Uprkos tome što se automobilske gume nakon upotrebe mogu iskoristiti u potpunosti a država od toga zaraditi milione, u Crnoj Gori umjesto na reciklaži, one završavaju na deponijama. Najčešće divljim.
Sedamdeset tona guma, prema informacijama iz policije, nedavno je na teritoriji Nacionalnog parka Lovćen istovario Momčilo Krivokapić. Da ironija bude veća, Krivokapić je vlasnik i direktor firme Matej - registrovane baš za prikupljanje otpada.
Reporteru “Vijesti” se u jednom od razgovora, negirajući povezanost sa nepropisnim odlaganjem guma, pohvalio kako se njegova kompanija bavi reciklažom.
Kad je stvar stigla do policije, reciklažu u telefonskom razgovoru nije pominjao, potvrdio je da je saslušan, a potom novinaru prekinuo vezu.
Ako se količina guma, za koju se Krivokapić sumnjiči da je izbacio na nesanitarnoj deponiji Vrteljka, pretvori u komade, u Nacionalnom parku “Lovćen” je završilo preko 10.000 komada.
Izvršni direktor ekološkog pokreta “Ozon” Aleksandar Perović, ocijenio je da će društvo sličnim nelegalnim aktivnostima svjedočiti sve dok Crna Gora ne zaokruži sistem reciklaže. Rekao je da su u tom kontekstu, od nesavjesnih pojedinaca, za problem odgovornije institucije.
“Kada imate situaciju da za otpadne gume, polovne i one na kraju upotrebnog vijeka, nemamo zaokružen sistem reciklaže, što bi bilo potpuno očekivano za tu sirovinu koja se može ponovo iskoristiti, tada moramo shvatiti da su institucije sistema mnogo odgovornije nego nesavjesna fizička i privredna lica koja formiraju divlje deponije”, kazao je.
Ne želeći, kako je rekao, da umanji odgovornost (ne)odgovornih za divlje deponije otpadnih guma, Perović je dodao da postoje rupe u sistemu i da će nelegalnih aktivnosti biti dok se to ne prevaziđe.
“A njihove posljedice mogu biti veoma ozbiljne i sa aspekta ugrožavanja životne sredine i zdravlja ljudi”, kazao je on.
Otpadne gume spadaju u takozvane posebne vrste otpada.
Stiže eko-fond
Iz Ministarstva turizma i održivog razvoja objašnjavaju da su privredna društva ili preduzetnici koji proizvode ili unapređuju, obrađuju, prodaju ili uvoze gume... prema propisima dužni da organizuju poslove upravljanja otpadom koji nastaje od tih proizvoda.
To je, kako su kazali, bliže uređeno Uredbom o načinu i postupku osnivanja sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade otpadnih guma i rada tog sistema.
Dodaju, međutim, da uspješnost sprovođenja te uredbe direktno zavisi od Uredbe o bližim kriterijumima, visini i načinu plaćanja posebne naknade za upravljanje otpadom, kojom bi se finansirala djelatnost upravljanja otpadom poput guma.
„Obaveza plaćanja posebne naknade utvrđene tom uredbom nastaje od pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji i to je jedan od razloga neuspostavljanja ovog sistema”, kazali su iz resora Pavla Radulovića.
Dodaju i da je za efikasan sistem „proširene odgovornosti proizvođača“ potrebna institucija kao što je eko-fond, čije je osnivanje u toku.
“Paraleno sa uspostavljanjem eko-fonda, Ministarstvo priprema izmjenu Uredbe o posebnim naknadama kako bi se blagovremeno obezbijedila sredstva za rad fonda, a ujedno i rješavanje ovog problema na realnim i održivim osnovama“.
I profesor Tehnološko-metalurškog fakulteta Petar Živković tvrdi da je Crnoj Gori potreban eko- fond.
Ranije je za „Vijesti“ kazao da država zbog raznih lobija koji su jači od države, gubi milione eura: “I sve dok se ne primijeni zakonom utvrđeni princip 'zagađivač plaća' i osnuje eko-fond, Crna Gora neće imati para da riješi problem otpada”.
Dodao je i da sada zbog toga, umjesto zagađivača, ceh plaćaju građani.
„Crna Gora mora da napravi eko-fond, koji je na primjer, u Njemačkoj najbogatiji fond i iz koga bi se finansirala predselekcija i razdvajanje, ono što dolazi prije odlaganja otpada. U Zakonu o upravljanju otpadom stoji osnovni princip da zagađivač plaća... Ko je oslobodio uvoznike flaširane vode i sokova da, prilikom uvoza u Crnu Goru, ne plaćaju taksu za otpad koji su oni stvorili kada su uvezli taj materijal u državu“, kazao je tada Živković. Stvar je ista i sa gumama.
“Ko je oslobodio uvoznike da ne plaćaju taksu na uvoz guma? Nema zemlje na svijetu u kojoj se to ne plaća. Ako imamo u Crnoj Gori više od 180.000 ličnih vozila i ako se svake godine zamijeni samo po jedna guma, to je 180.000 guma. Uvozimo i stara auta i ni za to niko ne plaća eko-taksu, a sa njima i stare gume. To ne može da uvede Ministarstvo saobraćaja, jer je to pitanje državnog upravljanja otpadom”, rekao je ranije on.
Aleksandar Perović iz “Ozona” rekao je da smatra neodrživom tezu - da će formiranje eko-fonda riješiti sve probleme.
“Pošto ne postoji uređen sistem upravljanja otpadnim gumama, ne stoji tvrdnja da će neodgovorni proizvođači ili uvoznici biti finansijski sankcionisani“, kazao je on. Umjesto toga, prema njegovim riječima, trebalo bi o otpadu razmišljati i kao o vrijednoj sirovini.
“Pratim trendove u oblasti reciklaže i javno zastupam teoriju da je otpad vrijedna sirovina, a ne problem. Stoga mi je potpuno nerazumljivo da nadležne institucije nisu prepoznale mogunost za zaradu od otpadnih guma i, još važnije, priliku da pokažu šta zapravo znače društveno-odgovorni projekti. Proširena odgovornost proizvođača je svakako potrebna, ali isto tako i infrastruktura koja omogućava odgovoran i ekološki i ekonomski održiv sistem upravljanja otpadnim gumama. Sve do tada, dešavaće se pojave poput ovih na teritoriji prijestonice i niko neće odgovarati za nekontrolisano odlaganje otpada, ugrožavanje životne sredine i druge prekršajne i krivične radnje”, istakao je Perović.
Prema crnogorskom Zakonu o upravljanju otpadom, pravno lice kazniće se od 500 do 20.000 eura ako ne preda otpadnu gumu privrednom društvu ili preduzetniku koji ima dozvolu za preradu i zbrinjavanje otpadnih guma, odnosno ako miješa otpadne gume sa drugim otpadom.
U razvijenom svijetu svake se godine odbaci jedna guma po čovjeku, što je milijarda guma na kraju životnog doba.
Širom svijeta, na deponijama ili skladištima završi oko četiri milijarde starih guma. Stopa iskorištenja guma u Evropi, Americi i Japanu iznosi preko 84 odsto...
Gume na kraju životnog vijeka su resurs koji može biti iskorišten umjesto prirodnih - time se smanjuje korištenje prirodnih resursa, kao i troškovi eksploatacije ruda. Gume na kraju životnog vijeka mogu da zamijene tradicionalana fosilna goriva i redukuju emisiju štetnih gasova. Mogu da se koriste kao podloga ili gumene granule u građevinarstvu, te kao zamjena za ugalj u čeličanama...
Gume mogu biti opasne ako se njima ne upravlja pravilno
Komponente od kojih su sačinjene automobilske gume suštinski nemaju opasne karakteristike, ali ukoliko se njima ne upravlja adekvatno, mogu predstavljati značajan rizik za životnu sredinu i ljudsko zdravlje.
S druge strane, procesom reciklaže guma može da se dobije oko 60 odsto gumenog granulata, 35 odsto čelične žice i pet odsto platna.
Novi proizvodi koji nastaju reciklažom guma najčešće su zaštitne podne obloge, zvučne barijere u graditeljstvu, oznake u saobraćaju, podloge za sportske dvorane, obloge u izolaciji krovova, „ležeći“ policajci, poplati od cipela, auto djelovi...
Za energetsko iskorištenje, otpadne gume koriste se u cementarama kao energent. Prednost takvog načina zbrinjavanja materijala je u smanjenoj potrebi za dodatnim odlagalištima otpada.
Gomile guma povećavaju rizik od požara i raj su za glodare
Nagomilane gume povećavaju rizik od izbijanja požara, podmetanjem požara ilizbog slučajnih uzroka, kao što su munje. Kada se gume jednom zapale teško ih je kontrolisati i ugasiti. Zapaljene gume mogu da gore mjesecima. Goreći, one proizvode dim, ulje i toksične procjedne tečnosti koje zagađuju zemljište, vodu i vazduh.
Neadekvatno odlaganje guma može da predstavlja potencijalnu opasnost po ljudsko zdravlje. Osim što mogu da gorenjem zagade vazduh, nagomilane gume mogu postati raj za glodare ili druge štetočine, kao što su komarci...
Gume nisu biorazgradive i ukoliko bi bile ostavljene na gomili, u zavisnosti od kvaliteta, bile bi na istom mjestu i za 2.000 godina.
Bonus video:
