Devetogodišnji Vladan Gvozdenović iz Nikšića odrastao je uz pse raznih rasa – počeo od retrivera, labradora, do bernardinca, koji je težio čak 80 kilograma. Sada ih se, zbog napada psa lutalice, plaši.
“Volio sam pse i stalno se igrao sa njima. Najviše sam volio pudlicu. Sada ih više ne volim, strah me od njih i kada sretnem nekog psa pobjeći ću od njega”, jedva čujnim glasom kazao je Vladan.
Njega je u Bistričkom naselju, nedaleko od kuće, dok je bio sa sestrom bliznakinjom, napao pas lutalica. Fizičke rane nijesu velike, ali jesu psihičke jer dječak zbog preživljene traume ide i kod psihologa.
A traumu su doživjeli i sestra i roditelji.
“Već 20-ak dana dva psa lutalica borave u ulici kojom moja, ali i ostala djeca, prolaze jer je to jedini put do škole. Ljuta sam jer se ova situacija godinama provlači kroz našu opštinu. Bilo mi je žao ljudi koji su prošli isto kao moje dijete, ali kada to osjetite na svojoj koži to dobija potpuno drugačiju sliku i priču”, priča majka Slavica.
Kada je sin medicinski zbrinut za Gvozdenoviće je nastupila nova nevolja – kome prijaviti slučaj jer, kako su ubrzo saznali, za njega niko nije nadležan.
“Pozvala sam policiju da ih pitam ko je nadležan, da ne bi bilo kao sve u našoj državi – da šetate od jednih do drugih vrata a da ne završavate posao. Uputili su me na Komunalnu policiju odakle mi je rečeno da to nije njihova nadležnost i da nije njihov posao da hvataju pse. Bila sam iznenađena i šokirana njihovim odgovorom. Dobila sam od njih navodni broj azila na koji sam uputila dvadesetak poziva, ali se niko nije javio”, priča Slavica koja je pomenute razgovore snimila.
Gvozdenovići su angažovali advokata i podnijeće žalbu protiv Opštine i Komunalne policije, a Slavica ističe da ih materijalna nadoknada neće zadovoljiti jer cilj im je da se problem pasa lutalica konačno riješi.
“Izgleda da je našoj Opštini lakše da daje enormne cifre na odštete za ujede pasa, nego da problem riješi. Na ovom primjeru se vidi da azil za pse ne funkcioniše. Apelujem na roditelje da probude svijest kod svoje djece, jer nadležnih institucija nema, da se paze da im se ne desi ovo što se nama desilo.O traumama sina da ne govorim. Mogu da zamislim šta se sa njim dešavalo”, kaže Slavica koje je prije godinu i po, dok je radila u Podgorici, takođe imala “bliski susret” sa psom lutalicom.
Tada nije reagovala, ali sada je dijete u pitanju i preko toga, kako je kazala, ne želi lako da prođe.
“Istrajaću do kraja. Naći ću ko je nadležan i neka odgovara za svoje postupke. Mi smo porodica koja voli životinje i nadam se da će se moj sin i u budućnosti družiti sa psima. Ne želimo da tim psima bude loše. Oni zaslužuju pristojan život, dobre uslove, ali moraju se maći sa ulica”, poručila je Gvozdenović.
A to je želja i svih Nikšićana – pse lutalice maći sa ulice i smjestiti ih u azil koji svojim uslovima zadovoljava sve standarde. Napuštene životinje ne smiju da odgovaraju zbog nemarnosti pojedinaca ili institucija.
Horor u azilu
U Nikšiću je u oktobru 2015.godine, u mjestu Brestenice, dvadesetak kilometara od grada, napravljen azil za napuštene životinje u kome može biti smješteno njih 60 do 70.
Proteklog vikenda članovi NVO koje se bave zaštitom životinja obišli su nikšićki azil i zatekli, kako ističu, “horor” koga tako lako neće zaboraviti.
“U jednom od kaveza ležao je mrtav pas, dok su drugi psi okupljeni oko njega jeli njegovo meso sa leđa. Odmah smo shvatili da se ovdje ne radi ni o kakvom skloništu ili azilu, već o logoru i čistilištu za životinje”, stoji u saopštenju Mreže za zaštitu pasa i mačaka u Crnoj Gori.
U azilu nije bilo nikoga pa su morali da preskaču ogradu da bi ušli, okolo se širio nesnosan smrad, zdjele za hranu i vodu su bile prazne, izmeta je bilo svuda po boksovima, a psi su bili uznemireni i, kako ističu, klali se među sobom.
“U boksovima je bio preveliki broj pasa, nisu bili odvojeni manji od većih, ženke od mužjaka, agresivni od neagresivnih, već su nasumice ubacani u kaveze”, ističu iz Mreže.
I njima je, kao i Slavki Gvozdenović, propao pokušaj da dovedu nadležne i pronađu rješenje za takvo stanje. Upravnik azila, Slavko Krivokapić, kazao im je, kako tvrde, da nema vremena da dođe. Isto su im saopštili i iz Komunalne policije, dok sa veterinarskom inspekcijom nijesu uspjeli da stupe u kontakt. Došli su jedino pripadnici Centra bezbjednosti, uradili uviđaj, napravili zapisnik i fotodokumentaciju.
“Imali smo priliku da se uvjerimo da azil ne ispunjava ni jedan jedini uslov da bude stavljen u funkciju. Nikome nije jasno ko se drznuo da ovom objektu da dozvolu za rad i tamo ubaci životinje. Pored toga što tamo nema zaposlenih (radnici suprotno Zakonu o radu rade uz ugovor o djelu, koji je istekao), te da o životinjama nema ko da brine”, stoji u saopštenju.
U azilu, kako ističu iz Mreže, nema vode, adekvatnih prostorija za rad, veterinarske ambulante, kao ni zakonski obavezne evidencije. Pronašli su samo svesku u kojoj je na svakoj stranici pisalo „veterinar nije dolazio“, kao i bočicu sa sredstvom za eutanaziju i par špriceva.
“Prema informacijama koje smo dobili, psi se hrane isključivo granulama, koje dobijaju samo povremeno i u malim količinama, pa oni manji uvijek ostanu gladni, sa vodom se oskudijeva i mogu da dobiju samo male količine i to veoma rijetko. O higijeni je suvišno pričati, jer ona ne postoji”, navode zaštitnici životinja i dodaju da velika udaljenost azila, kao i loš makadamski put odbijaju sve zainteresovane, uključujući i potencijalne udomitelje, da dođu.
“S obzirom na to da se ovdje radi o institucionalizovanom zlostavljanju životinja u opštinskoj režiji, jasno je da nikšićko sklonište služi samo kao privremena stanica za pse, od ulice do eutanazije. Za ovakav nehuman i neljudski gest neko će morati da odgovara. Sve ovo finansiraju građani Nikšića i sigurni smo da niko od njih ne želi da to sklonište služi kao mjesto u kojem će se životinje držati u nehumanim uslovima i misteriozno usmrćivati”, navode iz Mreže za zaštitu pasa i mačaka.
Krivokapić: Pretpostavljamo da su se psi poklali i kada su osjetili krv životinja je uradila svoje
Slavko Krivokapić tvrdi da toga dana nikoga nije bilo u azilu jer je radnik zbog porodičnih obaveza bio odsutan nekoliko sati, kao i da uslovi nijesu idealni, ali jesu na zadovoljavajućem nivou.
“Žao nam je zbog svega što se dogodilo. Jedan pas koji je doveden u azil prethodnog dana je bio bolestan i vjerovatno je tokom noći umro. Pretpostavljamo da su se psi poklali i kada su osjetili krv životinja je uradila svoje. Psi se redovno hrane, higijena je na zadovoljavajućem nivou, a na nemio događaj nijesmo mogli uticati”, tvrdi Krivokapić.
Ističe da azil funkcioniše, iako u njemu još nije sve završeno – upravna zgrada, kupatilo za radnike, stražarska kućica, a novca za izgradnju, kako tvrdi, nema jer je Opština na ime odštete građanima zbog ujeda pasa isplatila veliku sumu.
“Opština je u tu svrhu isplatila preko 193 hiljade eura. Znamo da psi lutalice napadaju građane i djecu, što nam je posebno žao, ali nemoguće je da je toliki broj onih koje su psi napali. To je ogromna cifra i lokalna samouprava i policija će morati time da se pozabave u narednom periodu”, kazao je Krivokapić.
Prema njegovim riječima Komunalna policija je ta kojoj građani trebaju da se jave ukoliko imaju problema sa psima lutalicama.
“Komunalna policija će javiti našoj službi iz azila gdje se nalaze prijavljeni psi i oni će otići na pomenutu lokaciju, uhvatiti pse i odvesti ih u azil. Česti su slučajevi da nas Komunalna policija zove i naša služba da reaguje, ali zbog slučaja Gvozdenovića niko nas nije zvao”, kazao je Krivokapić.
Prethodnih dana je služba iz azila sklonila sa ulice dvadesetak pasa, a hvatanje pasa radnici obavljaju bez zaštitne opreme.
“Iz Opštine je obećano da će uskoro dobiti uniformu, opremu, vozilo. U azilu su zaposlena četiri čovjeka i nadamo se da će zasnovati stalni radni odnos”, kazao je Kivokapić.
Mikić: Zdravstvena zaštita pasa u azilu na zadovoljavajućem nivou
Direktor veterinarske ambulante Nikšić Petko Mikić kazao je da je zdravstvena zaštita pasa u azilu na zadovoljavajućem nivou, kao i njihova njega, uslovi i hranjenje.
“U azil idem pet dana u toku sedmice. Iako azil još uvijek nije završen mogu reći da su uslovi u njemu na zadovoljavajućem nivou. Da bi se situacija sa psima lutalicama riješila potrebno je uraditi njihovo čipovanje. Sve dok to ne uradimo mi ćemo u Nikšiću imati strahovito veliki priliv pasa koje, po našim nezvaničnim saznanjima, pojedini dovoze, pa je zato njih sve više na nikšićkim ulicama”, kazao je Mikić.
Prema njegovim riječima do sada je udomljeno oko 40 odsto pasa koji su dospjeli u azil.
Kada su predstavnici NVO sektora proteklog vikenda obišli azil pojavio se i Mikić, koji je zadužen da vodi brigu o životinjama u pomenutom skloništu.
“Njegova izjava da su u azilu ‘sjajni uslovi’ je bila više nego cinična, s obzirom na to da njegova veterinarska ambulanta mjesečno dobija 1383,30 eura od Opštine da bi ti uslovi bili sjajni”, naveli su iz Mreže.
Galerija
Bonus video:
