog festivala definitivno treba svjetski poznato ime i, nažalost, malo ko u Crnoj Gori može tako nešto organizovati”, kaže Drljević.
Podjeća kako se u svijetu troše stotine hiljada eura na slične događaje, da su fondovi za nagrade izdašni, a da su sponzori takvih manifestacija poznati svjetski brendovi.
Za sada, karikaturisti za Kolašin znaju, uglavnom, zahvaljujući imenima, trudu i entuzijazmu Drljevića i Lagatora.
Bonus video:
