Dvadesetsedmogodišnji rožajski profesor i slikar Darmin Ganić kaže da je likovnu umjetnost zavolio još u osnovnoj školi.
Njegov talenat za slikarstvo je došao do izražaja tokom srednjoškolskog obrazovanja, u čemu mu je, ističe, pomogao otac koji takođe slika.
“U našoj kući uvijek se poklanjala velika pažnja naročito likovnoj umjetnosti. Upisao sam Fakultet likovnih umjetnosti u Novom Pazaru u klasi profesora Kemala Ramujkića. Kroz studije sam još više zavolio slikarstvo i otkrivao njegove nove dimenzije. Već tada sam počeo ozbiljnije da stvaram“, priča Ganić za “Vijesti”.
Po završetku studija, uslijedila je prva od dvije samostalne izložbe, koliko ih je do sada bilo. Darmin kaže da ga nijesu pokolebali ni savjeti “da od slikarstva nema hljeba”.
“Kroz cijeli svoj život, pa i kada sam pravio različite izbore, dobre ili loše, imao sam podršku porodice, na tome sam im izuzetno zahvalan. Upravo takvo okruženje mi daje energiju sa kojom se lakše ostvaruju ciljevi“. Kaže da su mu omiljene tehnike akril i ulje na platnu.
“Najveća inspiracija su mi pejzaži i prepoznatljivi objekti koji su često dio mašte i slobodne kreativnosti iskazane u likovnom pravcu poentilizma i fovizma. Moje slike se nalaze na granici realizma i apstrakcije”.
Ganić kaže da se u Crnoj Gori teško može živjeti od slikarstva, „jer je ekonomska kriza dovela do toga da se umjetnost stvara samo iz ljubavi“.
“Malo je slikarstvo i zapostavljeno u našim krajevima, iako imamo dosta umjetnika koji postižu zapažene rezltate. Među rožajskim slikarima, najveći uzor mi je moj mentor Ibrahim Kurpejović, a tu je i akademski slikar Ismet Hadžić kojeg izuzetno cijenim i poštujem kao umjetnika i čovjeka“.
Kao profesor u osnovnoj i srednjoj školi, tvrdi da nije strog. “Trudim se da djeci usadim osjećaj prema slikarstvu, kao ljubavi od koje se ne živi, ali se beskrajno uživa, a to nema cijenu. Djeca su ljudi i hoću da me pamte kao dobrog profesora, a prije svega kao dobrog čovjeka“.
Bonus video:
