Mnoga prava imamo na papiru, ali njihova praktična primjena i dalje je suočena sa izazovima. Na to ukazuju izvještaji brojnih domaćih i međunardnih institucija i organizacija, ocijenio je za “Vijesti” programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović.
Prema njegovim riječima, sve češće izražavanje neslaganja sa pojedinim državnim politikama kroz proteste može da odražava veći nivo slobode izražavanja, ali takva javna okupljanja često nailaze na reakcije koje nisu u skladu s demokratskim standardima - govor mržnje i negativne kampanje.
“Sloboda izražavanja je sve veća, ali, sa druge strane, govor mržnje i negativne kampanje protiv onih koji slobodno misle i kritikuju su stalne prijetnje da će se prostor za slobodu udrživanja i izražavanja sužavati. Tome svjedoče inicijative o uvođenju Zakona o agentima stranog utucaja koje su pogubne za dalju demokratizaciju i slobodu propitivanja i društvene kritike, a koje nismo imali ranije i posebno su opasne jer dolaze iz partija vlasti”, kazao je programski direktor CGO.
Širom svijeta sjutra se obilježava Međunarodni dan ljudskih prava.
Ustav Crne Gore garantuje pravo na mirno okupljanje. Čini se da građani proteste sve češće koriste kao način da skrenu pažnju na razne probleme sa kojim se suočavaju.
Iz Uprave policije su “Vijestima” dostavili podatke prema kojima je u proteklih 10 godina bilo na hiljade javnih okupljanja, ali se iz te statistike ne može precizno utvrditi i koliko je bilo protesta.
“Javno okupljanje podrazumijeva svako mirno okupljanje više od 20 lica na otvorenom prostoru radi izražavanja političkih, socijalnih i drugih uvjerenja i ciljeva, protesta, interesa i različitosti”, stoji u Zakonu o javnim okupljanjima i javnim priredbama.
Prema tom propisu, javna priredba podrazumijeva “okupljanje organizovano radi ostvarivanja prihoda u okviru registrovane privredne djelatnosti koje, s obzirom na očekivani broj učesnika i prirodu priredbe, zahtijeva preduzimanje posebnih mjera bezbjednosti”.
Od Uprave policije nijesmo dobili precizno objašnjanje šta sve predstavlja javno okupljanje u njihovim statistikama koje se iz godine u godinu ponavljaju u izvještajima o radu.
“Do 2018. godine u javna okupljanja ubrajale su se i javne priredbe i sportske manifestacije, npr. kao okupljanja sportskog, kulturnog, vjerskog karaktera itd”, kazali su iz UP, ali nijesu pojasnili koji vid javnih okupljanja od tada do danas notiraju.
Prema podacima koje su poslali “Vijestima”, službenici Uprave policije su tokom 2014. obezbjeđivali 1.741 javno okupljanje, 2015 - 1.593, 2016 - 1.907, 2017 - 1.744, a 2018 - 516.
“Službenici Uprave policije su 2019. godine izvršili 425 obezbjeđenja javnih okupljanja, 2020. godine policija je izvršila 684 obezbjeđenja javnih okupljanja, 2021. godine policija je izvršila 547 obezbjeđenja javnih okupljanja, u 2022. godini izvršeno je 878 obezbjeđenja javnih okupljanja, u 2023. godini policija je izvršila 390 obezbjeđenja javnih okupljanja, a u toku 2024. godine policija je izvršila 328 obezbjeđenja javnih okupljanja”, saopštili su.
Prema Zakonu, organizator je dužan da podnese pisanu prijavu za održavanje javnog okupljanja Upravi policije, najkasnije pet dana ranije.
Znak slobode ili nezadovoljstva?
Prema njegovim riječima, proces evropskih integracija osnažuje slobodu izražavanja i udruživanja koja se ogleda i u protestima.
“Kroz proces integracije usklađujemo se sa evropskim standardima i vrijednosima čime se unapređuju ova prava. Usljed toga građani sve češće koriste prava i slobode da izražavaju svoje mišljenje, da se okupljaju u organizacije i neformalne grupe građana, organizuju proteste i slično”, kazao je on.
Ocijenio je da vlasti nemaju viziju razvoja zemlje.
“To je vidljivo posebno na lokalnom nivou gdje bi se to moglo pokazati kroz promjenu načina upravljanja i doprinosa razvoju zajednica. U takvoj situaciji prave se brojni propusti, zanemaruju problemi i potrebe građana koje onda uzrokuju proteste. I kad dođe do protesta, vlasti se uglavnom fokusiraju na smirivanje situacije umjesto na rješavanje uzroka protesta. Tako se problemi adresiraju kroz privremene mjere ili obećanja, što dugoročno povećava nepovjerenje građana u sistem”, rekao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, sve češći protesti u Crnoj Gori se mogu tumačiti kao znak veće svijesti i slobode izražavanja, ali su istovremeno i simptom dubokog nezadovoljstva trenutnim političkim i ekonomskim sistemom.
“Istraživanja CGO u kontinuitetu pokazuju da su građani zreliji od političara koji ih vode, oni to počinju pokazivati sve aktivnije, uključujući i kontinuiranu želju za promjenama, a političari od partikularnih interesa to ne vide”, kazao je Đukanović.
Ocijenio je da su građani hrabriji nego ranije da podijele svoje mišljenje ili iskažu stav, što je, kako je kazao on, posljedica širenja informacija kroz društvene mreže, većeg angažovanja nevladinog sektora i podrške međunarodnih organizacija, a mnogo manje promjena u sistemu “u kojem sve loše prakse i dalje žive”.
Nerasvijetljeni slučajevi torute tokom protesta
Đukanović primjećuje da skorije nije bilo značajnijih slučajeva da su institucije spriječile demokratsko pravo građana da se okupljaju i protestuju.
“S druge strane, postoje nerasvijetljeni ili neprocesuirani do kraja slučajevi policijske torture koji moraju biti adekvatno zatvoreni kako bi doprinijeli unaprijeđenju prava na okupljanje i protest”, kazao je Đukanović.
Istakao je da neki slučajevi policijske torture prema učesnicima prethodnih protesta, a koji nijesu još adekvatno sankcinisani mogu da djeluju kao obeshrabrenje građanima da aktivnije demonstriraju.
“Tu je prije svega pitanje povjerenja u bezbjednosti okupljanja i događaja i hoće li policija to adekvatno i propisno zaštititi, a politički pritisci su uvijek ograničenje usljed kojeg se građani ustežu da se pridruže nekom protestu ili ga organizuju”, kazao je Đukanović.
Korisno bi bilo, kako je kazao on, da institucije slušaju građane i uvažavaju njihove stavove jer to pomaže u jačanju povjerenja između građana i vlasti.
“Nekad su protesti nasilni i nekonstruktivni, ali i u tom slučaju država mora biti odgovorna da spriječi kršenje zakona vodeći računa da sankcinisanje bude u zakonskim okvirima i u skladu sa najvišim standardima ljudskih prava”, ocijenio je Đukanović.
On je kazao da je pitanje i da li bi svi protesti trebalo da budu omogućeni.
“Pitanje je i da li su neki protesti koji su dozvoljeni u skorije vrijeme, a sa kojih su se mogle čuti poruke podrške pravosnažno osuđenima za genocid u Srebrenici, trebalo da budu omogućeni. Nema tog razumijevanja gdje je granica između slobode mišljenja i izražavanja, na jednoj strani, i govora mržnje i širenja negativnih i diskriminatorskih stavova prema određenim grupama, na drugoj strani. Vrlo često se sloboda izražavanja posmatra kao apsolutna, a nije tako, jer svaka sloboda mora imati i ograničenje u smislu da ne šteti drugome i drugačijem”, rekao je Đukanović.
Bunt češći u Podgorici
Programski direktor CGO je ocijenio da građanski aktivizam u Crnoj Gori pokazuje znake razvoja, ali se suočava i sa brojnim izazovima.
“Protesti, inicijative za zaštitu ljudskih prava, ekološki pokreti, i građanske akcije ukazuju na rast svijesti građana o značaju angažovanja u društvenim promjenama. Aktivizam je postao izraženiji posljednjih godina, posebno kroz pitanja poput zaštite životne sredine (npr. borba protiv gradnje mini hidroelektrana), borbe za pravdu, i transparentnost u radu institucija”, kazao je on i istakao da je taj proces spor, kao i da se suočava s preprekama poput ograničene podrške institucija, političkog pritiska i nedovoljno razvijene kulture dijaloga između građana i vlasti.
“Aktivizam uglavnom ostaje ograničen na urbanije sredine poput Podgorice, dok je angažovanje u ruralnim područjima slabije. Postoje i razlike u odnosu na regione, pa su u Podgorici, kao administrativnom centru, protesti češći i okupljaju i građane iz drugih regiona. Brojnost protesta varira po regionima u odnosu na snagu i brojnost organizacija civilnog društva koji su najčešće inicijatori građanskih akcija, a njih je ubjedljivo najviše u Podgorici”, rekao je Đukanović.
Sve manje političkih, a više socio-ekonomskih protesta
Kultura protesta, ocjenjuje Đukanović, još je nedovoljno razvijena u Crnoj Gori.
Motivi protesta, pojašnjava, ranije su više bili fokusirani na političke promjene.
“Sad u osnovi imaju različite socio-ekonomske probleme, poput zaštite prava radnika, ekoloških pitanja, zatim zaštite ljudskih prava poput, nažalost, sve češćih protesta zbog femicide ili vršnjačkog nasilja. Ovo može ukazati da su građani i građanke sve koncentrisaniji na bliže i životnije teme, a često i one koje ih pogađaju direktno”, kazao je on.
Raznovrsniji su protesti novijeg doba, ocijenio je Đukanović.
“Iako ih je bilo i ranije, ali sve je to još daleko od od situacije za koju bismo mogli reći da je ogledalo građanske svijesti. Uglavnom ti protesti dolaze, ne u preventivnoj fazi, već onda kada građani cijene da nemaju što više da izgube ili su u krajnjem stadijumu krize u određenoj oblasti. Nefikasnost institucija, percepcija da su se političari otuđili od građana i da je sistem korumpiran izvode građane na ulice kako bi izvršili pritisak da se u određenoj oblasti nešto promijeni. Činjenica da se to ne mijenja može se loše vratiti, makar na izborima, vlastima”, kazao je on.
Đukanović je ocijenio da učinak protesta još ne vodi konkretnijim promjenama, iako daju važan signal vlastima i donosiocima odluka iz različitih sfera o rastućem nezadovoljstvu građana u oblastima protesta, a što se ne bi smjelo zanemariti.
Bonus video:
