Rodno zasnovano nasilje, koje je u Crnoj Gori u stalnom porastu, eskalacija je normalizacije seksizma i mizoginije u svakodnevnom životu, ocijenila je saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka Jovana Davidović.
Iz Uprave policije ranije je saopšteno da je u Crnoj Gori, od početka 2019. godine, ubijeno 16 žena, a počinioci su supružnici, emotivni partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Većina žrtava policiji je prethodno prijavljivala nasilje ili prijetnje.
Davidović, koja se bavi istraživanjima i u oblasti rodne ravnopravnosti, kazala je agenciji MINA da su ti podaci tragičan pokazatelj sistemskog nasilja čiji se mnogobrojni uzroci normalizuju, ne prepoznaju i ne rješavaju.
Prema njenim riječima, rodno zasnovano nasilje, femicid i selektivni abortus krajnji su ishod patrijarhalnih obrazaca u kojima žena i njen život ne vrijede dovoljno.
Davidović smatra da u Crnoj Gori glavni problemi proističu iz odsustva sistemskog rodno odgovornog pristupa i procedura za osobe koje su doživjele nasilje, ograničene specijalizacije među pravosudnim, socijalnim, zdravstvenim i policijskim radnicima koji se bave rodno zasnovanim nasiljem, ali i činjenice da su mjere izrečene u prekršajnom i kazne u krivičnom postupku dominantno blage.
„Nasilje koje je u Crnoj Gori u kontinuiranom porastu eskalacija je normalizacije seksizma i mizoginije u svakodnevnom životu“, navela je Davidović.
Kako je podsjetila, patrijarhat je sistem koji postoji jako dugo.
„U takvom sistemu, od najranijih uzrasta se kreiraju poželjne ženske i muške rodne uloge. Jedna od posljedica patrijarhata koji je sveprisutan i sveprožimajući, jeste i internalizacija patrijarhalnih uvjerenja, odnosno nesvjesno usvajanje patrijarhalnih normi“, pojasnila je Davidović.
Ona je ukazala da se u patrijarhalnom sistemu žene uče da je njihova vrijednost srazmjerna njihovoj reproduktivnoj ulozi, a muškarci da treba da budu odgovorni za ekonomsku dobrobit porodice.
„Žene su učene da su dobre onoliko koliko se žrtvuju, a muškarci da moraju da budu jači pol i očevi muškog djeteta“, navela je Davidović.
„Nametanje tih i sličnih obrazaca stvara pritisak koji lako prelazi u frustraciju, agresiju i nasilje u društvu poput crnogorskog, koje nema podržavajuće institucionalne mehanizme i ismijava i „kažnjava“ odstupanje od patrijarhalnih normi“, kazala je Davidović.
Na pitanje da li je promjena stavova i narativa o rodnim ulogama i ženama preduslov za usvajanje i adekvatnu primjenu zakonodavnog okvira, Davidović je odgovorila potvrdno, navodeći da je to važan preduslov efikasne borbe protiv rodno zasnovanog nasilja, rodnih stereotipa i diskriminacije.
„Takve promjene se dešavaju sporo, ali u Crnoj Gori već predugo tolerišemo razne oblike nasilja i odložene reakcije na mizoginiju i seksizam“, kazala je Davidović.
Kako je dodala, reagovanja javnosti na slučajeve femicida, kada se nerijetko istražuje istorija odnosa između žene i muškarca, kako bi se pronašlo opravdanje za počinioca pokazuju koliko su posljedice takve tolerancije dalekosežne.
Na pitanje da li se donosioci odluka u Crnoj Gori istinski bore za popravljanje situacije u vezi sa rodno zasnovanim nasiljem, Davidović je rekla da je, da bi se oni zaista bavili tim pitanjima, potrebno da prvo razumiju značaj rodno odgovornih politika, ali i da vjeruju u rodno ravnopravno društvo.
Odnosno, kako je dodala, potrebno je da se donosioci odluka i javne ličnosti vrijednostima rodne ravnopravnosti vode u svom ličnom i profesionalnom ponašanju.
Davidović je naglasila da je institucionalni odgovor na rodno zasnovano nasilje u Crnoj Gori neadekvatan, iako je, kako smatra, bilo određenih poboljšanja zakonskog okvira u proteklom periodu.
Govoreći o ključnim problemima i potencijalnim rješenjima, Davidović je ocijenila da je jedan od ključnih izazova odsustvo sistemskog rodno odgovornog pristupa i procedura za osobe koje su doživjele nasilje.
„Još jedno važno pitanje je ograničena specijalizacija među pravosudnim, socijalnim, zdravstvenim i policijskim radnicima koji se bave rodno zasnovanim nasiljem“, rekla je Davidović, dodajući da taj nedostatak predstavlja značajnu prepreku u efikasnom obraćanju i podršci žrtvama.
Ona je dodala da su izrečene mjere u prekršajnom i kazne u krivičnom postupku dominantno blage, što je, kako je ukazala, kritikovao i GREVIO komitet.
„Neophodno je uspostaviti dovoljno centara za žrtve nasilja, obezbijediti adekvatnu obuku za one koji u institucijama direktno kontaktiraju sa žrtvama i razviti dodatne mogućnosti finansiranja nevladinih organizacija koje pružaju specijalizovane usluge podrške žrtvama nasilja“, istakla je Davidović.
Komentarišući vezu između patrijarhalnog društvenog ustrojstva, rodnih stereotipa i diskriminatornih parksi i nemoći žena da se osnaže, Davidović je kazala da je ta veza direktna i da upravo te prakse stvaraju predispoziciju za rodno zasnovano nasilje.
Kako je pojasnila, diskriminatorne prakse poput nejednakih radnih prava, diskriminacije u porodici i zajednici, ili odricanja imovine od strane žena služe kao instrumenti očuvanja patrijarhalnog poretka, koji ne samo da su duboko nepravedni, već stvaraju konstantnu predispoziciju za rodno zasnovano nasilje.
„Rodni stereotipi koji se nameću kroz patrijarhalnu strukturu utiču na formiranje generalizovanih očekivanja i normi ponašanja prema ženama i muškarcima“, kazala je Davidović.
Ona je naglasila da nasilje često proizilazi iz neravnoteže moći koja je inherentna patrijarhalnom sistemu.
“Za efikasnu borbu protiv nasilja i osnaživanje žena, neophodno je raditi na suštinskim promjenama u društvenim normama i u institucijama koje su dužne da pružaju adekvatnu zaštitu i sigurnost žrtvama“, zaključila je Davidović.
Bonus video:
